Uzroci pritom mogu biti razni (otkaz, dugovi, loši međuljudski odnosi), no mora li na kraju odgovor uvijek biti farmaceutski dizajnirana tabletica ili si i prije nego što priča postane ozbiljna, možemo sami pomoći.
Žene s početka ovoga teksta uvjerene su da postoji i drugi (ne nužno i jedini) put. Pritom su i same uronjene u hrvatsku zbilju – i one jure na sastanke, zbrajaju račune i minuse, brinu roditeljske brige, uspješnije i manje uspješno ulaze i izlaze u međuljudske odnose – ali umjesto Normabela, Prozaca ili Diapazama, njihov odgovor nije kemija i ne izdaje se na recept. On se zove zenyoga, praksa koju su nakon desetljeća vlastitog učenja, odlučile prenijeti i drugima osnovavši prošle godine Zenyoga centar.

‘Zenyoga je poseban oblik joge koji se temelji na načelima škole kineskog budizma pod nazivom chan ili, na japanskom, zen. Danas se joga uglavnom shvaća vrlo suženo, kao praksa tjelesnih položaja i, ponekad, vježbi disanja, no izvorno je to sredstvo duhovnoga puta, zamišljeno i prakticirano stotinama godina. Kao i drugi oblici joge, i naš pristup počinje od načela preuzimanja odgovornosti za svoje vlastito stanje i prihvaćanje odgovornosti za kvalitetu svog života. Posebnost je zenyoge da se osim širokim spektrom tjelesnih položaja, koristi vježbama disanja, dijagnostikom, korektivnim vježbama, masažom i meditacijom. Ona uključuje elemente hatha yoge, ali i mnoge kineske daoyin vježbe’, objašnjava Karmen prije nego što me uvodi u jednostavnu dvoranu bijelih zidova na čijem se glavnom zidu ističe kineskom kaligrafijom ispisana glasovita Sutra Srca

Centar Zenyoge u Svačićevoj 6 prvi je takav centar u Zagrebu, iako su se vježbači te vrste joge u Hrvatskoj okupili prije trideset godina, kad je tek nekolicina ljudi u zemlji prakticirala i uopće poznavala takav oblik vježbanja. Danas je njihova škola za učitelje prva iz Hrvatske koja je registrirana pri Yoga Allianceu i to na razini od 500 sati poduke, a upravo tu školu završile su Karmen, Koraljka i Karla.

‘S otvaranjem Centra u Zagrebu, otvorile su se razne mogućnosti. Jedna od njih je i otvaranje različitih grupa, primjerenih različitim tipovima vježbača. Tako je Karmen, uz grupu početnika i onih koji se prvi put susreću s jogom, i svoju dugogodišnju grupu naprednih vježbača, voditelja i učitelja, odnosno svojih učenika, pokrenula i jutarnju terapeutsku grupu, koja nudi nešto drugačiji pristup. Karla se, pored svoje grupe početno i srednje naprednih vježbača, upustila u avanturu joge za djecu. Ja sam, pak, odlučila pokrenuti ranojutarnju grupu za one koji žure na posao, srednje naprednu grupu u poslijepodnevnim satima te jogu za starije. Nekako sam oduvijek prema ljudima u trećoj životnoj dobi gajila posebnu naklonost i smatrala da zaslužuju da im se posveti pažnja i omogući prakticiranje joge primjerene njihovim mogućnostima’, kaže Koraljka.

‘Privilegij je, u današnjem svijetu, na takav, vjerujem smisleni način, raditi s ljudima. Svatko je dobrodošao, bez obzira na dob, spol, godište, zdravstvene probleme... Sigurna sam da se bilo tko može negdje pronaći, makar samo svratiti na čaj i šačicu razgovora’, kaže Karla, dodajući kako je prvi susret s vježbačem posebno važan.

‘Spoznaja da je potrebno uložiti napor kako bi se vlastito tjelesno ili mentalno stanje preobrazilo na bolje, vrlo je važan životni trenutak - radi se o činu osvještavanja sebe i mi koje smo i same jednom donijele takvu odluku, posebno smo pažljive prema ljudima koji se s jogom prvi put susreću u tom trenutku i polako upućujemo vježbače u princip vježbanja, što se kasnije odražava na sve aspekte njihova življenja. Riječ je o nekoj vrsti totalnog uravnoteženja, preko prehrane, odnosa između djelovanja i mirovanja, napora i počinka. U konačnici, radi se o usklađivanju sa samim sobom, a iz tog odnosa prema sebi onda proizlazi i uvažavanje svih ostalih bića’, kaže Karla.

