Osam zastupnika izabranih iz redova nacionalnih manjina objavilo je da će se u pregovorima o sastavljanju saborske držati jedinstveno. Neki od njih - konkretno, kandidat Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Hrvatskoj i predstavnik pet manjina Armin Hodžić - otvoreno izjavljuju da se nalaze pod pritiskom
Uspiju li se održati zajedno, nastavit će tradiciju koju su dosad prekršili samo 2015. godine, kada je petero njihovih zastupnika podržalo kratkotrajnu HDZ-ovu vladu Tihomira Oreškovića, dok je troje SDSS-ovaca ostalo u oporbi.
I to na zahtjev koalicijskog partnera Mosta, gotovo jednak onome koji HDZ-u danas postavlja Domovinski pokret.
Tradicija jest da se 'manjinci' drže zajedno, ali tradicija je da oni gotovo u pravilu zapravo određuju tko će sastaviti većinu i dobiti vlast - što mnogi drže problematičnim jer se oni ipak biraju po posebnim pravilima i kvotama, u posebnoj izbornoj jedinici te uz samo nekoliko tisuća glasova.
Upravo spomenuti Hodžić jedino je novo lice među budućim manjinskim zastupnicima u Saboru jer je pobijedio Erminu Lekaj Prljaskaj iz Unije Albanaca u Hrvatskoj s 3357 nasuprot njenih 2249 glasova. Hodžić svoje osobne političke preferencije zasad vješto skriva, makar se neslužbeno može doznati da Zoranu Milanoviću nije previše sklon zbog njegovih ranijih izjava u kojima se relativizira genocid u Srebrenici.
'Svi smo pod velikim pritiskom. Prvim pritiskom koji dolazi iz naše zajednice, iz političkih stranaka, iz javnosti koja očekuje od nas da kažemo da se nešto epohalno dogodilo, iako još uvijek, kao što znamo, nije. Međutim taj pritisak je normalan jer ipak se odlučuje o budućoj Vladi, o budućoj parlamentarnoj većini i mislim da je potpuno normalno da bude tog pritiska', rekao je Hodžić za HRT.
Jedini manjinski zastupnik koji uoči izbora definitivno nije imao pritisak jest Robert Jankovics, predstavnik mađarske nacionalne manjine, zato što nije imao protukandidata i glatko je osvojio svih 2804 glasa. Njegovo ime u kuloarima se spominjalo kao povod za navodne pozive Milanovića mađarskom premijeru Viktoru Orbanu kako bi ga s HDZ-ove, koju po svemu sudeći čvrsto drži, preveo na oporbenu stranu.
Uz Jankovicsa se veže golemi skandal iz 2016. godine, kada su u Baranji građani masovno mijenjali nacionalnost i za nagradu od stotinjak kuna glasali upravo za njega. Dvoje ljudi je optuženo, pa potom nepravomoćno i osuđeno da bi postupak potom bio vraćen na početak, no među njima nije i sam Jankovics. Za kojega su se glasovi i kupovali, barem prema optužnici.
Društvo u saborskim klupama pravit će mu zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine Vladimir Bilek, koji je uvjerljivo porazio protukandidata Ivana Komaka, a tu će ponovno biti politički doajen Furio Radin - koji je skupio već 32 godine radnog staža u Saboru i najdugovječniji je zastupnik. Radin je ipak u izbornoj noći preživljavao dramu: glasovi za njega i protukandidata Corrada Dussicha pristizali su jednakim tempom i tek negdje oko ponoći osigurao je pobjedu s 35 glasova prednosti. Točno 971 naprema Dussichevih 936.
U Sabor je ponovno ušao Veljko Kajtazi, predstavnik čak dvanaest nacionalnih manjina, uključujući njemačku, romsku, ukrajinsku, rusku i židovsku. On je dobio gotovo dvije trećine od ukupno nešto manje od pet tisuća glasova. Na koncu, mandate su ponovno osvojili zastupnici SDSS-a Milorad Pupovac, Anja Šimpraga i Dragana Jeckov, dobivši bitno više glasova od svojih protukandidata. U prosjeku po desetak tisuća.
'Pokušaj izbornog inženjeringa'
U tridesetak godina hrvatske demokracije nijedna velika nacionalna stranka nije ni pokušala zagrabiti u rezervoar iz kojega dolazi oko pet posto saborskih mandata, koji se najčešće pokažu presudnima za formiranje većine, premda bi s njihovom infrastrukturom barem naizgled bilo jednostavno osvojiti tih dvije ili tri tisuće glasova. Primjerice, za nekog od pripadnika manjina, kojih svakako imaju u svojim redovima. Jedan današnji oporbeni zastupnik za tportal objašnjava zašto je to tako:
'S jedne strane, u javnosti bi se to vrlo vjerojatno protumačilo kao pokušaj izbornog inženjeringa na račun nacionalnih manjina i prelazak granice političke pristojnosti. S druge strane, nije sasvim jednostavno zagrabiti u taj rezervoar glasova, premda je on relativno malen: aktualni zastupnici dobro ga kontroliraju, kao pripadnici vladajuće većine imaju na raspolaganju velik novac i dobro paze da konstantno stoje na usluzi svojim biračima', kaže ovaj zastupnik.
Drugi, s desne strane političkog spektra, smatra da se granica političke pristojnosti već prelazi time što manjinski zastupnici, koji se biraju po posebnim uvjetima, zapravo imaju presudnu ulogu prilikom formiranja većine i izbora Vlade. On drži da je potrebna reforma na način da zastupnici birani po posebnom postupku imaju i posebna prava, no svjestan je da će se to teško dogoditi jer tih osam ruku gotovo uvijek stoji uz vlast još od doba Franje Tuđmana - izuzev, zanimljivo, premijerskog mandata Zorana Milanovića, koji je trajao od 2013. godine.