Margaret Thatcher bila je premijerka, gospodarstvo nije bilo u dobrom stanju, puno ljudi oko mene u svojoj je budućnosti vidjelo samo nezaposlenost, što mi je dalo snažan osjećaj za socijalnu pravdu te uvjerenje da je pogrešno da Škotskom vlada torijevska vlada koju nismo izabrali', tako je svojedobno za BBC 'nova škotska kraljica' Nicola Sturgeon objasnila što ju je natjeralo u politiku sa samo 16 godina, i to u Škotsku nacionalnu stranku (SNP) u vrijeme kada su Škotskom vladali laburisti. Otpočetka je, navodi, bila uvjerena da Škotska može prosperirati samo ako dobije svoju nezavisnost.

Nicola Sturgeon, najstarija kći električara i medicinske sestre iz Irvina, rođena je 1970. Završila je pravo i radila kao odvjetnica, a na svoje prve izbore izašla je još 1992. kao dvadesetdvogodišnja kandidatkinja SNP-a u Glasgowu, ali nije uspjela (koliko su se stvari promijenile, pokazuje i to da je dvadesetogodišnja studentica Mhairi Black na upravo održanim izborima u njegovoj izbornoj jedinici potukla šefa laburističke izborne kampanje Douglasa Alexandera, političara kojeg su laburisti željeli za novog ministra vanjskih poslova).

Sturgeon je ušla u Škotski parlament 1999, a kada se 2004. John Swinney povukao zbog loših rezultata na europskim izborima, stala je uz Alexa Salmonda koji je ušao u utrku za čelnika stranke kao njegova zamjenica. S obzirom na to da je Salmond tada bio zastupnik u britanskom parlamentu u Londonu, Sturgeon je vodila stranku u Škotskom parlamentu do 2007, kada je Salmond prešao u Škotski parlament. Salmond je postao prvi ministar Škotske, a ona njegova zamjenica i članica kabineta zadužena za zdravstvo.

Dan nakon prošlogodišnjeg neuspjelog referenduma za nezavisnost Škotske Alex Salmond podnio je ostavku na mjesto čelnika, a naslijedila ga je njegova zamjenica Nicola Sturgeon. Otada, usprkos porazu na referendumu, stranka nezaustavljivo raste, da bi na ovim izborima potpuno potukla laburiste, stranku do jučer snažno ukorijenjenu u Škotskoj, koja je u britanski parlament slala laburiste još od tridesetih godina prošlog stoljeća.

Ljudi su željeli promjene, ovo nije samo smjena generacija, ovo je micanje tektonskih ploča škotske politike pred našim očima, komentari su koji su se nakon trijumfa SNP-a mogli čuti u izbornoj noći.

Opisujući Nicolu Sturgeon, mediji ne preskaču ni podatak da je pasionirana gledateljica danske serije 'Borgen', a koje će taktike primijeniti prema novom/starom britanskom premijeru Davidu Cameronu, ostaje da se vidi.

Škotska se politički ocijepila od Velike Britanije! Kako će se Cameron nositi s time?

Vođa laburista Ed Miliband, koji je odmah nakon strašnog poraza podnio ostavku, konstatirao je da je pad laburista posljedica rasta nacionalizama u Kraljevstvu. No s druge strane, analitičari tumače kako je pad laburista i u Škotskoj, a i drugdje, upravo rezultat otuđenja od njihovih tradicionalnih birača, radništva, odnosno posljedica Blairovog 'trećeg puta'.

Nakon lanjskog neuspjeha referenduma Škotska se ovim izborima odcijepila u političkom smislu, tumači analitičar Dejan Jović, koji je i sam niz godina proveo na sveučilištu u Škotskoj, a ove je izbore proveo u Liverpoolu.

