'To je jako blizu i uklapa se u način kretanja Dragana Paravinje. Mjesto pronalaska tijela svakako me nije iznenadilo', kaže odvjetnik. Na pitanje smatra li da je bilo propusta u istrazi s obzirom da je lokacija u neposrednoj blizini već pretraživana, Ljubičić kaže da kada se 'blagovremeno ne identificira mjesto i tijelo kod takvih djela, uvijek je u pitanju određeni propust u načinu postupanja'. 'Zapravo, apsolutno kažem da je bilo propusta', zaključuje.

Dok se čeka da forenzičari daju konačnu potvrdu toga da su ljudski ostaci koji su jučer pronađeni kod Modruša doista oni Antonije Bilić, činjenica je da se policijski istražitelji godinu i pol nakon nestanka 17-godišnje Drnišanke i najopsežnije potrage u hrvatskoj povijesti vraćaju na početak. Mjesto su pretraživali nekoliko dana nakon nestanka, kada se za nepoznatog vozača kamiona, koji je odgovarao opisu onog u koji je Antonija ušla, nije znalo da je Dragan Paravinja.

'Nije neuobičajeno to da se ponekad pronađe tijelo vrlo blizu mjestima na kojima se tragalo. Vidjet ćemo, treba pričekati nalaz DNK analize', rekao je za tportal dr. sc. Josip Pavliček, predavač na Visokoj policijskoj školi, naglasivši da je nezahvalno komentirati pronalazak tijela dok se ne utvrdi identitet.

Ističe da period utvrđivanja ovisi o stanju uzorka i mogućnosti primjene određenih metoda. Iako nije želio davati konkretne ocjene potrage i istrage tog zločina, kaže da je riječ o primjeru koji definitivno treba analizirati te iz njega izvući određene pouke. 'Ne mogu špekulirati, teško je analizirati tuđi rad ako niste bili uključeni u te radnje i vidjeli kompletni spis', zaključuje Pavliček.

Nekoliko dana nakon što je Antonija posljednji put viđena na Čikolskom mostu u Drnišu, 7. lipnja 2011, na početku najopsežnije potrage istražitelji s 20-ak policajaca i GSS-ovaca češljali su teren oko Modruša. Na odmorištu je tada viđen vozač koji je odgovarao opisu koji je dao Frane Bilić, koji je Antoniju vidio kako ulazi u plavi kamion. Mjesto pronalaska tijela nalazi se upravo u neposrednoj blizini jednog od takvih vijadukata.

Ljubičić je pak istaknuo da je on prije mjesec i pol na suđenju iznio mogućnost da se Paravinja na tom mjestu riješio Antonijinog tijela jer je bio tamo otprilike 22 minute, za koje se nije mogao utvrditi smjer kretanja njegovog kamiona.

Policija je tada razgovarala s konobaricom na odmorištu: 'Ne znam kada je parkirao, negdje u popodnevnim satima, ali na kavu je došao točno u 21, u to sam sigurna. Ušao je i rekao: 'Kavu s mlijekom', te se čudno nasmiješio, rekla bih nacerio', posvjedočila je.

'Vratio se zatim na terasu, sjeo za stol i pio tu kavu sljedećih pola sata. Ni s kime nije pričao, vrpoljio se i razgledavao', dodala je. Tada još nije bilo poznato o kome je riječ. Postojao je samo fotorobot koji, kako se kasnije ispostavilo, uopće nije sličio na Paravinju. 'Da sam tada mogla nešto posumnjati, pratila bih svaki njegov korak, a sada mi se stvarno teško prisjetiti detalja. Nakon što sam u novinama pročitala priču o nestaloj djevojci i vozaču kamiona, odvrtjela sam film i sjetila se ovoga jer mi je ostao u sjećanju po jednom neobičnom detalju.

Kad je popio kavu, otišao je do kamiona i počeo prati retrovizor na strani suvozača. To sam dobro vidjela jer je kamion bio parkiran u smjeru Zagreba. Pomislila sam: 'Pa kuda po tom mraku ideš prati kamion?'', rekla je konobarica prošle godine za Jutarnji list.

Iako je signal mobitela Antonije Bilić posljednji put lociran oko Modruša 7. lipnja u 15.40, policijski istražitelji kreću u drugom smjeru. Naime nakon uhićenja Paravinja je prilikom ispitivanja u zatvoru u Banjoj Luci detaljno na papir skicirao lokaciju na kojoj je, kako je tvrdio, s mosta iz kamiona izbacio Antonijino tijelo. Riječ je o cesti koja prelazi Krku kod jezera Brljan.

Upravo je to jezero danima bilo isušivano jer su istražitelji smatrali vrlo vjerojatnim da su na pravoj lokaciji. No tijelo tamo nije pronađeno, kao ni na desecima lokacija koje su prije i poslije detaljno pretražene.

Iako tijelo nije pronađeno, Paravinja je zbog pokušaja silovanja i teškog ubojstva Antonije Bilić i pokušaja silovanja još jedne djevojke u Omišu nedavno osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 40 godina zatvora. Otegotna okolnost zasigurno mu je bilo nesurađivanje s policijom, ometanje potrage lažnim informacijama te ponašanje za vrijeme suđenja na kojem nije pokazivao ni najmanje žaljenje zbog svojih nedjela. Ovaj monstrum trenutno u šibenskom zatvoru štrajka glađu nezadovoljan presudom.