Da im je netko rekao, te daleke veljače 1981. godine da će ta dva bića u njihovim stomacima, koja samo što ne izvire svojim radoznalim očima na svijet, postati sestre, vjerojatno bi se u čudu pogledale i umrle od smijeha. Vera i Tamara, obje prvorotkinje u starom splitskom rodilištu, ležale su u istoj sobi. Vera je trebala roditi svaki trenutak, a Tamara je održavala trudnoću. Tako je 18. veljače na svijet došla Marijana, a 23. ožujka, Petra. Sudbina se ponovno umiješala, dosta godina poslije, kad ih je smjestila u isti razred Turističko-ugostiteljske škole u Splitu. Iako su se ovlaš poznavale i prije, iz O.Š. Mertojak (ex Mosorski partizani), kliknule su tek nakon nekoliko zajedničkih markiranja i pijanstava. Nipošto nemojte pomislili kako su bile delikventice, samo su jako brzo shvatile pravu formulu kako s minimalno truda izvući maksimalni užitak. Bile su vrlo dobre učenice kojima je bilo zanimljivije raditi bilo što drugo nego slušati kulturnu baštinu ili pak njemački jezik. Tako su rađe volontirale na lokalnoj televiziji i izvještavale pošto voće i povrće na splitskom pazaru negoli bile na nastavi. Na istom tom pazaru nastala je legendarna emisija Po ure torture s kojom su dosegnule zvijezde. Pritom mislim na najljepši mogući osjećaj slobode koji se teško može opisati. Radile su ono što vole, drugi su voljeli to što one rade, a s vremenom su od toga počele fino zarađivati. Bilo je među njima zdrave konkurencije (nekada bi ego poletjeo u crveno, ali brzo bi se vratio u normalu), znala se omaknuti i koja ružna riječ, a jednom, legenda kaže, letjeli su i šamari. Nakon što ih je vinula do nezapamćenih visina, PUT ih je bacila na koljena. Od straha za vlastitom egzistencijom, završile su pravni fakultet i ubrzo spoznale značenje one narodne 'trbuhom za kruhom'. Split su zamijenile Zagrebom, a veselu Blitvu d.o.o., tmurnim HRT-om. Sve su radile zajedno; završile iste škole i fakultete, obišle cijelu Hrvatsku i okolicu snimajući, odlazile zajedno na skijanja i ljetovanja, postale kume...samo što nikad nisu imale istog frajera (a i to je bilo za dlaku :O). Prvi put nakon 20 i kusur godina su daleko jedna od druge; žive svoj komadić raja svaka na svome kontinentu i svaka s čovjekom svog života, ali u mislima su uvijek blizu. Nije sestra samo ona koju ista majka rodi. Sestru se može i izabrati. Ja sam svoju izabrala. Sad su mi još i suze došle na oči. Šta ti nostalgija radi od ljudi! :)

U nastavku pogledajte modni editorial koji sam snimila sa svojom sestrom netom prije odlaska u Ameriku, a koji prati zanimljiv leksikon po uzoru na one iz školskih dana. Divne custom made haljine potpisuje mladi modni brand I WISH couture, a fotografije je napravio 'ko drugi nego Brajo. :D

Prva slika koje se sjećam od kada si svjesna sebe...
M: ...dječji rodjendan, a nije moj. Nas desetak puše svjećice. Sve moje slike iz ranog djetinjstva vezane su uz moju veliku familiju, brojne rođake i rodice, tetke, ujake i stričeve. Čvrsto sam povezana sa svojom užom i širom rodbinom. To mi je možda i najveće bogatstvo koje imam. Nastojat ću tu ljubav i spone prenijeti i na svoju kćer jer krv nije voda.
P: ...internacionalni aerodrom. Ja plačem k'o kišna godina jer mi je baka izgubila dudu. Sljedeća scena, krupna crnkinja puna đinđa u društvu par malih crnkinja s afro frizurama..toliko valjda buljim u njih da mi je žena ponudila napraviti pletenice..baka je bila zahvalna do neba jer me napokon nešto uspilo smiriti. Od tada više nisam nikada tražila dudu, ali i dalje buljim u ljude.

