Kada sljedeći put pustite vodu na zahodu, znajte da sav taj sadržaj odlazi u jednu od obližnjih rijeka ili se izljeva u more pedesetak metara od vaše omiljene plaže. Prve žrtve su alge i sitne životinje, a zatim i ribe. Otpadne vode povećavaju temperaturu mora i rijeka i time dovode do narušavanja prirodne ravnoteže. Kontinentalni krajevi Hrvatske u nešto su boljoj poziciji od priobalnih i otočnih, zbog strukture tla. No pravi problem nastaje u kraškim područjima priobalne Hrvatske, gdje kanalizacijski sustav uglavnom ustupa mjesto septičkim jamama. Krš propušta tekućinu, pa je velika vjerojatnost da će dio sadržaja vaše septičke jame završiti u vodi za piće vašeg susjeda.

No kako bi se počela odvajati voda za piće i kuhanje od vode za sanitarne potrebe, potrebne su velike i skupe prilagodbe. Za ispiranje sanitarija, zalijevanje cvijeća ili pranje automobila može se koristiti kišnica. Priča o tome počinje i završava na pojedincima jer sustav za odvajanje voda nije uopće u planu.

Kad vode imamo uvijek i u izobilju, ne razmišljamo o njezinoj vrijednosti. Voda za većinu ljudi jednostavno izvire iz - slavine. Rijetko razmišljamo o putu koji je voda morala prijeći kako bi došla do naših kupaonica i kuhinja.

A još nas manje brine kamo odlazi iz sudopera i zahoda.

INCIDENTI

Prije desetak dana tisuće su ljudi u Slavonskom Brodu ostale bez vode za piće, u kojoj su otkriveni mazut i mineralna ulja. Krivac za ovaj incident je poduzeće Brod-plin koje je vlasnik kotlovnice u kojoj je puknuo izmjenjivač topline, zbog čega je mazut ušao u vodovod. Stanari su najavili i sudsku tužbu.

No, u Hrvatskoj su mogući svakakvi apsurdi, pa bi isti ti stanari mogli biti tuženi. To se dogodilo stanarima Palinovečke ulice na zagrebačkim Vrbanima. U ljeto 2007. godine voda u tek kupljenim stanovima imala je miris po razrjeđivaču. Utvrđeno je kako je cijevima tekla voda koja je imala stotine puta višu koncentraciju opasnih mineralnih ulja od dopuštenih.

Vještaci su utvrdili da je izolacijska masa nestručno postavljena na cijevi, zbog čega je prodrla u vodu i zagadila je. Stanari su tužili tvrtku Geoprojekt, koja je prodavala stanove. No prije nekoliko dana Branko Vojnović, vlasnik te iste tvrtke tužio je stanare Palinovečke zbog narušenog poslovnog ugleda Geoprojekta. Da apsurd bude veći, stanari su o svom trošku rušili kupaonice i mijenjali cijevi.

U prosjeku se u Hrvatskoj godišnje dogodi 120 eko incidenata u kojima su zagađene kopnene vode ili pak more. Za većinu njih javnost ni ne sazna. Za te su incidente uglavnom odgovorna industrijska postrojenja.

Najveće potncijalne ekološke bombe su rafinerija nafte u Sisku i Luka Ploče, kažu u Zelenoj akciji. Nesreće se ne događaju isključivo u samim postrojenjima, već su česte i na prometnicama koje vode do njih.

CIJENE OD KOJIH BOLI GLAVA

Cijene pročišćivača, toliko nužnih da bi se Hrvatska i dalje mogla dičiti svojom čistom vodom, izuzetno su visoke. Tome u prilog govori činjenica da će se samo u Zagrebačkoj županiji do 2030. godine na zaštitu voda utrošiti 3,2 milijarde kuna.

Skupi pročišćivači potrebni su samo većim gradovima. Oni dijelom mogu biti financirani iz pretpristupnih fondova Europske Unije. Takve investicije su za manja mjesta nepotrebna.

'Pročišćivač je zapravo velika tvornica. Manja naselja na prirodan i jeftina način mogu riješiti problem otpadnih voda', kaže Irma Popović iz eko udruge Zelena akcija. 'Sađenjem trske oko mjesta ispuštanja fekalija vrlo se djelotvorno smanjuje razorna moć otpadnih voda na prirodni eko sustav', dodaje Popović.

S druge strane, vrtoglavi rast cijena nafte, koji je proteklih mjeseci preokrenuo svjetsko gospodarstvo, uvod je u najavljeni rast cijena vode. Čistu vodu u slavinama uzimamo zdravo za gotovo, jer trenutačno uživamo u niskoj cijeni u rasponu od 3 do 13 kuna za 1.000 litara vode (kubni metar). Upravo je takva netržišna cijena uzrok nedovoljnom ulaganju u zaštitu.

(NE)BRIGA DRŽAVE

Po pitanju zaštite voda, na državnoj se razini podosta čini. No daleko od dovoljnog. Najveći zagađivači su prehrambena i tekstilna industrija te metalurgije i rafinerije. Većina tih industrija nema primjerene filtere i mjere pročišćavanja svojih otpadnih voda, pa nepročišćene direktno ispuštaju u vodotokove. Za njih to predstavlja velik trošak, te bi država trebala pronaći način da financira takve projekte.

2008. godina je godina borbe za bolje sanitarne uvjete korištenja vode i odvodnje. Hrvatska bi do kraja godine trebala dobiti strategiju upravljanja vodama kojom će se definirati realizacija svih investicija bitnih za kvalitetno vodno gospodarstvo. Među najvažnijima je provedba Direktive o odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda te provedba Direktive o kakvoći voda za piće.

Koliko je Hrvatskoj to potrebno, pokazuje podatak kako se kod nas pročišćava tek 20 posto otpadnih voda. Do prije godinu dana, kada je Zagreb dobio postrojenje za pročišćavanje, pročišćavalo se tek oko 11 posto vode. Ova bi strategija trebala onemogućiti privatizaciju vodnih dobara, jer pitanje zaštite vode mora doseći najviši stupanj značaja. Svaka kuna uložena u vodno gospodarstvo višestruko se vraća.

Stoga se nadamo da će zaštita voda postati tema broj jedan na najvišoj državnoj razini, prije nego što izbije neki novi ekološki incident. No, kako političari ne bi uvijek bili krivi za sve, potrebno je mijenjati i navike svakog pojedinca. Evo nekoliko školskih savjeta za to: dok perete zube, ugasite vodu; kupanje u kadi izbjegavajte, a tuširajte se najviše pet minuta. Skupljajte kišnicu i njome zalijevajte cvijeće i perite automobile.