Naime, iznimno skromna ulaganja od 0,76 posto BDP-a (prosjek u razvijenim zemljama je oko tri posto) vrlo se očito prevode u iznimno skromne rezultate u obliku prijava za patente i trgovinske marke, odnosno žigove.

Kako pokazuje grafikon utemeljen na podacima Eurostata objavljenima u ponedjeljak, Hrvatska je doslovno posljednja zemlja po broju prijavljenih žigova sa samo trideset i jednim na milijun stanovnika. Za usporedbu Luksemburg, koji nije predstavljen na grafici jer njegov stupac jednostavno ne bi stao, prijavio je 2190 žigova na milijun stanovnika. No čak i ako izuzmemo Luksemburg kao svojevrstan specijalan slučaj (budući da ima tek malo više od pola milijuna stanovnika, da je žarište financijskog i bankarskog sektora Europe, da ima najveći BDP po glavi na svijetu od preko 100.000 dolara, te da ima izuzetno visok broj inovacija), još uvijek nam nad glavom ostaje cijeli niz većih i manjih, razvijenijih i nerazvijenijih država. Slovenija prijavljuje oko 142 žiga godišnje na milijun stanovnika!

Rezultati su slično poražavajući i kada se gleda broj prijava patenata (tablica na dnu). U tome smo treći najlošiji. Iza nas su samo Cipar i Malta i to u apsolutnim brojkama; kada se gleda po glavi i tu smo zadnji. Hrvatska ima 20-ak puta manje prijava patenata od europskog prosjeka, a na začelju Europe je i po udjelu zaposlenih s visokim obrazovanjem. Uz to profil najobrazovanijih nikako nam nije usklađen s potrebama gospodarstva. Primjerice u Hrvatskoj se godišnje 'stvara' oko 240 doktora ekonomije, oko 170 doktora prava, oko 120 doktora filologije, oko 60 doktora teologije te oko 50 doktora povijesti umjetnosti. Kada samo to zbrojimo, ne računajući brojne druge teško zapošljive i izravno ne baš produktivne profesije, dolazimo do brojke od oko 640, što je značajno više od brojke 600 doktora koliko trenutno 'stvaramo' u svim prirodnim znanostima zajedno! U proteklih 15-ak godina Hrvatska je 'stvorila' oko dva puta više doktora kineziologije nego doktora matematike i fizike. Pritom treba istaknuti da naša sveučilišta u samom startu nisu tržišno orijentirana jer se upisne kvote ne određuju prema potrebama tržišta rada ili strategijama industrijskog i gospodarskog razvoja.

Žigovi su uobičajeno odraz zdravlja i produktivnosti u sektoru uslužnih djelatnosti jer se oni registriraju na temelju marketinških aktivnosti. Njima se štite proizvodi i usluge iz tog sektora za koje nije posebno važna inovativna tehnologija - od prehrambenih proizvoda do marketinških, konzultantskih i ICT usluga.

Patenti su pak znak kreativnosti u znanstvenom i tehnološkom sektoru jer se njima štite industrijski proizvodi za koje su ključni inovativni tehnološki zahtjevi.

Broj prijava nizak i dalje pada

Ljiljana Kuterovac, ravnateljica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo kaže da naša situacija nije loša samo prema europskim sustavima već i u nacionalnom, s time da posebno zabrinjava to što brojevi prijava posljednjih godina i dalje padaju umjesto da rastu.

'Broj prijava nije samo nizak već također kontinuirano pada. Od 2008. kada smo ušli u Europsku patentnu organizaciju, broj prijava je pao sa 400-tinjak godišnje na nekih 200. Dakle, prepolovio se. Činjenica je da je u 2015. godini po broju prijava Europskom patentnom uredu Hrvatska bila na 28. mjestu dok je godinu prije bila na 25. U 2014. imali smo 56 prijava, a 2015. samo 36', ističe Kuterovac koja smatra da je jedan od ključnih razloga takve situacije struktura gospodarstva.

'Ako usluge u gospodarstvu imaju udio od oko 60 posto, jasno je da je udio industrije i proizvodnje malen, a onda je malen i udio istraživanja i razvoja pa nema ni ulaganja niti patenata', pojasnila je Kuterovac.

Važniji pokazatelj od BDP-a

Navedene brojke i trendovi zapravo su pravi pokazatelji ozbiljnosti situacije u kojoj se Hrvatska nalazi. Naime, najrazvijenije zemlje svijeta u svojem se gospodarstvu prvenstveno oslanjaju na inovativne tehnologije, a ne na sirovine, usluge ili turizam. Turizam čak i u tradicionalno najpoznatijim svjetskim destinacijama, kao što je primjerice Italija, u BDP-u obično ima udio koji ne prelazi 10-ak posto.

