Petar Penava je svjedočio o tomu kako je emigrirao iz Jugoslavije 1969. iz političkih razloga te se odmah nakon dolaska u Njemačku priključio radu Hrvatskog narodnog odbora (HNO). 'Bio sam politički aktivan i surađivao sam između ostalih s Brunom Bušićem i Mladenom Schwartzom', rekao je Penava dodavši da su nakon atentata na Brunu Bušića, pripadnici HNO-a započeli suradnju s njemačkim i francuskim vlastima kako bi se otkrili atentatori na Bušića.

Penava je potom svjedočio o svojim kontaktima s Krunoslavom Pratesom, pripadnikom emigracije i tajnim agentom Službe državne sigurnosti.

Penava je već svjedočio u procesu protiv Krunoslava Pratesa, koji je 2008. osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog suučesništvu u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Tijekom tog suđenja su na vidjelo izišla saznanja na kojima se temelji i optužnica protiv Perkovića i Mustača.

Po riječima svjedoka, Krunoslav Prates je 1981. svjedoku Penavi naložio da nazove Njemačku novinsku agenciju dpa i kaže da je 'HRB, odjel Bruno Bušić Paris' izveo ekplozivni napad na tiskaru Schulze na jezeru Starnberg, koja je trebala tiskati Titove memoare Vladimira Dedijera, u kojima su trebali biti diskreditirani neki jugoslavenski političari.

'Kasnije je otkriveno da je odjel Udbe u Zagrebu pripremio atentat na tiskaru, a atentat su izvršili pripadnici Udbe Branko Traživuk i još jedan Srbin, koji je bio specijalist za isključivanje alarma', rekao je Penava. Penava je govorio i o tomu kako je Udba u Švicarskoj ukrala veliku količinu eksploziva kojeg je nakon toga 'podijelila pripadnicima emigracije' kako bi ih diskreditirala kao teroriste.

'Kasnije je Perković u jednom intervjuu ubojstva emigranata opravdavao tvrdnjom da se radi o teroristima. U istom intervjuu Perković je priznao da su nakon toga ubijeni hrvatski emigranti Mate Kolić u Parizu, Ante Kosić u Munchenu, Stanko Nižić u Zuerichu, a Luka Kraljević je teško ozlijeđen. Ti su ljudi ubijeni nakon što im je Udba podijelila eksploziv ukraden u Švicarskoj', rekao je Penava. Svjedok je rekao da je i on bio na listi Udbe ali da je izbjegao atentat. 'U autu ispred mog stana su na mene čekali Josip Perković i njegov suradnik Rupčić, ali sam ih ja primijetio i sklonio se', rekao je Penava.

Penava je svjedočio da se nakon izlaska iz zatvora u veljači 1983. susreo s Pratesom i Perkovićem, a tijekom iste godine i nekoliko puta sa Stjepanom Đurekovićem, ubijenim iste godine u srpnju. 'Priče oko toga kako je Đureković bogat jer je ukrao tanker su bile Udbine izmišljotine. Mogu posvjedočiti da je Đureković bio bez novaca. Živio je od pomoći prijatelja, uštede i prodaje svojih knjiga', rekao je Penava. Pritisci Perkovića i kruga oko njega kako bi ga se spriječilo da svjedoči u procesima, prvo protiv Pratesa, a zatim i protiv Perkovića i Mustača su se, prema iskazu svjedoka, nastavili sve do današnjih dana.

'Perković je 2011., nakon mog intervjua jednim dnevnim novinama, uz pomoć državnog odvjetnika Mladena Bajića i Perkovićeva suradnika Tomislava Mičića htio učiniti sve kako bi me strpao iza rešetaka te me optužio za podmetanje požara u jednu vojarnu u Kninu', rekao je svjedok. 'Opet su me pokušali diskreditirati tijekom posjeta Ive Josipovića Berlinu pokušavši me optužiti da sam ja poslao eksplozivnu napravu u Veleposlanstvu u Berlinu', rekao je Penava te ustvrdio da se radi o pritiscima iza kojih su stajali Perković, Bajić i Mičić.

Godine 2013. su me u hrvatskom konzulatu ispitivali u vezi sa slučajem Perković i Prates te mi je naloženo da pred sudom u Zagrebu dadem izjavu da je sve što sam rekao protiv Pratesa bila laž Njemačke obavještajne službe. 'To što ste vi radili nije radila ni Udba', rekao je tada, po vlastitim riječima, Penava hrvatskom konzulu Bagariću te je ovaj slučaj prijavio njemačkoj policiji.

'Do 2014. nisam putovao u Hrvatsku zbog prijetnji', rekao je nadalje Penava.

Svjedočenje svjedoka Petra Penave nastavlja se poslijepodne.