Je li na pomolu prava 'katarstrofa'? Nakon prošlotjednog prekida diplomatskih odnosa Saudijske Arabije i njezinih saveznika (Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija i Egipat) s malim ali prebogatim Katarom zbog njegova navodnog tolerantnog odnosa prema Iranu i islamističkim skupinama Al Kaidi, Islamskoj državi i Muslimanskom bratstvu, regijom se valja prometni kaos.

Katarci u zemljama koje su s Katarom prekinule odnose moraju se u 14 dana iseliti. Stanovnici tih zemalja moraju napustiti Katar, među njima i 180.000 Egipćana mahom građevinaca. Filipini svojim građanima privremeno brane odlazak u Katar gdje već radi 140.000 filipinskih gastarbajtera. Budući da zemlja ovisi o uvoznoj radnoj snazi, a u jeku su radovi na infrastrukturi za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022., podzemnoj željeznici i golemom zdravstvenom kompleksu, na gradilištima vlada panika. Ne zna se što će biti s međunarodnim tvrtkama koje djeluju u Zaljevu, a stacionirane su u Kataru. Zbog prometne izolacije i općeg rusvaja, ne zna se kako će se zemlja snabdijevati hranom, jer ovisi o 95 posto uvoza.

Zrakoplovi avioprevoznika iz regije, i ne samo njih, ne slijeću u inače prekrcanu zračnu luku Dohe Hamas (od siječnja do ožujka 9.8 milijuna putnika). Ali Britanci su lojalni. Imaju i zašto. Katarski ministar financija Ali Shareef al-Emadi u ožujku je pobrojao 50 milijardi funti investiranih u Ujedinjenom Kraljevstvu i još planiranih pet milijardi sljedeće tri godine. Katarci ionako već posjeduju pola važnog Londona: Harrods, Olimpijsko selo, 95 posto Sharda, dioničari su Canary Wharfa, suvlasnici Chelsea Barracksa.

Ali prošlog četvrtka Otok se usredotočio na parlamentarne izbore i duel Therese May s laburističkim izazivačem Jeremyjem Corbynom, a sve u sjeni novog pokolja na London Bridgeu s osmero ubijenih i desetke ranjenih. Kako je moguće da se takvo što dogodilo unatoč činjenici da su trojica napadača bila poznata policiji i da ih je ona pratila? pitaju se Britanci. Je li to bilo moguće zato što je Theresa May dok je bila ministrica unutarnjih poslova drastično smanjila broj pripadnika policijskih snaga te one ne mogu optimalno obavljati svoj posao? pita se Corbyn.

Vratimo se načas Kataru. Nekad najsiromašnija krpica pustinje u regiji, najveći je svjetski izvoznik ukapljenog prirodnog plina s 13 posto svjetskih rezervi, dovoljno za ugrijati Antarktik, a ni nafte (15 milijardi barela rezervi) ne manjka. Godišnji dohodak od 129.700 dolara po glavi stanovnika najviši je na svijetu, a BDP po glavi 13 puta viši nego u Hrvatskoj.

Zemlja, dakle, ima para za umjetnost, naročito sestra emira Tamina bin Hamada Al Thanija koja na kupnju slika i skulptura zna godišnje utrošiti milijardu dolara. Posebno se njeguje kultura javnog prostora, pa izgubljene gomile putnika u zračnoj luci Hamad sada barem umiruje žuti plišani medo, 8-metarska sklulptura sa svjetiljkom teška 20 tona, švicarskog umjetnika Ursa Fischera, kupljena 2011. na njujorškoj dražbi za 6,8 milijuna dolara.

Dok se na raznim stranama svađa i zvecka oružjem, raji preostaje da je tješe plišani medvjedići i patkice-slatkice, prenoseći plemenite ideje mira. U zračnoj luci Hamad medo, u morskim lukama Ontarija žuta patkica-slatkica. Ali oko patkice-slatkice trenutačno se vodi žestoki rat.

