I dok se njih dvojica zapetljavaju u izjavama koje sve češće podsjećaju na legendarnog Grunfa iz 'Alan Forda', Hrvatska nezaustavljivo juri prema rekordu: u evidenciji Zavoda trenutno je registrirano točno 383.534 nezaposlenih. Prikupimo li idućih tjedana još oko šest tisuća, dostići ćemo neslavni prosjek iz 2002. godine, kada je vrata burze obijalo 390 tisuća ljudi. Potrudimo li se malo više, nije nedostižan ni vrhunac iz te godine - dakle ožujak 2002, kada je Hrvatska imala 415.352 besposlenih građana. Najviše ikad, odnosno od početka službenog prebrojavanja početkom pedesetih godina prošlog stoljeća.

Letimičan pregled podataka HZZ-a pokazuje da je nakon vrhunca početkom dvijetisućitih, nezaposlenost u Hrvatskoj konstantno padala sve do 2008. godine - kada je s 236 tisuća dosegla najniži nivo u novijoj povijesti. Od početka krize i objave tadašnjeg premijera Ive Sanadera da smo 'u banani', brojka je do danas drastično porasla za preko 60 posto!

Ovakav trend prisutan je u svim županijama. Odskaču tek Karlovačka i Šibensko-kninska, koje su od 2004. do danas broj nezaposlenih smanjile za otprilike tisuću, ali i Istarska županija: ondje se brojka doslovce uduplala sa šest na čak 12 tisuća građana na burzi. Opća katastrofa.

Najgore tradicionalno stoji Splitsko-dalmatinska županija, ondje su crne brojke sa Zavoda uobičajena i očekivana stvar. U Splitu i okolici besposlenih je negdje preko 51 tisuću, odnosno nešto više nego u dvostruko većem Zagrebu. Neslavna brojka od 40 tisuća prebačena je i u Osječko-baranjskoj županiji.

'Nemamo se što čuditi. Zabijali smo glavu u pijesak i sada nas je snašlo ono što se moglo očekivati. Nakon što je uništena gotovo kompletna stvarna proizvodnja i industrija u Hrvatskoj, dogodio se korijen krize u doba Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Naravno, ona je dublja, ali u vrijeme kada smo njih imali za premijere problemi su se prikrivali', smatra osječki profesor i autor desetaka znanstvenih radova iz radnog i socijalnog prava Vilim Herman

'Tada, od sredine do kraja dvijetisućitih, pokrivali smo se vanjskim prosperitetom i povoljnim kreditima. Dobra situacija u Europskoj uniji i jeftin novac prelijevali su se i kod nas, iako se već po situaciji u Njemačkoj sve moglo predvidjeti. Bila je to jedna obična opereta, nepotpisani društveni i socijalni pakt: svi su zatvarali oči jer su na ovaj ili onaj način imali koristi. I zato danas imamo još više problema nego što bismo imali u slučaju da smo reagirali na vrijeme', smatra Herman.

'Trebalo je poduzeti svašta - od regionalizacije države i smanjenja broja općina, decentralizacije, reforme javne uprave i javnih poduzeća... A ništa se nije napravilo. Kad bismo govorili u crno-bijeloj tehnici, bilo bi korisno da se HDZ još neko vrijeme ne vraća na vlast', dodaje Herman. Jer, kaže, od vlade Ivice Račana naslijedili su poprilično konsolidiranu državu, riješen problem unutarnjeg duga i atmosferu u kojoj se poduzetništvo moglo razmahati. Podsjeća da je Hrvatska u to doba imala stopu rasta od gotovo pet posto.

'Trenutni nesposobnjakovići pokušavaju nešto napraviti, ali kao da očekuju da će umjesto njih raditi netko drugi. Nema nikakve sustavnosti, nema ni spretnosti koja je potrebna kod velikih društvenih i političkih projekata. Nisu baš sposobni ni u komuniciranju, a najbizarnije je da u trećoj godini mandata pokušavaju učiniti više nego u prvoj. To je zbilja neviđeno!', zaključuje osječki profesor.

Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva i bivši SDP-ovac, tvrdi da je problem u činjenici što je država neproporcionalno puno ulagala u infrastrukturu - od cesta do zgrada - umjesto da se fokusirala na proizvodne objekte u kojima bi nastavilo raditi znatno više ljudi. U prvoj fazi ovo je podiglo zaposlenost, no samo kratkoročno.

'Imali smo potpuno pogrešnu strukturu investicija. Osnovno pravilo ekonomije jest da u trenucima konjunkture investira privatni sektor, a u krizi država. Kod nas je država investirala u trenucima kada smo imali pozitivnu situaciju, a kada je došlo do pada, povlače se i država i privatnici', kaže Jurčić.

'Godine 2008, kada je nastupila kriza, imali smo vrhunac zaposlenosti, ali i kreditni bum, a proračun se podjednako punio na prerađivačkoj industriji i trgovini. Iako bi omjer trebao biti tri naprema jedan', dodaje. Priznaje da je kao ministar u Račanovoj vladi ipak podržavao velike državne investicije.

'Da, kao početak, prvu fazu. Makar je i to bilo nategnuto. Ali onda se trebao uključiti privatni sektor, a država je radila krivo jer je poticala privatnike da se dominantno uključuju u državne projekte', kaže Jurčić.

'Industrijska politika koja se danas izrađuje trebala je biti gotova i prije 2004. godine, a pogotovo tada, jer se na konjunkturi državnih investicija mogao stvoriti privatni tržišni sektor. Nažalost, od tada do danas, ne samo da je bilo grešaka - nego i neznanja, nečinjenja... I bilo je jasno što će se dogoditi, iako su ljude poput mene proglašavali katastrofičarima.'

Jurčić smatra da i je Milanovićeva vlada 'u potpunom rasulu': nije omirisala nijednu reformu, a po smanjenju i ponovnom povećanju doprinosa za zdravstvo vidi se da ne znaju ni kako gospodarstvo funkcionira. Upitali smo ga koje bi bilo njegovo rješenje nezaposlenosti?

'Trebamo povećati potrošnju hrvatskih proizvoda. Kako? Pa gledajte, ako uvozimo 60 posto mesa ili povrća, očito je da moramo najprije djelovati po sektorima. Ali nema povećanja proizvodnje bez potrošnje, koju treba preusmjeriti na domaće proizvode', objašnjava Jurčić.

'Slažem se da treba dovesti financije u red, no ne isključivo rezanjem: ako se režu rashodi, onda se i prihodi smanjuju još brže. Vlada bi morala shvatiti da avion ne leti samo pomoću krila, potreban mu je i motor...'