Predizborna kampanja još nije službeno počela, a kandidati i stranke već uvelike najavljuju da će, ako pobijede na izborima, uvoditi više ili manje radikalne poteze, od smjene pravosudnih dužnosnika do promjene Ustava. No je li baš izgledno da bi, čak i da osvoje vlast, te najave mogli i provesti?
Građani su navikli na to da političari svašta obećavaju, pogotovo u vrijeme izbora, pa njihove najave ni ne doživljavaju preozbiljno, no ipak smo odlučili provjeriti jesu li neke od najzvučnijih najava izrečenih u posljednje vrijeme uopće moguće, odnosno koliko ih je teško provesti.
Smjena Turudića
Stranka Možemo! za vikend je predstavila 'hrabre poteze za Hrvatsku', a to je zapravo njihov popis predizbornih obećanja, koji, među ostalim, uključuje najavu smjene Ivana Turudića s mjesta glavnog državnog odvjetnika i uvođenje prava na pobačaj u Ustav. Turudićevoj smjeni naginje i predsjednik RH Zoran Milanović, koji bi nakon eventualne pobjede SDP-a na izborima trebao biti njihov premijerski kandidat, a koji se, kako sam tvrdi, upravo zbog Turudićeva imenovanja odlučio angažirati na ovim izborima, što mu je Ustavni sud ipak zabranio. S obzirom na te najave, u slučaju pobjede tih lijevih opcija Turudić neće mirno spavati, no njegova smjena nije baš lako provediva. Glavnog državnog odvjetnika imenuje Hrvatski sabor, a Sabor ga može i smijeniti na prijedlog Vlade, ali samo pod određenim zakonskim uvjetima.
Tako Zakon o državnom odvjetništvu kaže da će glavni državni odvjetnik biti razriješen 'na vlastiti zahtjev, ako postane trajno nesposoban za obavljanje dužnosti, ako protiv njega bude pravomoćno potvrđena optužnica za kazneno djelo, ako nezakonito obavlja svoju dužnost, ako svojim postupanjem nanese štetu ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničke dužnosti, ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad državnog odvjetništva, ako bez opravdanog razloga ne ostvaruje program rada izložen u postupku imenovanja na dužnost Glavnog državnog odvjetnika RH i ako državno odvjetništvo ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate rada'.
Malo je vjerojatno da bi Turudić sam odstupio, a moguće je da bi ga se pokušalo smijeniti zbog nanošenja štete ugledu DORH-a, no to je problematično jer se njegovi 'grijesi', koje mu zamjeraju i Milanović i Možemo!, odnose na razdoblje puno prije nego što je imenovan za čelnika DORH-a. Kad se uzme u obzir to da bi se on svojoj smjeni vjerojatno odupro svim sredstvima, uključujući sudske tužbe, ispada da taj postupak teško da može biti brz i lagan. Pri tome valja dodati da Zakon o državnom odvjetništvu kaže da glavni državni odvjetnik koji bude razriješen nastavlja raditi kao zamjenik glavnog državnog odvjetnika RH, što znači da bi Turudić i dalje ostao visoko u sustavu, imao pristup svim informacijama kojima barata DORH, kako o predistražnim i istražnim radnjama, tako i u sudskim postupcima koje vodi DORH. Može se zaključiti da je Turudićeva smjena moguća, ali da vjerojatno neće biti brza ni lagana te da je donekle upitna njena svrhovitost.
Pravo na pobačaj u Ustavu
Kad je riječ o uvođenju prava na pobačaj u Ustav, drugog obećanja stranke Možemo!, riječ je o, kao i o drugim izmjenama Ustava, prijedlogu koji mora dobiti podršku dvotrećinske većine svih saborskih zastupnika u Hrvatskom saboru da bi mogao postati dio Ustava. S obzirom na dosadašnje ankete o odnosu političkih snaga, teško je očekivati da bi ljevica, čak i ako pobijedi na izborima, imala dvotrećinsku većinu potrebnu za mijenjanje Ustava, a s obzirom na to da bi ostatak zastupnika činili većinom oni s desnice, bilo bi praktički nemoguće osigurati dvotrećinsku većinu i izmijeniti Ustav tako da pravo na pobačaj bude u njemu.
