Smatrate li da je Vukovar posljednjih šest godina, tijekom mandata Željka Sabe, napredovao ili ne?

Nažalost, stječe se dojam da je Vukovar negostoljubivo mjesto za život zbog teške gospodarske situacije koja je eksplodirala prošle godine povećanjem broja nezaposlenih, kojih je sada preko 3286. Najviše od 2007, iako je istovremeno broj stanovnika pao s 33 tisuće 2001. na 27 tisuća, a i to je sigurno pretjerano s obzirom na upitnu ispravnost metodologije popisa stanovništva.

Ogromna je nezaposlenost, a oni koji imaju sreću raditi imaju mala primanja. K tome, izloženi smo apsurdu, pa je Vukovar na vrhu po skupoći života u Hrvatskoj. Možda i zato što smo daleko od Zagreba. Ali zašto su skupi voće i povrće, komunalije, zašto je otkada je Sabo na vlasti cijena vode skočila za 40 posto, a vrtići za 25 posto? Ljudi zato odlaze iz grada, posebno mladi i mlade obitelji.

Uređenje grada je potrebno, ali i to nije osobita zasluga bivšeg gradonačelnika. Upravo je naša gradonačelnica, Sabina prethodnica, isposlovala ugovor s Vladom, po kojemu sav prihod od prodaje državnih stanova u gradu je prihod grada, ali pod uvjetom da se taj novac uloži u infrastrukturu ili u novu stanogradnju. Govorimo o velikim sredstvima, o 15-16 milijuna kuna godišnje. Od toga se doista i ulagalo u uređenje grada. Ali čemu ulagati u fasade, asfalt, rasvjetu ako ljudi nemaju gdje raditi. Međutim s tom praksom se nastavilo, i dalje nemamo radnih mjesta, a pitanje je do kada će ta sredstva dolaziti u grad.

Pitanje je do kada će trajati mjere kojima središnja vlast pomaže Vukovaru. Ta sredstva su trebala biti utrošena u poboljšanje gospodarske, realne situacije, a ona bi sama mogla financirati takva uljepšavanja. Ali to nije politički popularno kao fasade jer ne donosi tako brzo političke poene. Da smo barem uložili u solarne krovove za proizvodnju struje, mogli smo barem smanjiti ljudima račune za struju.

Što ćete poduzeti da se to promijeni postanete li gradonačelnik?

Popis stanovništva je friziran. Nemamo 27 tisuća ljudi, ali recimo da je tako. Od toga je 28 posto stanovništva starije od 60 godina. I po toj starosti smo rekorderi. Zato želimo zadržati mlade. Planiramo otvoriti 500 radnih mjesta u mandatu, a potencijali su ogromni. Primjerice naša ulica u baroknoj jezgri, 'pod svodovima', kako mi kažemo: niz lokala je u gradskom, a dio u privatnom vlasništvu. Želimo otkupiti ostatak lokala i, za jednu kunu, dati u najam tradicijskim obrtima, lokalnim proizvođačima i ugostiteljima, tako da stvorimo ulicu koja će biti poznata po našim vukovarskim proizvodima. Zašto grad isto tako ne bi sufinancirao radnike u tim obrtima i tvrtkama s područja grada? A, konačno, zar ne bi svi rado kupovali naše proizvode umjesto uvoznih? To je dakle projekt promocije lokalnih vukovarskih proizvoda, po uzoru na kampanju 'Kupujmo hrvatsko' HGK.

Do sada to nitko nije ni pokušao, kao ni ujediniti naše proizvođače u cehove. Jedan vinar mi se nedavno potužio da ne može u restorane i trgovačke lance plasirati svoje vino. To možemo napraviti u jednom lokalu u kojem će svi naši vinari biti predstavljeni. Po istom principu radili bismo sa sirarima, pčelarima, obućarima, a svi bi imali koristi. Zašto ne bismo organizirali doček turističkih brodova koji pristaju ovdje na Dunavu? Njih sada nitko ne dočekuje, a turisti sami šeću gradom i traže nešto.

Koliko je to realno? Vaš protivnik Sabo kaže da je u prvih devet mjeseci morao otplaćivati dugove koje mu je ostavila HDZ-ova vlast, a da se radilo o oko 33 milijuna kuna. Je li to istina?

Teško je odgovarati gospodinu Sabi jer je to čovjek koji ima vrlo velikih problema. Prvenstveno sam sa sobom, sa svojim mentalnim sklopom. Uostalom, ima i dijagnozu. U posljednje vrijeme iznio je niz neistina. Da primjerice nije razgovarao s Marijom Budimir, da su mu montirali te sudske procese, do njegovih sumnjivih diploma. U jednom postupku pojavilo se da je bio inženjer elektrotehnike iako to nikada nije bio. Normalnom čovjeku bude žao što se takve osobe uopće pojavljuju u medijima. Ne držim ga relevantnim sugovornikom.

Licitirao je o tim dugovima. Prvo je bilo 18, onda 22 milijuna, kasnije 24, a sada je u pitanju - koliko? - 33 milijuna kuna. To dovoljno govori o neozbiljnosti. Jedini je bitan dokument o tome proračun iz te godine koji je naveo da je dug bio, čini mi se, 2,8 milijuna kuna. Mnogo ljudi je zbog takva njegova ponašanja izašlo iz SDP-a. Jer ne vole neistine. A neistina je da je bivša gradonačelnica Zdenka Buljan ostavila toliki dug.

Ali je zato ostavila onaj važan ugovor s državom zahvaljujući kojemu je u gradski proračun samo u ovih pet godina došlo oko 60 milijuna kuna. Sabo to nijednom nije istakao. Nije u redu da se to sakriva i ne priznaje, čak ni kao minimum istine, ako ste nešto dobro napravili. Žao mi je njega osobno jer je jasno da se radi o bolesnom čovjeku. Što je najgore, on ima dijagnozu. On je u stopostotnoj invalidnoj mirovini. Dakle ne bi ništa trebao raditi. Bile su poslane i prijave Državnom odvjetništvu, ali nisu prihvaćene. A javno je rekao da dnevno radi po 14 sati.

Jesu li ljudi povezani s aktualnim Sabinim aferama bili na razgovoru s vama?

Radi se o tri afere. Prva je ona o potkupljivanju Marije Budimir, s kojom navodno prvo nije razgovarao, a onda je utvrđeno da je snimka autentična. Lagao je da nije razgovarao i lagao je kad je rekao da su mu dvojica ljudi to montirala. Uostalom, to je na sudu. Ti ljudi su članovi HDZ-a i ja sam ponosan zato što je Marija Budimir to snimila.

Drugo je fiktivno zapošljavanje Srđana Šijakovića, gradskog vijećnika. Kapetan broda Komunalca, na kojem je Šijaković kao radio, policiji je rekao da taj čovjek nikada nije bio na brodu. Godinu dana je taj ugovor važio u Komunalcu, a ovaj se nijednog dana nije pojavio na tom radnom mjestu.

Treća je ova afera s humanitarnim ljetovanjem. Pa to su prokazali njegovi bivši stranački kolege. Policija je to provela, a govorimo o institucijama koje bi trebale biti neovisne. Za to optuživati HDZ je isto na tragu tih neistina o kojima govorimo.