Afera Hypo jedna je od onih koje svojim obimom i kompleksnošću potiču da se kaže kako bi se o svemu što se tijekom proteklih dvadesetak godina događalo u Klagenfurtu i šire mogla napisati knjiga. Zato i ne čudi što već postoji par publicističkih naslova koji se time bave, većinom objavljenih prvotno u Austriji, od kojih je dosad na hrvatski prevedena napeta knjiga Richarda Schneidera 'Mjesto zločina', objavljena u izdanju Jesenski & Turk još 2011. godine.

Najnovija knjiga koja tematizira aferu Hypo jest 'Akte Hypo Alpe Adria' (otprilike: 'Dosje Hypo Alpe Adria'), koja je ove godine izašla u Austriji. Na 215 stranica autori Renate Graber i Andreas Schauder pokušavaju oslikati cijelu povijesti banke Hypo, od njezinih skromnih početaka 1896. godine pa sve do velike ekspanzije devedesetih godina prošlog i nultih godina ovog stoljeća, što je na kraju kulminiralo spektakularnim bankrotom 2009. i podržavljenjem ove koruške banke. Renate Graber inače je za svoje izvještavanje u aferi Hypo u Austriji 2013. proglašena istraživačkom novinarkom godine što je dodatna garancija kvalitete 'Akte Hypo Alpe Adria'.

Iako je knjiga pisana hladnim, novinarskim stilom koji dozvoljava tek sporadičnu ironičnu žaoku, 'Akte Hypo Alpe Adria' čita se kao napeti krimić čiji zaplet kroz godine toliko eskalira da na kraju i dvoje iskusnih novinara istraživača poput Graber i Schnaudera nisu sigurni kako sve to objasniti. U priči oko banke Hypo jednostavno nema nikoga tko je ostao čistih ruku; dapače, svi su na neki način umočeni u kriminal i korupciju, jedni kroz aktivno poticanje i prožanje političke podrške (poput bivšeg koruškog župana Jörga Haidera), drugi kroz najprljaviji bankarski kriminal (šefovi banke Wolfgang Kulterer i Günter Striedinger), treći kroz sumnjive kredite i mućke sa zemljištem i nekretninama (Vladimir Zagorec, Ivić Pašalić, Robert Ježić), četvrti kroz čudne honorare i provizije (Ivo Sanader, Mate Granić), peti kroz ignoriranje raznih upozorenja o mućkama u koruškoj banci (manje-više sve nadležne austrijske institucije) itd.

Autori su razgovarali doslovno s desecima ljudi povezanih na ovaj ili onaj način s Hypom, od kojih su mnogi tražili anonimnost da bi rekli što znaju. Usto su se koristili opsežnom dokumentacijom koju su tijekom godina novinarskog praćenja afere Hypo sakupili – od zapisnika sa sjednica Uprave banke preko osobnih bilješki nekih aktera pa sve do službenih izvještaja austrijskih vlasti o kriminalu u banci. Iz svega toga znaju isplivati i koliko skandalozni toliko i zabavni detalji, poput priče o tome kako su šefovi Hypoa dvorac Freyenthurn kod Klagenfurta pretvorili u luksuzni bordel u kojem su otvorili posebnu filijalu banke za sve svoje sumnjive klijente, kojih nije bilo malo.

'Akte Hypo Alpe Adria' ima namjeru ponuditi zaokruženu priču o aferi Hypo, ali unatoč ogromnom novinarskom trudu Graber i Schnaudera, mnogo toga na kraju ostaje neodgovoreno. Toga su svjesni i autori koji na početku knjige ističu da je 'Hypo jedna beskrajna priča' u kojoj se 'odgovornost šalje dalje i tako u krug'. Ipak, riječ je o odlično posloženoj knjizi, sastavljenoj od pet dijelova: prvi tematizira 'uspon i pad jedne provincijske banke', drugi se bavi time 'kako se riješiti propale banke', treći opisuje 'užas bez kraja' u koje se za austrijske porezne obveznike pretvorilo saniranje podržavljene banke Hypo, četvrti se bavi 'nadzornicima koji su gledali u suprotnom pravcu' tj. zakazivanjem sustava bankarske kontrole koji je omogućio kriminalnu ekspanziju Hypa, dok je peti posvećen 'carstvu močvarnih cvjetova', odnosno nekima od pojedinačnih slučajeva među kojima su brojni povezani s Hrvatskom.