Ukidanje Ustavnog suda
Jedna od najintrigantnijih najava, koju je dao Milanović, ona je o ukidanju Ustavnog suda.
'To će biti prva proljetna rezidba Treće republike. Nisu poništili izbore zbog disproporcija izbornih jedinica, ali kada se predsjednik RH želi kandidirati - prijete', rekao je Milanović u utorak u Ludbregu govoreći o Ustavnom sudu i dodao da će se 's tim obračunati'. Nije to prvi put da je kritizirao Ustavni sud i govorio da ga treba ukinuti, no s obzirom na moguću pobjedu na izborima, nakon koje bi on bio premijer, lako je moguće da bi pokrenuo postupak za ukidanje Ustavnog suda. Problem bi mu pritom bilo to da bi za ukidanje Ustavnog suda trebalo promijeniti Ustav RH i ukinuti Ustavni zakon o Ustavnom sudu, a za to je opet potrebna dvotrećinska većina svih zastupnika u Saboru, što se ne može očekivati čak i ako ljevica pobijedi na izborima. Osim toga, u lipnju istječe mandat desetero od 13 ustavnih sudaca, pa će nova vlast imati šanse ubaciti više 'svojih' sudaca u njega i time utjecati na odluke koje donosi.
Drugačiji izbor i manje ovlasti predsjednika RH
Milanović je u prošlosti u više navrata govorio i da se treba redefinirati uloga predsjednika RH te da bi tu dužnost trebalo svesti na protokolarnu, a da bi ga vjerojatno birao Sabor. Ako bi se odlučio na taj potez, u slučaju pobjede ljevice na izborima, Milanović bi opet morao osigurati dvotrećinsku većinu svih zastupnika jer je uloga predsjednika RH definirana Ustavom, a promjene Ustava nema bez dvotrećinske većine. No u ovom slučaju okupljanje takve većine i nije nemoguće, s obzirom na to da i mnoge druge političke opcije podržavaju promjenu uloge predsjednika. U tom bi slučaju vjerojatno bilo kompliciranije naći rješenja kome, kako i pod kojim uvjetima prebaciti dijelove predsjedničkih ovlasti kad su u pitanju tajne službe, vojska i vanjski poslovi, tri sektora u kojima predsjednik RH danas ima ovlasti imenovanja i usmjeravanja rada. Prebacivanjem svih ili većine predsjedničkih ovlasti na premijera značilo bi da Hrvatska dobiva moćnog 'kancelara', što bi Milanoviću sigurno odgovaralo kad bi on bio premijer, ali vjerojatno ne bi volio s takvim ovlastima vidjeti aktualnog premijera Andreja Plenkovića ili nekog drugog iz HDZ-a.
Osim toga, pitanje je bi li nova vladajuća koalicija imala dovoljno vremena pripremiti i izglasati sve promjene oko ovlasti i načina biranja predsjednika. Naime, da bi Milanović postao kandidatom za premijera, morao bi prije toga podnijeti ostavku na dužnost predsjednika RH, nakon čega bi tu ulogu, kao privremeni predsjednik, preuzeo predsjednik Sabora. No izbor novog predsjednika po Ustavu i aktualnom zakonu ne može se odgađati, nego se mora provesti u roku od 60 dana od dana u kojem predsjednik Sabora postane privremeni predsjednik države. Bude li predsjednik izabran po aktualnim pravilima, bilo kakva druga koja bi se naknadno donijela mogla bi se odnositi tek na izbor sljedećeg predsjednika.
Pravo glasa mladima sa 16 godina
Možemo! najavljuje i da će omogućiti pravo glasa mladima sa 16 godina, no i za to bi trebalo mijenjati Ustav jer je u njemu definirano da pravo glasa imaju osobe s 18 godina, a za tu bi promjenu opet trebala dvotrećinska većina.
Manje zastupnika nacionalnih manjina
U svom izbornom programu Most najavljuje da će, ako osvoji vlast, ići u promjene pravila o izborima zastupnika koje biraju nacionalne manjine, s ciljem smanjenja broja zastupnika manjina, no i za to bi im, ako bi i bili u prilici, trebala dvotrećinska većina jer bi se morao mijenjati Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.