Dr. sc. Hrvoje Meštrić, voditelj odjela za podršku inovacijskom sustavu u HAMAG-BICRO-u, Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, kaže da je mali broj europskih patentnih aplikacija u Hrvatskoj od oko 3 na milijun stanovnika godišnje, koji je u padu još od 2003. kad ih je bilo oko 10, pokazatelj velikih slabosti inovacijskog sustava.

'Patente uglavnom generira istraživanje u privatnom sektoru. Istraživačko razvojni sustav u Hrvatskoj dramatično se smanjio nakon što je Pliva zatvorila svoja istraživanja inovativnih lijekova. Nažalost, ona je bila naš najveći nositelj R&D-a u privatnom sektoru', kaže Meštrić pa pojašnjava:

'Od velikih industrijskih sustava, kojima je R&D strateški priroritet, u Hrvatskoj su preostale uglavnom još samo multinacionalne korporacije. Država može poticati osnivanje R&D centara u Hrvatskoj, poput Ericssona Nikole Tesle, Siemensa ili Teve pomoću poreznih olakšica za R&D, no one su, nažalost, ukinute 2015.', upozorava Meštrić i dodaje:

'Mi nemamo industrijski sustav kojim se generiraju međunarodni patenti, što je zapravo pokazatelj stanja inovativnosti u nekoj ekonomiji. Europska komisija ga prati upravo zato jer se iz njega može iščitati u kojem je stanju neko gospodarstvo u kontekstu visokih tehnologija. Općeniti pokazatelji poput BDP-a i izvoza često mogu zavarati. Ako zemlja nema patenata, koji su pokazatelji stanja tehnološkog razvoja, i žigova, koji su pokazatelj kvalitete usluga, to znači da njezino gospodarstvo sigurno nije globalno kompetitivno, jer vjerojatno nema inovacija i stvaranja novih vrijednosti koje se mogu plasirati na europsko ili svjetsko tržište.'

Kako možemo biti konkurentni?

Naš stručnjak ističe da najuspješnije i najrazvijenije zemlje tradicionalno puno ulažu u obrazovanje te u istraživanja i razvoj, jer znaju da se to isplati na brojne načine.

'Dokazano je da ulaganja u obrazovanje, istraživanja i razvoj dugoročno ne samo da podižu BDP i povećavaju broj radnih mjesta, već također poboljšavaju njihovu kvalitetu od radnih uvjeta do visine plaća. Hrvatska danas ima mnogo radno-intenzivne proizvodnje i usluga. Međutim, već uz malo inovativnosti u nebrojeno slučajeva pokazali smo da u proizvodnji koja se temelji na znanju možemo biti itekako konkurentni. U tim uvjetima smo još uvijek jeftinija radna snaga od one u najrazvijenijim zemljama EU-a, a unatoč tome to su za naše prilike iznimno dobro plaćena radna mjesta s dobrim uvjetima rada.'

Prema Meštriću mi kao mala zemlja ne možemo ići najkraćim putovima kakvima idu velike nacije:

'Velike strane korporacije ovdje neće otvarati istraživačke laboratorije jer nemaju stotine ili tisuće ljudi specijaliziranih za neko znanstveno-tehnološko područje. No mi se možemo specijalizirati za određena područja, primjerice za biotehenologiju ili ICT, kako je i navedeno u nedavno usvojenoj nacionalnoj Strategiji pametnih specijalizacija. Prilika za Hrvatsku je da pronađe takve niše u kojima može kroz vlastiti know-how, na temelju vlastitih istraživanja i razvoja, stvoriti dodanu vrijednost po kojoj će biti globalno prepoznatljiva. Primjerice, ima mnogo primjera gdje male zemlje ugrađuju svoje znanje u lanac vrijednosti i dalje izvoze takve poboljšane, inovirane proizvode.'

Jedan od ključnih problema u Hrvatskoj je to što ni državni niti privatni sektor nemaju naročit potencijal da budu temelj financiranja R&D-a. Hrvatska se ulaskom u EU obvezala da će dvije trećine ulaganja u istraživanje i razvoj doći iz privatnog sektora, no on je krizom desetkovan. S druge strane, država, koja za istraživanja i razvoj izdvaja skromna sredstva, uglavnom investira unutar svojeg, javnog sustava - u fakultete i institute.

'Na javne institucije, poput IRB-a i sveučilišta, ide do 2 milijarde kuna godišnje, dok poduzetnici dobivaju zanemarivo malo i to isključivo na projektnoj bazi. Zato s optimizmom iščekujem sredstva iz strukturnih fondova kako bismo mogli pojačati aktivnosti istraživanja i razvoja u privatnom sektoru. U sadašnjem operativnom programu za konkurentnost i koheziju predviđeno je oko 800 milijuna eura za istraživanja i razvoj, od čega više od polovice za privatni sektor. Stoga Vlada treba težiti tome da uspostavi kompetentni implementacijski sustav za plasiranje potpora za istraživanja i razvoj. Smisao ulaganja u istraživanje i razvoj je potaknuti najkreativnije i najsposobnije pojedince', poručio je Meštrić.