'Možda imam višak testosterona pa zato volim motore', u šali će Osječanka Tatjana Grganović, predsjednica prvog hrvatskog registriranog Ženskog moto kluba 'Legice' u Hrvatskoj. Ta voditeljica propagande u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića i profesorica hrvatskog jezika, motocikl vozi punih 25 godina. Prije osam godina samu sebe za rođendan je 'iznenadila' Hondom Hornet. Bila je to 'ljubav na prvi pogled'.

'Već sam uštedjela za novi, ali Honda Hornet mi je bio i ostao najljepši do sada. Možda će se naljutiti neki, ali to je pravi ženski motor, lako upravljiv, ima 102 konja, a zajedno smo do sada prešli 50.000 kilometara', priča ona.

Odavno ju je prošla želja za jurnjavom i vožnjom na zadnjem kotaču. Priznaje, ipak, da ima skup i opasan hobi.

'Što sam starija, to sve više kužim koliko je opasna vožnja motorom jer stalno moraš imati otvoreno 16 očiju. Moraš misliti na sebe i druge kada si na dva kotača. U prometu si više izložen nego kao vozač automobila. Svatko te može zatepsti, a kada prođe kamion i srušiti. Da sam si mogla priuštiti motor s 20 godina, vjerojatno bih se do sada već zalijepila negdje uza zid', priznaje ova 43-godišnja Osječanka koja na motor sada sjeda sa strahopoštovanjem.

Ljubav prema jurilicama dijeli sa svojom prijateljicom Dubravkom Petrić. U njezinoj su, pak, obitelji svi motorizirani, od supruga do dvojice sinova. Svatko ima svoja 'dva kotača'. Kada dolaze na benzinsku crpku natočiti gorivo, u šali će ona, onda svi zadovoljno trljaju ruke. U ovoj obitelji nikada nisu stavili na papir koliko ih košta ljubav prema motociklima. Smatraju to skupim hobijem jer uz dobar motor i kvalitetnu opremu, postoje i tekući izdaci, osiguranje, registracije, porez i ono najvažnije – gorivo. No iznad svega je ljubav.

'Suprug i ja smo motoristi. Djeca su nam odrasla uz motore. Vjerojatno smo im zbog svega toga i dopustili vožnju kada je to zakonski postalo moguće. Kada su dovoljno odrasli da mogu voziti sami, izrazili su želju i položili ispit. Ipak, kada su prvi puta sami sjeli i krenuli u vožnju, bojala sam se', priznaje ova majka dvojice motoriziranih sinova koji strogo poštuju pravila pa na svoja 'dva kotača' nikada ne sjedaju bez potpune opreme.

'Starijem sinu su 22 godine i sada mu razmišljamo kupiti neki malo veći i jači motor, ali je nekoliko godina bio bez njega. Oduzeli smo mu ga jer je sjeo bez kacige, a to mi je, uz alkohol, najgora moguća stvar koju možeš napraviti za sebe', dodaje ova fotografkinja svatova i društvenih događanja.

Roditeljima koji se dvoume oko toga treba li djeci dopustiti motor ili ne, sugerirala bih da to dopuste, ako su u prilici.

'Mislim da smo suprug i ja dobro postupili jer sinovi motore voze sada gotovo školski, na što smo ponosni. Nekome tko voli motore, poput primjerice mene, teško takvu ljubav možeš izbiti ili spriječiti. Hrvatske zakone po tom pitanju smatram dobrim jer djeca do određene dobne granice ne mogu voziti velike i jake motore, nego početi sa skuterima. Odrasli, primjerice oni s 30 godina, mogu sjesti na bilo koji tip, što bi mi rekli žustrog ili živčanog motora, letjeti kao vjetar i dovesti se u opasnost jer nemaju prethodno iskustvo', smatra Dubravka koja je prije nekoliko godina kao vozačica motora završila i u propagandom spotu Hrvatske turističke zajednice.

Vrlo je različit krug 'bajkera' koje su tijekom godina upoznale Tatjana i Dubravka. Među strastvenim vozačima motocikala su liječnici, odvjetnici, ali i građevinski radnici, trgovci. Ljudi, složit će se obje, koji rade najnormalnije poslove u društvu.

'Znam samo bajkere koji će stati i pokupiti napuštenog psa te ga u jakni dovesti kući ili stati baki te je prevesti preko ceste', kaže Dubravka.

Kroz različite humanitarne akcije poput motomrazova koji su se u Osijeku provozali 14. godinu za redom, mijenja se i percepcija u javnosti o 'bajkerima'.

'To nisu ružni, prljavi i zli ljudi kako ih se ponekad prezentira u filmovima', objašnjava Tatjana koja često zna dojuriti i na posao sa svojom Hondom. Dok je motociklistima zabavno što radi u kazalištu pa je gotovo ne prepoznaju na ulici kada je vide dotjeranu i uređenu jer je u bajkerskim krugovima uvijek u moto odijelu, ona je atrakcija i svojim poslovnim kolegama koji je rijetko imaju prilike vidjeti s kacigom i 'u koži' od glave do pete.

'Kada smo na SLUK-u, susretu kazališta Hrvatske ugostili druge, među njima je bilo ljudi iz tehnike kojima je bilo silno zabavno što je šefica propagande motoristica. To im je bila totalna fora', priznaje Tatjana kojoj se, kaže, ljubav prema motociklima 'uvukla pod kožu'.