Nakon nekog vremena vježbač počinje razvijati vjeru u sebe, vjeru u vlastiti potencijal i u mogućnost promjene, ali i metodu.

‘Kada u vlastitom iskustvu otkrijemo da naše vježbanje daje rezultate, mnogo nam je lakše biti ustrajan i redovit u praksi. Tada ćemo uspjeti ostvariti postojanost i kontinuitet vježbanja i prožeti vlastiti život otkrićima do kojih smo kroz njega došli. Ako smo došli do tog stupnja, onda smo ostvarili ono što se u zenu zove ‘početnički um’, stanje otvorenosti i receptivnosti, stanje koje omogućava učenje bez zapreka. Tada nismo opterećeni starim očekivanjima, sebičnim željama i interesima. Nismo eksperti koji sve znaju, već radoznali, otvoreni sadašnjem trenutku i mogućnostima koje nam on otvara’, kaže Karla.

Na pitanje kako se uvođenje usklađivanja tijela i daha odražava na um, što je ipak, za većinu, temeljno pitanje u sučeljavanju sa stresom, Karmen odgovara: ‘To je treći vid treninga zenyoge koji predstavlja dovođenje uma u red. Vježbanje uma u mirovanju u stvari označava praksu meditacije u sjedenju - tso chan (zazen). Ta praksa se obično smatra jednostavnijom, jer je um lakše umiriti kada nema nikakve tjelesne aktivnosti i kada umjesto na više stvari istodobno um usmjeravamo samo na jednu - objekt meditacije. U pravilu u početku to je vlastiti dah. Jednom tjedno u Centru se održava meditacija, a jednom mjesečno škola za novu generaciju učitelja zenyoge’, ističe Karmen.

Sve je to lijepo, ali kako učiteljice joge reagiraju kad osjete da gube ravnotežu? Što ih najviše izbaci iz takta?

‘Iako prakticiramo zenyogu i meditaciju dugi niz godina, ni jedna od nas nije pošteđena suočavanja sa svim izazovima svakodnevnog življenja. Iz svoje perspektive rekla bih da su međuljudski odnosi veliki izazov i da suočavanje sa stavovima koji su drugačiji od naših vlastitih često potakne iznicanje raznih emocija kao što su ljutnja, tuga, ljubomora, strah… Vježbanje joge neće sačuvati od takvih emocija ali će vam pomoći da razumijete otkud one dolaze i koja je njihova priroda te da, shvaćajući ih, promijenite način na koji ih doživljavate pa time i reakciju na njih na dobrobit vas samih i svih koji vas okružuju’, kaže Karla.

Koraljka dodaje da se u Centru redovito održavaju i druge aktivnosti, tako da se od listopada ove godine do veljače sljedeće godine održava niz donatorskih radionica koje vode osobno, ali i gostujuće učiteljice. Karmen je, primjerice, već održala radionicu o Zenyogi kao terapiji,bila je tu i radionica homeopatskog savjetovanja, koju je održala Vesna Starčevič, te Yoga, meditacija i masaža-radionica gostujuće učiteljice Mire Peunik iz Celja.

A kakve su reakcije polaznika?

‘Moj posao je izrazito stresan i sigurna sam da bih se bez redovitog vježbanja u Zenyoga centru daleko slabije nosila sa izazovima posla’, kaže jedna poznata TV voditeljica vijesti. ‘U trenutku kad se događaji počnu odvijati brzinom koju je teško pratiti, kad deadline stišće, tehnike uravnoteženja uma i pažnje koje sam naučila od cura spašavaju me’, kaže.

Budući doktor znanosti kratko i jasno odgovara. ‘Joga iz uma izvlači ono najbolje zato sam jedva čekao da se sa studijskog boravka vratim zenyoga rutini.... Među polaznicima nisu samo ‘domaći ljudi’, vrlo često zenyogu otkriju i strani državljani na boravku u Hrvatskoj, rame uz rame vježbaju Rusi i Amerikanci, Francuzi i Englezi...

‘Kad imamo takvu grupu, nema velikih razlika, osim što se satovi odvijaju na engleskom’, kaže Karla. Jedno ipak ostaje zajedničko i hrvatskim i internacionalnim satovima. Brojenje je na – japanskom. I pozdrav - rei, što će reći – zdravo.

Jer o zdravlju je zapravo i riječ. Točnije, o onom što možemo učiniti prije nego li se – pozdravimo s njim.