'U zadnjih godinu dana svog posla odradio sam oko 350 operacija. Nije mi teško raditi. Nekad davno prije sam mogao, a nisam znao, sad znam i mogu, a možda ću kroz neko vrijeme znati, ali neću moći', rekao je Pladino, naglašavajući da mu nije cilj kukati nad svojom sudbinom nego pomoći pacijentima.

Upitan kad bi ljudi u javno-zdravstvenom sustavu trebali ići u mirovinu, rekao je da su takve rasprave izlišne jer je medicina mjerljiva struka. 'Perfomanse svakoga liječnika možete ispitati kroz brojeve. To je nešto što je stvar čovjeka, individue i njegovog tjelesnog i psihofizičkog zdravlja i mogućnosti', rekao je Pladino, naglasivši da je njemu operacijska dvorana 'mjesto gdje se u cijelosti odmori'.

Smatra da bi dobnu granicu za mirovinu trebalo odrediti onako kako ko se to čini u razvijenim zemljama poput Njemačke, Engleske i SAD-a. 'Ako uspijete ostvarivati dobre rezultate vi ste hodajuća biblioteka, u vašoj glavi stječe se takvo iskustvo koje je blago i šteta ga je prosuti, a ne prenijeti na druge generacije. U načelu menadžment institucije zadužen je za uspješnost institucije i takvi menadžerski timovi znaju što je ono što je tog trenutka najbolje. U Americi se ugovori sklapaju na godinu dana i svake se godine ponovno procijenjuju rezultati. Tamo nikome ne bi palo na pamet da nekoga poput mene pošalje u mirovinu. A kod nas je čitav niz kvalitetnih ljudi poslan u mirovinu', rekao je Paladino.

Dodao je da se na taj način radi nemjerljiva šteta jer bacamo stručnjake kroz prozor i zaboravljamo koliko oni vrijede. Naveo je primjer Slovenije u kojoj gotovo 20 posto liječnika radi iznad 65 godine jer se ne žele odreći njihovog znanja i iskustva.

'Ja sam tu zbog dva razloga, jedno su moji pacijenti, a drugo moji kolege. Zahvalan sam na reakciji svojih pacijenata, poštujem i zakonodavstvo, ali ja sam svojim pacijentima još uvijek koristan. Također, užasno sam vezan za generaciju novih mladih neurokirurga. Usudim se kazati da sam sudjelovao u njihovom stvaranju. Šefovi nekoliko klinika su proisekli iz jezgra mladih koji su prošli kroz Rebro', poručio je Paladino, ističući da je on tu da bi prenio znanje te da mu je žao što to više neće moći raditi. Dodao je da ima odgovornost prema desetak mladih neurokiruga koji ga zovu 'profa', a on njih 'dica'.

Iznio je i kritike na zdravstveni sustav. 'Nisam sretan i zadovoljan, zdravstveni sustav morao bi biti puno bolji i kvalitetniji. Nisam sretan sa sustavom, a nisu sretni ni oni koji ga moraju voditi. Ni po jednom parametru ne bismo mogli reći da je sustav dobar. Treba ga prilagoditi današnjem vremenu', rekao je Paladino.

Pojavile su se razne informacije o vašem budućem radu, rekao je Stanković, te ga pitao o budućim planovima. 'Dužan sam reći iskrenu zahvalu svima koji su se javili. Ja nisam važan. Bitni su pacijenti. Vidjet ću kakve su mogućnosti. Želio bih učiniti nešto za pacijente. Moje je poslanje da s ovih deset prstiju znam nešto napraviti, nekome spasiti život', rekao je.

'Ako je moje žrtvovanje potrebno da bi se spasilo druge živote? Onda ja moram biti taj koji će reći tko sam ja? Ja sam to cijeli život imao kao svoju maksimu rada i mislim da je to ono kako liječnik u ovoj poziciji u kojoj sam ja mora razmišljati', rekao je Paladino.

'Ja se ovog čas osjećam poput čovjeka u čamcu oko kojeg se ljud tope, a ja im ne mogu dati ruku', opisao je svoju situaciju Paladino.

'Ne znam, vidjet ću kakve su mogućnosti, želio bih pomoći, učniti nešto za svoje pacijente. Ako to ne napravim onda je to ono što Crkva zove grijehom nečinjenja', zaključio je Paladino.