Vrhovni sud je krajem listopada 2015. ukinuo presudu Županijskog suda u Šibeniku kojom je Paravinji u ponovljenom suđenju bila potvrđena kazna od 40 godina zatvora za pokušaj silovanja i teško ubojstvo maloljetne Antonije Bilić. Obrazložili su da ne dovode u pitanje da je Paravinja ubio Antoniju Bilić, ali da nije dokazano da je ubojstvu prethodio pokušaj silovanja. Tako nije dokazana kvalifikacija teškog ubojstva radi prikrivanja silovanja. Snimke nadzornih kamera bile su glavni dokaz protiv Paravinje, a pomoću njih je rekonstruirano njegovo kretanje na dan zločina, kao i tragovi žrtvine krvi i sline koje je policija pronašla u njegovom kamionu.

Paravinja je na sva tri suđenja tvrdio da nije kriv i da mu je sve namješteno. Od splitskog je suda na početku trećeg suđenja prvo tražio da rasprava bude otvorena za javnost, potom da ne dolazi u sudnicu, a nakon što mu je objašnjeno da po zakonu mora nazočiti raspravama na sljedećem je ročištu tražio izuzeće svih sudaca i Županijskog suda u Splitu. Sudac Damir Romac koji vodi njegov slučaj sve je odbacio pa je suđenje nastavljeno.

Tvrdio je da je policija loše obavila očevid i tako došla do nezakonitih dokaza, no Vrhovni je sud smatrao da su dokazi zakoniti. Tijekom suđenja cijelo je vrijeme vodio svoje zabilješke, kako u Šibeniku tako i u Splitu.

Do sada se žalio na obje presude šibenskog suda nakon čega su presude ukidane i ponovno vraćane na sud koji je svaki put trebao sastaviti novo sudsko vijeće. Predmet je završio u Splitu jer šibenski sud na raspolaganju više nije imao sudaca za mladež. Paravinja je najavio da će se, ukoliko presuda za njega opet bude negativna, obratiti Ustavnom sudu, a potom i Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Prvi put je osuđen u listopadu 2012. godine, a prije izricanja druge presude u ožujku 2015. u Šibeniku je zbog psovanja izbačen iz sudnice.

U pritvoru je od 16. veljače 2012. a u siječnju ove godine je iz Šibenika prebačen u splitski zatvor Bilice gdje ćeliju dijeli s optuženikom za ratni zločin Draganom Vasiljkovićem, poznatijim kao Kapetan Dragan.

Posmrtni ostatci Antonije Bilić koja je nestala 7. lipnja 2011. pronađeni su krajem studenog 2012. na smetlištu kamionskog parkirališta kod Josipdola. Potraga za nestalom Antonijom Bilić, na čelu koje je bio tadašnji zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić, bila je najveća u povijesti Hrvatske. U njoj je sudjelovalo više od tisuću policajaca, vatrogasaca, spasitelja, dobrovoljaca, lovaca. Prilikom potrage je čak isušeno jezero Brljan, a sve je zajedno stajalo oko 2,5 milijuna kuna.