Jutro nakon izbora Jović u svojoj analizi kao posljedice izbora navodi: 'Kao prvo, referendum o ostanku ili izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a će se održati. Cameron je to potvrdio u izbornoj noći. UKIP je na ovim izborima dobio 13 posto glasova (ali samo jedno mjesto u parlamentu, takav je britanski sustav: SNP sa sedam posto ima preko 50 mjesta u parlamentu, a UKIP s gotovo 13 posto samo jedno). Kao drugo, novog referenduma u Škotskoj vjerojatno neće biti, ali će značajno ojačani SNP tražiti goleme ustupke, koji mogu stvoriti separatističko raspoloženje u samoj Engleskoj. Ne treba zaboraviti da je nezavisnost postsovjetskih država bila moguća tek kad se Rusija odlučila na samostalnost, a ne kad se na to odlučila, recimo, Ukrajina. Isto je bilo i u Čehoslovačkoj: Slovačka je postala nezavisna kad je Češka odlučila biti nezavisna. Škoti imaju veće izglede za nezavisnost ako Englezima jednostavno dosadi s njima imati posla', navodi Jović.

Dodaje da je ključno pitanje u tom smislu - hoće li se konzervativci ponašati i dalje kao britanska stranka ili (zbog de facto situacije u kojoj unionističke stranke više nemaju podršku u Škotskoj) kao engleska stranka. Ako prijeđu na ovaj drugi program, budućnost Velike Britanije je upitna, smatra Jović.

Cameron mora pokazati da mu cilj ujedinjenje, a ne podjela

'U ovom mandatu bit će najmanje jedan ključni moment na kojem će se testirati ovo pitanje, a to je referendum o EU. Škoti su protiv izlaska iz EU-a, za Engleze ćemo vidjeti. Kažem 'najmanje jedan' - jer drugi bi mogao nastupiti ako dođe do promjene monarha iz bilo kojeg razloga. Monarhija u Velikoj Britaniji nije samo – a ni prvenstveno – turistička atrakcija, kako se često voli prikazivati. Ona ima vrlo važnu ulogu u održanju jedinstva zemlje i u simboličkim aspektima', zaključuje Jović.

Ugledni The Guardian u svom uvodniku, u kojem od Camerona traži da na prvo mjesto stavi interese zemlje, a ne vlastite stranke, na sličan način slaže prioritete. Nova Cameronova vlada pred sobom ima tri ključna testa na kojima Cameron mora dokazati da mu je cilj ujedinjenje, a ne podjela. Prvi test je Europa, a Cameron bi trebao na 70. godišnjicu kraja Drugog svjetskog rata početi dokazivati da je predan razvoju uspješne Europske unije. Drugi test je sama budućnost Ujedinjenog Kraljevstva. Premijer bi trebao raditi na reformi ustavnog uređenja u interesu svih, a ne samo Engleske i torijevaca. I, kao treće, ako namjerava vladati u korist svih, trebao bi odustati od fetišizacije mjera štednje, čiji rezultat su velike ekonomske podjele u društvu.

Velik britanski zaokret udesno

Ono što je okarakteriziralo ove izbore je i snažna podrška glasača nacionalističkom, euroskeptičnom i izolacionističkom UKIP-u. Nigel Farage nije uspio osvojiti mjesto i zato je dao ostavku, mada nije isključio i mogućnost budućeg kandidiranja, ali činjenica je da je za njegovu stranku glasalo gotovo 13 posto, odnosno četiri milijuna birača. Treća su po snazi stranka u Velikoj Britaniji i samo britanskom izbornom sustavu treba zahvaliti za to što UKIP ima samo jedno mjesto u britanskom parlamentu.

U svakom slučaju, zamjetan je zaokret razočaranih britanskih birača udesno (britanski analitičari s lica mjesta tijekom noći su izvještavali da se i značajan dio laburističkih birača s industrijskog sjevera priklonio UKIP-u), što neće pružiti velik manevarski prostor Cameronu da promijeni svoju politiku prema imigrantima ili EU, čak i bez obzira na to što se najveći dio britanske gospodarske zajednice protivi izlasku iz Unije.