Urbanu instalaciju visoku kao šesterokatnica i tešku 11 tona, izradio je nizozemski umjetnik Florentijn Hofman po uzoru na popularnu gumenu igračkicu, prvu kojom se mališani obično igraju u kadi dok ih mame kupaju, te od 2007. pluta svjetskim lukama, pronoseći od Hong Konga do Australije i Tajvana autorovu poruku da su 'svjetska mora velika kada u kojoj se brčkaju svi narodi svijeta'. Međutim, pojavila se još jedna mnogo veća, 'Mama patkica' izvjesnog Craiga Samborskog, a 'Mamu patkicu' za 150.000 dolara unajmile su lokalne vlasti Ontarija da pluta obalama šest gradova tijekom proslave 150. godišnjice Kanade. Hofman je poludio zbog kopiranja, krađe intelektualnog vlasništva i komercijaliziranja njegove ideje, na što tata 'Mame patkice' Samborski odgovara kako je dizajn ionako kopija igračkice iz tridesetih godina prošlog stoljeća, pa ako može Hofman, može i on Mamu patku pustiti u 'veliku kadu'.  

A vojsci od 10 milijuna kineskih srednjoškolaca prošloga tjedna nisu pomagale ni patkice ni medvjedići prilikom 'ispita života' zvanog 'gaokao'. Gaokao je završni ispit, dvodnevna devetosatna provjera ukupnog znanja, ulaznica za sveučilište, dobro plaćen posao i mogućnost uspona na društvenoj ljestvici. Budući da je riječ o biti ili ne biti, a prema statistici više od dva milijuna školaraca neće proći ispit, neki se odlučuju riskirati i malo varati. Da to spriječe, organizatori se dovijaju na različite načine te su ove godine u ispitnim dvoranama postavili metalne detektore i dronove.

Ali kako otkriti lažnog kandidata podmetnutog za pravoga? Uvedene su posebne ID-propusnice, no one se lako krivotvore. Mnoge ispitne dvorane uvele su provjeru otiskom prstiju, ali lažni kandidati tomu brzo doskoče lijepljenjem posebnog filma s otiskom prsta pravog kandidata. U igri mačke i miša uvedena je biometrička tehnologija, negdje se koristi identifikacija putem očne šarenice, a drugdje metoda snimanja žila, što je teško krivotvoriti.

Čast tehnologiji, ali vlasti računaju da će najučinkovitiji ipak biti novi zakon: uhvaćenom varalici prijeti kazna do sedam godina zatvora.

U međuvremenu, njemačka je izdavačka kuća Springer povukla 107 radova kineskih autora nakon otkrića da su popraćeni lažnim recenzijama. Utvrđeno je da recenzenti doduše jesu prave osobe, ali da su njihova 'povoljna mišljenja'  slana putem lažnih e-mail adresa, neka vjerojatno putem treće osobe. To je potvrdila istraga u Springerovu časopisu 'Tumor Biology', specijaliziranom za istraživanje problema karcinoma. I dok Springer oprezno izjavljuje kako nema ništa protiv kineskih znanstvenika, jer je pritisak za objavljivanjem znanstvenih radova pod svaku cijenu globalni problem, predsjednik Kineske udruge za znanost i tehnologiju (CAST) Shang Yong poručuje da će Kina ubuduće imati nultu toleranciju na akademske prevare.

Hoće li zakon biti jednako strog kao onaj prema srednjoškolskim varalicama?

Jedan primjer odgovornosti dolazi iz Indije: šef trećeg najvećeg izvoznika softvera u zemlji, Wiproa, Azim Premji, sebi je smanjio plaću za 63 posto budući da je u njegovoj tvrtki smanjena dobit usiljed promjena u poslovnom okruženju i tehnologiji. Pametnom dosta.

P. S. Nešto neugodno o smrti, ali i to je život. Računa se da će nas do 2050. biti 15 milijardi, što znači puno novih grobova. Nastavimo li se pokapati na klasičan način, groblja će biti više nego žitnih polja. Drvo za kovčeg, tkanina za unutrašnjost kovčega, kamen i mramor za posljednje počivalište, a nećemo imati ni gdje smjestiti žive. Kremiranje pak traži veliki utrošak energije, koje će ionako po glavi stanovnika biti sve manje. U Kanadi i Americi stoga su pronašli treći način ukopa – zelenu kremaciju. Mekane dijelove tijela pokojnika rastope u alkalnoj otopini, a kosti samelju i pohrane u urnu kao pepeo pri kremaciji. Muka vam je pri samoj pomisli na takvo što, no u američkom Bradshowu, jednoj od 14 pogrebnih kuća u svijetu koja nudi 'zeleni izbor', objašnjavaju da je alkalna hidroliza zapravo prirodni proces kroz koji vaše tijelo ionako prolazi pri klasičnom ukopu, a oni samo stvaraju idealne uvjete da se to dogodi mnogo, mnogo brže.