Nakon devet godina, Hrvatska bi trebala dobiti novu strategiju nacionalne sigurnosti, a do njezinog usvajanja u Saboru provodi se javna rasprava, pa je jedna od njih održana i danas u Centru za mirovne studije.

Uključivanje javnosti nevladine su udruge pozdravile, ali i iznijele niz zamjerki na taj dokument koji bi trebao biti strateški i sad se nadaju da će barem dio njih biti uvažen u konačnom nacrtu.

Premda je međuresorno povjerenstvo predvođeno Ministarstvom obrane u novu strategiju uključilo i suvremene izazove poput klimatskih promjena, energetsku i informacijsku te sigurnost hrane, ekonomsku i nejednakost spolova te isključivanje pojedinih socijalnih skupina iz društva, pored terorizma i širenja lakog i teškog te masovnog naoružanja, nasilničkog i organiziranog kriminala te korupcije, što je pobrojao državni tajnik u MORH-u Pjer Šimunović, sve to nije ostavilo bez daha nevladine udruge.

Prijetnje su danas višeslojne i višedimenzionalne, ali mnoge od njih su iz strategije izostavljene, poput problema zaštite okoliša u smislu očuvanja prirodnih resursa, zraka i prvenstveno vode, kako je istaknuo Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera.

Da je važno ne samo očuvati prirodne resurse, nego i vlasništvo nad njima, a ne hrliti u privatizaciju, istaknuo je Vladimir Cvijanović, složivši se s Tonijem Vidanom iz Zelene akcije da njima treba gospodariti za dobrobit svih građana, a ako to ne čini, onda je i to prijetnja te bi i to trebalo staviti u taj strateški dokument.

Kako i koliko država može biti prijetnja, pokazuje se i gotovo svaki dan, ali u strategiji se u tom kontekstu uglavnom spominje građane, upozorio je Dragan Zelić iz GONG-a, podsjetivši da se upravo na najsvježijem primjeru, i to bivšeg premijera Ivu Sanadera, vidi da ona često dolazi iz samog vrha vlasti.

Sudionici su se složili da je sigurnost obavještajnog sustava važna, ali da on, kao ni MUP te pravosuđe, nikako ne bi smjeli biti nečija privatna stvar već treba postojati nadzor, kojega sada ima premalo.

Upravo premalo isticanja ljudskih prava i ljudske sigurnosti ono je što je najviše zasmetalo predstavnike civilne scene, pogotovo zato što se čini da vlast uopće ne razumije što sve ide u taj kontekst. Nije dovoljno reći da je strateški cilj sigurnost građana, ali ne i kako ga se misli ostvariti, a još pritom i potpuno izgubiti iz vida da se, u najkraćim, ali suštinskim crtama, građani - ako nemaju posla, nemaju pitke vode i hrane, nije im omogućeno obrazovanje – ne osjećaju sigurnima.

Osim toga, za žene, recimo sigurnost ili nesigurnost počinje već u njihovom vlastitom domu, upozorila je Rada Borić iz Centra za ženske studije, koja je kao i Vesna Teršelič iz Documente upozorila da u strategiji nema izuzetno bitne komponente suočavanja s prošlošću, što se i ovih dana opet pokazuje kao prijetnja.

Premda bi strategija nacionalne sigurnosti, jednom kad bude usvojena, trebala biti ishodište ostalih sličnih dokumenata, iako je jasno da ona nije, primjerice, energetska ili strategija zaštite okoliša, ima ogromnu važnost i vrlo je problematično što kao takva ne daje nikakve rokove i smjernice.

Zbog te općenitosti i nedorečenosti strategije, ispada da se svi s njome mogu složiti i da će svaka politika biti u njezinom okviru pa je riječ o još jednom dokumentu za koji se može reći da ga Hrvatska ima, a to definitivno ne može biti dobar ishod, zaključile su nevladine udruge na kraju današnje javne rasprave, nadajući se da se taj zasad još radni dokument do usvajanja može barem prepraviti, ako ne i nadobudno napisati iz početka.