Nakon što je Zdravko Mamić u utorak prostrijeljen u Hercegovini riječ sačekuša ponovno se pojavila u bombastičnim naslovima. Iako se posljednjih godina na sreću rijetko događaju ubojstva iz zasjede, prije 15-20 godina takvih zločina bilo je znatno više, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, u kojoj su u devedesetima likvidacije iz zasjede bile svakodnevna pojava i gdje je termin sačekuša dobio upravo ovakvu medijsku upotrebu. Tih godina i u Hrvatskoj su sačekuše bile česta pojava: Tako su ubijeni mnogi protagonisti zagrebačkog podzemlja
Krajem 90-ih Zagreb je bio poprište niza hladnokrvnih ubojstava koja se nisu dogodila na mah, u afektu, poput 'običnih' ubojstava, već dobro isplaniranih likvidacija koje su se uglavnom događale iz zasjede ili presretanjem na ulici. Sličan krvav niz dogodio se između 2005. i 2008. godine.
Žrtve i izvršitelji uglavnom su dolazili s one strane zakona, iz onog što se nazivalo zagrebačko podzemlje. Droga, kocka, kamatarenje, reketarenje… tih godina svatko je tražio dio kolača, a rat se prenio na zagrebačke ulice.
Tzv. ubojstava iz zasjede bilo je i kasnije, jedno od njih prije nepuna četiri mjeseca. Tada je u sačekuši ranjen Stipan Ivić, vlasnik noćnog kluba Element, koji je zbog težine ozljeda desetak dana kasnije i preminuo.
Od Klice preko Pukanića do Pokrovca
Godine 2015. u Sesvetama je likvidiran Vinko Žuljević Klica, kojeg se povezivalo sa zagrebačkim podzemljem. Presrelo ga je nekoliko počinitelja, izvuklo iz automobila i likvidiralo nasred ulice.
Mnoge je to vratilo u one godine kada su takve scene po Zagrebu bile gotovo svakodnevna pojava. Nakon 2008. godinama se nije dogodilo ono što kolokvijalno zovemo mafijaška likvidacija.
No 2008., posebice listopad, ući će u anale crne kronike. Najprije je početkom mjeseca ubijena Ivana Hodak, kći poznatog odvjetnika Zvonimira Hodaka i nekadašnje ministrice Ljerke Mintas Hodak. Nju je iz zasjede ubio beskućnik Mladen Šlogar, no njezini roditelji ne vjeruju službenoj verziji. Tvrde da je njihova kćerka žrtva političke mafije zbog klijenata njezina oca.
Krajem tog mjeseca stradao je Ivo Pukanić, vlasnik tjednika Nacional, koji je ubijen nakon što su počinitelji aktivirali eksplozivnu napravu podmetnutu pod njegov automobil u samom centru Zagreba. Grad je bio pod opsadom, smijenjen je i ministar unutarnjih poslova. Izvršitelji ubojstva su uhićeni i spremljeni u zatvor, no njihovi nalogodavci, koje su mnogi povezivali sa srpskom i crnogorskom mafijom, nikada nisu detektirani.
Toj 2008. prethodile su također burne godine. Godine 2005. u onom što se naziva klasična sačekuša ubijen je nogometni menadžer Dino Pokrovac, a likvidiran je u stubištu svoje zgrade.
Godina 2006. bila je fatalna za čovjeka kojeg se povezivalo s albanskom mafijom, Lluzima Krasniqija, kojeg su pokosili rafali u zgradi u zagrebačkom naselju Travno.
Iste godine stradao je i ugledni gospodarstvenik Nikola Lisičar, predsjednik Nadzornog odbora i većinski vlasnik Montmontaže. Napadač ga je čekao ispred njegove kuće u Trnovčici te ispalio nekoliko hitaca. Lisičar je dva tjedna kasnije preminuo od posljedica ranjavanja.
Zagreb je možda već bio oguglao na ovakve događaje, no te godine jedan je zločin potresao stanovnike Lošinja. Ondje je u listopadu 2006. iz zasjede ubijen odvjetnik Hrvoje Lešić, ali i njegov sin Domagoj, koji je bio kolateralna žrtva.
Godine 2007. u elitnom zagrebačkom kvartu Remete ubijen je Davor Zečević Zec i to u klasičnoj sačekuši koja je, zbog vještine očito iskusnog počinitelja, proglašena savršenim ubojstvom. Zečević, koji se u ranijim suđenjima za mafijaška ubojstva spominjao kao izvršitelj pojedinih od njih, no nikada nije bio osuđen, likvidiran je hicem u glavu na parkiralištu zgrade u kojoj je živio.
Od krvave 1997. do Sliškove likvidacije na Cvjetnom
Kraj 90-ih i početak 2000-ih obilježio je niz krvavih epizoda u Zagrebu. Godine 1997. ispred kafića Kvak kod Kvatrića likvidiran je Ivan Šakota, svrstavan u jedan od klanova zagrebačkog podzemlja. Šakota je stradao iako je u trenutku napada nosio pancirku.
Nekoliko dana kasnije ubijen je i njegov prijatelj Špejtim Tači. Tog ljeta ubijen je i Mijat Vrdoljak, navodni utjerivač dugova kojeg je iz 'škorpiona', poluautomatskog pištolja što ga sugovornici tportala spominju i kao oružje kojim je moguće izvršen napad na Zdravka Mamića, ubio nepoznati počinitelj. I on je, poput Tačija i Šakote, imao pancirku.
Dvije godine kasnije na ulazu u zgradu u kojoj je živio na zagrebačkim Sveticama ubijen je kontroverzni bankar Ibrahim Dedić, a iste godine u sačekuši je stradao Željko Šobot i to dok je sjedio u svom automobilu.
Tih godina dolazi do pomutnje u klanovima zagrebačke mafije zbog velikog, demonstrativnog uhićenja na Knežiji. Tome je prethodilo ubojstvo nedužnog prolaznika u samom srcu Zagreba koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Riječ je o Zoranu Dominiju, kojeg je pokosio ni manje ni više nego raketni projektil što ga je netko ispalio na vozilo Vjeke Sliška, kojem se tada tepalo kao 'kralju poker aparata'.
Sliško je ipak ubijen 2001. i to na Cvjetnom trgu, a njegov brat Marko dvije godine kasnije ispred svog doma.