Uvijek sam maštala da ću...
M: ...pjevačica. Nažalost nitko u meni nije prepoznao talent.
P: ...pjevati u školskom zboru, ali me 'slon poljubio u uho' toliko snažno da me nijedan profesor nije ni pogledao. Poslije sam shvatila da sam darovita za pisanje što me dovelo do televizije, iako sam inicijalno htjela biti spisateljica. Sada maštam kako ću jednog dana imati svoj vrt, baš poput 'Vrtlarice' koja mi je jedna od omiljenih hrvatskih tv emisija. Važno je ne prestati maštati, bez obzira koliko godina imamo.

Prva ljubav je..
M: ...za sva vremena skrila se tu negdje duboko u nama... I Balaševic i Runjić su savršeno opisali prvu ljubav. Prvi zanos sreće koje nema više.
P: ...magična upravo zbog osjećaja da neće nikada završiti. Poslije se uvijek pitaš..

Prvo pijanstvo je..
M: ..bilo s tobom, negdje tamo na Marjanu, čak mislim da smo slavile tvoj rođendan.
P: ..jeftini viski (bez Cole i leda), buđenje u praznoj kadi govoreći: 'Prokleti wiskey, nikad više!' I bi tako.

Štreberica ili kampanjac?
M: Kampanjac u svemu, ali kad zapnem nema mi ravne.
P: Kad se nađu dva kampanjca koja zapnu, završe pravni fakultet.

Moja super moć je...
M: ...imam jaaaaako izraženu intuiciju. Toliko jako, da mi muž često zna reći da sam vještica. Naravno dobra vještica. Supermoćna sam i u multitaskiranju, ali tu super moć razvila je gotovo svaka žena danas.
P: ...tolerancija. Imam jako visok prag tolerancije, tako da onaj tko me uspije izbaci iz takta, gadno je za*ebao.

Najdraži projekt u karijeri?
M: Koja su to uopće pitanja?! Bili smo mladi, entuzijasti, bez autocenzure - Po ure torture
P: Čini se k'o da je bilo u nekom drugom životu, ali kad malo bolje razmislim, to i jest bio neki paralelni svijet u kojem živješe klinci koji se jako dobro zabavljaju radeći ono što vole i od toga još i zarađuju. 

Zadnji film na koji si pustila suzu...
M: Na gotovo svaku bolji dramu. Da, ja sam taj plačljivko koji se raspada kad film.
P:Cinema Paradiso. Meni nije film, ako ne pustim suzu.

Neostvareno putovanje..
M: Afrika, to je moje beat
P:Road trip po Mongoliji.

Kad je hrana u pitanju nikada ne odbijam...
M: ..materinu spizu. Otkad živim u Zagrebu, nema većeg raja za moja nepca. Kad se samo sjetim koliko sam njezinih ručkova preskočila, koliko puta sam zakasnila..da mi je vratiti vrijeme.
P: ..artičoke s bobom na buzaru, prema starom receptu moje prabake Biance.

Zagreb ili Split?
M: U Zagrebu lipo mi je, u Splitu sunce jace grije...
P: San Francisco. Uvijek pokušavam stvoriti dom tamo gdje jesam. Split je dom, a u Zagrebu se osjećam kao kod kuće.

Ispred ili iza kamere?
M: Ja i kad sam ispred kamere, uvijek sam i iza. Jednom producent, uvijek producent.
P: Iza jer nudi puno više prostora za kreativnost. Ispred kamere je lipo, ali iza je ekipa! :)

Helga Vlahović ili Željka Fatorini?
M: Koje god ime kažem, pogriješila sam, pa ću reći - Oliver Mlakar.
P: Helga za dlaku, samo zato što sam ju imala priliku upoznati. Divna žena i velika dama.

Grad ili selo?
M: Nevjerojatno da ovo pišem, ali selo. Još jedan dokaz da se čovjek mijenja s godinama. Život je možda u gradu, ali osmijeh je na selu.
P: Od kada znam za sebe tužna sam što nemam selo. Zato sam se zaklela da ću jednog dana živjeti na selu. Uzgajat ću svoje voće i povrće, jahati neosedlanog konja i gledati svemir teleskopom.

Meso ili riba?
M: Ja sam ribojed i obožavatelj plodova mora.
P: Uvijek riba, meso u tragovima.

