Na skupu koji je okupio 200-tinjak ljudi, mogle su se čuti brojne snažne poruke, među kojima je bilo i nekoliko koje su obavezu cijepljenja usporedile s fašizmom.

Prosvjednici su tražili od vlasti da cijepljenje postane stvar slobodnog izbora svakog roditelja te da sva djeca dobiju pravo upisa u vrtiće neovisno o cijepljenju. Na prvi pogled njihovi su zahtjevi zvučali kao glas razuma protiv diktature korumpiranog sustava.

No kao i uvijek do sada, antivakcinalisti su svojim zahtjevima ispisanim po transparentima pokazali visoke razine neznanja o prirodi zaraznih bolesti, o djelovanju cjepiva, ali i o funkcioniranju zdravstvenog sustava, o ljudskim pravima, slobodama i obavezama itd.

Pogledajmo nekoliko primjera.

Jedan od jučer viđenih natpisa poručio je da djeca nisu vlasništvo države. To je jasno. No isto tako nisu ni vlasništvo roditelja. Ona su individue čija su ljudska prava zaštićena međunarodnim konvencijama. U ta prava, među ostalima, spadaju i pravo na zdravstvenu zaštitu, zaštitu od zlostavljanja i sl. Dakle, mogli bismo reći da roditelj nema pravo uskratiti djetetu znanstveno dokazanu medicinsku zaštitu cijepljenjem (kao ni operaciju ili transfuziju krvi), baš kao što ga nema pravo seksualno, fizički ili psihički zlostavljati. U uređenim državama socijalna služba roditeljima zlostavljačima ima pravo oduzeti djecu. To su zakoni oko kojih u civiliziranom svijetu postoji konsenzus.

Drugi transparent kaže da necijepljena djeca ničim ne ugrožavaju cijepljenu. To je klasična zabluda utemeljena na nerazumijevanju sustava cijepljenja i djelovanja cjepiva. Naime, poznato je da u svakoj populaciji postoji određen broj djece koja se ne mogu cijepiti iz medicinski opravdanih razloga – zato što imaju kompromitiran obrambeni sustav ili zato što su alergična i sl. Osim toga, cjepiva nikada nisu 100 posto učinkovita. Uvijek će biti djece kod koje ona neće stvoriti dovoljno jak imunitet koji će ih zaštititi od bolesti. Zbog toga je važno da u populaciji postoji tzv. imunitet krda. Taj imunitet nastaje kada je u nekoj zajednici procijepljen dovoljan broj osoba (uglavnom preko 90 ili 95 posto), tako da se virus ne može nesmetano prenositi pa su zaštićene čak i osobe koje nisu cijepljene. U populacijama s visokim postotkom procijepljenosti, lanac zaraze će se vrlo brzo prekidati jer virus neće lako nailaziti na necijepljene osobe.

Trećim transparentom od pedijatara se traži da ne šute o nuspojavama. Što bi to trebalo značiti? Da su naši pedijatri umreženi korumpirani zločinci? Prema Zakonu o lijekovima, sve nuspojave na lijekove i medicinske proizvode moraju se prijaviti, u pisanom obliku, Agenciji za lijekove i medicinske proizvode, a u slučaju cjepiva i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Među onima koji su dužni prijaviti nuspojave, navedeni su i zdravstveni djelatnici koji dolaze u doticaj s korisnikom lijeka, a to znači pedijatri ili osobe koje provode cijepljenje. Budući da pedijatri nisu plaćenici farmaceutskih kompanija, postavlja se pitanje kakav bi interes mogli imati da krše zakon i riskiraju da završe na sudu ili bez licence? Takvo pitanje može postaviti samo osoba koja ne zna za ovaj zakon ili pak osoba koja vjeruje da su svi, od pedijatara preko epidemiologa do političara, plaćenici Velike Farme. No takve ljude nikakvi argumenti ne mogu uvjeriti da pedijatri to već rade – da uredno prijavljuju nuspojave koje zapaze ili koje im roditelji prijave.

Na sličnom tragu raspoloženja 'Dosjea X' su i transparenti koji poručuju: 'Želim potpune i točne informacije' i 'Stop eksperimentima na djeci'. Te poruke podrazumijevaju da su milijuni liječnika širom svijeta jednostavno svi prodane duše te da vrlo uspješno, u nekom općem zavjetu šutnje, kriju istinu i poput nacističkog zločinca Mengelea rade eksperimente na djeci; osim, naravno, medicinara koji pišu knjige o strašnim nuspojavama cijepljenja i uživaju u ulogama heroja antivakcinalističkog pokreta kakvih se nađe u svakoj zemlji po nekoliko. Kada bi takvi ljudi bili zadovoljni? Vjerojatno tek onda kada bi se svi liječnici pokrili ušima i 'priznali' da su bili plaćeni da prikrivaju nuspojave i provode zločeste eksperimente na njihovoj djeci.

Razine neznanja i indoktrinacije naših protivnika cijepljenja pokazalo je i njihovo naizgled pametno pitanje kako je moguće da u zemlji u kojoj je više od 95% djece cijepljeno, dođe do epidemije ospica. Još tragičnija je njihova ideja da je priča o epidemiji zapravo neutemeljeno zastrašivanje javnosti. Naime, epidemiolozi uporno tumače da u Hrvatskoj imamo vrlo mali broj oboljelih upravo zato što su nam djeca visoko procijepljena; u nekim državama te brojke mjere se u tisućama. Primjer je Bosna i Hercegovina koja je s oko pet i pol tisuća oboljelih identificirana kao drugo najveće žarište epidemije ospica u dijelu svijeta koji pokriva Europski centar za cijepljenje. Kod nas se broj oboljelih mjerio u stotinama. U BiH te su razine mnogo više jer je, zbog rata, ta država imala puno većih problema s redovnim cijepljenjem djece. Čak i kod nas većina oboljelih su necijepljena, većinski romska djeca koja su bila u kontaktu s osobama koje su epidemiju unijele iz susjedne BiH.

Konačno, kao nedemokratski i fašistički prije bi se mogao okvalificirati zahtjev da država osigura upis djece u vrtiće neovisno o cijepljenju, nego zakon koji nalaže obavezno cijepljenje. Naime, njime se ne uzima u obzir mogućnost da roditelji cijepljene djece i djece koja imaju kompromitirani imunološki sustav imaju demokratsko pravo suprotstaviti se tome da djeca indoktriniranih i neinformiranih roditelja ugrožavaju njihovu djecu.