Unatoč brojnim mućkama i lažima, neke stvari su jasne, poput povezivanja Hypa sa svijetom politike, u Austriji putem Haidera, a u Hrvatskoj kroz 'poslovanje s nacionalno-konzervativnim HDZ-om'. 'Već krajem devedesetih se pojavljuju prve sumnje u poslovanje Hypoa na Balkanu, ali bez posljedica', piše Graber i Schnauder, koji u velikoj ekspanziji banke devedesetih vide početak njezinih kriminalnih aktivnosti. Svega toga je Hrvatska važan dio, i kao novo tržište i kao država prožeta korupcijom, čiji su raznoliki dužnosnici ubrzo našli zajednički jezik sa ambicioznim i sumnjivim bankarima iz Klagenfurta. 'Hypo je vođen osobno-političkim motivima, a ne stručno ekonomskim', konstatiraju autori 'Akte Hypo Alpe Adria', što je dijagnoza koja bi se mogla postaviti i Republici Hrvatskoj.

Glavni akteri u hrvatskom rukavcu afere Hypo prema ovoj su knjizi Ivo Sanader, Ivić Pašalić i Vladimir Zagorec, ali najzanimljiviji su oni dijelovi knjige koji otkrivaju nove detalje u vezi poslovanja Hypa u Hrvatskoj, primjerice u poglavlju koje se bavi 'snimanjem prve hrvatske sapunice 'Villa Maria'' koje je 2004. išlo preko beogradske firme AVA (Audio-vizualne atrakcije d.o.o.) u vlasništvu Romana Majetića i Tončija Huljića, inače poznatog po prijateljstvu s Ivićem Pašalićem. Huljić je također – poput svojedobno Zagorca i Pašalića – tzv. 'VIP klijent' banke Hypo u Hrvatskoj, a kredit koji je dobila AVA za snimanje 'Ville Marije' nije bio odgovarajuće osiguran, pišu Graber i Schnauder. 'Godine 2007. produkcijska kuća AVA treba još novca i tada se svrha kredita još mutnije formulira u dokumentima, dok se ni teoretski ne traži novac od prodaje prava na prikazivanje kao osiguranje', pišu Graber i Schnauder.

Afera Hypo geografski pokriva prostor od Münchena do Beograda, a usred te transverzale nalazi se baš Hrvatska kao mjesto nekih od najvećih malverzacija. U Austriji se o aferi Hypo piše knjige i vode brojni sudski procesi, osnovano je i istražno povjerenstvo parlamenta o političkoj pozadini slučaja, dok u Hrvatskoj ovu nevjerojatnu priču na životu održavaju novinari. Nedavno je čak i državni odvjetnik Dinko Cvitan izjavio da 'postoje naznake da su u aferu Hypo umiješani i hrvatski državljani'. Knjiga 'Akte Hypo Alpe Adria' Renate Graber i Andreasa Schnaudera nudi mnogo više od naznaka o dubokoj umiješanosti konkretnih ljudi, ali i cijelih političkih struktura, od lokalne do državne razine, u sumnjive poslove banke iz Klagenfurta.

Zato ne bi bilo loše 'Akte Hypo Alpe Adria' prevesti na hrvatski, jer nije u pitanju samo fantastično istražena i okviru ljudskih mogućnosti razumljivo posložena povijest afere Hypo, nego i knjiga koja nudi dobar temelj za istraživanje kriminala austrijske banke u Hrvatskoj. Knjiga Renate Graber i Andreasa Schnaudera ne nudi samo naznake, nego direktno i bez straha upire prstom u konkretne sumnjive poslove financirane u Hrvatskoj kreditima Hypa, kao i sve aktere uključene u njih, doslovno od Savudrije do Dubrovnika. Zašto iz svega toga u Hrvatskoj nije iznjedrena nijedna optužnica (s izuzetkom one Sanaderu, koji je postao dežurni krivac za sve) pitanje je na koje će DORH morati odgovoriti prije ili kasnije.

Ispod možete pogledati video na njemačkom u kojemu novinari Graber i Schnauder pokušavaju u pet minuta sažeti najvažnije oko 'skandala banke Hypo'.