Dan ili noć?
M: Otkad sam postala mama, dan. Noću ili spavam ili bdijem nad djetetom, ponekad sam i medicinska sestra, a najčešće neispavana i umorna mama.
P: Da mi je netko prije rek'o da ću lijegati 'nakon Dnevnika' što se kaže, rekla bih mu da je lud. Ali ma nešto čarobno u zori što nema u nijednom drugom dijelu dana.

Modu doživljavam...
M: ...ništa osobno.
P: ...kao igru.

Kombinacija koju više ne bi ni mrtva ponovila..
M: Maturalnu haljinu i famozni konjski rep, duljine baš kao kod konja... (da se nisi usudila staviti fotografiju naše maturalne večeri!!!
P: Uf bilo ih je. Prva koja mi pada na pamet je moderiranje Splitskog festivala dok je još pokojni Zdenko Runjić bio s nama. Bio je to prvi put da smo stavile umetke. Napred smo imale irokezu, a od iza duge ekstenzije do struka. Uvijek smo pomicale granice, nerijetko po cijenu toga da se danas imamo čemu smijati. Onako od srca.

Da ostanem 'Marijana/Petra sama na svijetu'...
M: ..prvo bih se odmarala dulje vrijeme, pogledala par filmova koje sam propustila, pročitala neke knjige za koje nisam imala vremena, uživala na plaži, skijala u planinama, a onda bih pala u tešku depresiju.
P: ..baš bih poput Paleta isprobala sve one stvari koje su nam u stvarnom životu zabranjene ili nedostupne; prvo što bih od gušta bacila mobitel u wc školjku i pustila vodu, vozila bih tramvaj u pidžami, oslobodila bih sve životninje iz ZOO-a, ušla bih u arhiv HRT-a i puštala u prime time-u sve one filmove koje sada puštaju u nekim čudnim terminima, napravila bih si finu buzaru s prstacima, obišla bih svijet par puta i taman kad bi mi postalo dosadno slučajno bih naišla na Marijanu i izvukla je iz depresije. :)

Muškarci su...
M: ..ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Što god rekla krivo će se protumačiti.
P: ...se pogubili. Malo je onih koji mogu hendlati modernu ženu.

Žene su...
M: ...sveta bića koja kad pametno usmjere energiju mogu pomicati planine.
P:...zagrizle prevelik komad u kojem sada grcaju. Nažalost, djeca su ta koja najviše pate. Svaka čast iznimkama koje uspiju pronaći balans. Nadam se da ću biti ta sretnica.

Dijete je..
M: ...najdragocjenije što ti život može dati, najveća sreća, neizmjerna ljubav, neopisiva radost i velika briga.
P: ...jedinka koja treba izgraditi vlastiti karakter, a ne da bude objekt preko kojeg roditelji liječe svoje komplekse.

Petra/Marijana je...
M: ...sve ono što ja nisam. Moja najbolja prijateljica u vječnoj potrazi za eliksirom života.
P: ...osoba koja me može najviše naživcirati, ali koju bezrezervno volim. Sestra, ali koju sam sama izabrala.

Najveći strah u životu..
M: ...ne mogu niti izgovoriti. Taj strah ti se valjda uvuče pod kožu onaj trenutak kad prvi put ugledaš znatiželjne, pomalo uplašene okice svog djeteta.
P: ...gubitak voljene osobe..i kućnog ljubimca.

Najveća pobjeda u životu..
M: ...najveća će tek biti, ako uspijem odgojiti Enu da bude dobar i sretan čovjek. Danas je najteže biti sretan.
P: ...imati kontrolu nad vlastitim egom, biti sposoban uzajamno davati i uzimati (baš tim redom).

Za 20 godina vidim se..
M: ...negdje na moru u društvu svog supruga, kako hedonistički svako jutro ispijamo kavu na našoj terasi s pogledom na more, a navečer kako s čašom vina nazdravljamo životu. Ako tako i ne bude, voljela bih da smo zajedno. I na stini i na svili.
P: ...u mojoj seoskoj idili s čovjekom mog života u kojoj nas posjećuju naša djeca koja su tad već svoji ljudi koji sretni žive svoj život gdje god i s kim god budu to odabrali. Često nam navrate i prijatelji s kojima bacimo na balote i nazdravljamo životu.