Nije problem frikcija, izraz koji je iskoristio premijer Milanovića u kontekstu odnosa s Kolindom Grabar Kitarović, a ni njezin izraz 'sadržajnica' o kojem smo nedavno pisali. Prave jezične probleme hrvatskih političara pobrojao je za tportal jezikoslovac Alemko Gluhak sa Zavoda za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Nije problem što je premijer Zoran Milanović upotrijebio riječ frikcija valjda misleći da će, upotrijebi li latinizam anglicizam, zvučati mudrije. Naravno, mogao je reći trvenje, ili trzavica ili sukob, što li je već mislio. Problem je cijelo mnoštvo političara — od najviših do nižih — i javnih osoba koji govore (i pišu) kao da ni u kakve škole nisu išli, kao da nikada nisu ništa čitali, kao da nikada nisu slušali dobar jezik i dobar izgovor', kritičan je Gluhak.
Zaprepašten je koliko ih pojma 'da već stoljećima imamo veznik jer i da to nije nikakvo 'jel'. 'Poslije gutača nenaglašenih samoglasnika, pojavili su se gutači infinitivnoga i futurskoga i: 'moramo napravit', 'to ćemo vidjet'. Pecnuo je i ministre financija koji nemaju pojma da je neutralna hrvatska riječ 'milijun', pa govore 'milion' i 'miljon'. 'Njima se, naravno, pridružuju i ministri i bivši predsjednici i masa drugih. I još kad čujemo koliko javnih osoba upotrebljava ono nakazno birokratsko-pravničko 'isti' — a sigurno doma ne govore ovako: 'Kupio sam krumpir i isti ću ispeći u tavi, a poslije ću istu sam oprati.'
'Vidio sam glasnogovornika županijskoga suda kako razgovara s onom ustavnom sutkinjom u podne, i istoga sam pred istim vidio s istom i u dva sata.' O kondicionalima 'a bi, ti bi, on bi, mi bi, vi bi, oni bi' — nešto što se itekako spominje u osnovnoj školi, da je ja bih, mi bismo, vi biste. A oni pak koji i 'znaju' kako treba, pišu 'mi bi smo', 'vi bi ste', a to je kao da pišu iza šl i smo na iz bor e i iza br a li naj bolj e kandidat e, nabraja Gluhak.
Podsjeća da se pogrešno utrpavaju infinitivi u imenice: 'za napravit', 'za reći' — umjesto normalnoga što imamo napraviti, što imamo reći.
Za kraj se osvrnuo na izraz 'nulta tolerancija' kojom posve pogrešno pokušavamo predočiti da neke pojave u društvu ne mislimo uopće tolerirati. Izrazom nulta tolerancija rekli smo nešto posve suprotno.
'I što reći o onima koji nam uporno nameću svoje 'šta', ne znajući da je 'šta' sadržano samo u ništa, svašta, išta, koješta – a inače da je što. Naravno, u 'kulturi' koja ne može shvatiti da uz nulti sat (prije prvoga) i spomenik nulte kategorije (prije prve, dakle najviše!) sklop nulta tolerancija nikako ne može značiti ono što se htjelo, nikakva tolerancija (u jeziku naših novokomponovaca, njihovo je jezično znanje na nultom stupnju) — zaista, što reći i o tome, i o mnogo čemu još', zaključuje jezikoslovac.
