Iako Sjeverna Koreja raspolaže vojskom od 1,2 milijuna ljudi na koju troši četvrtinu svog nacionalnog dohotka, ta vojska daleko je impresivnija na papiru nego u stvarnosti. Kim Jong-un raspolaže arsenalom projektila čija je vojna korist veoma ograničena, i to zbog izuzetno male preciznosti, ocjenjuje nezavisni Međunarodni institut za strateške studije (IISS) u Londonu
Zabrinutost je izazvalo lansiranje sjevernokorejske rakete Unha-3 u prosincu 2012. godine, nakon što je analiza ostataka pokazala da je Pjongjang možda razvio tehnologiju pomoću koje može ugraditi nuklearnu bojevu glavu na dalekometni projektil i dosegnuti udaljenost od više od 10.000 kilometara u slučaju da je bojeva glava teška 500 - 600 kilograma.
Drugim riječima, to bi značilo da je Sjeverna Koreja razvila projektile koji mogu doseći SAD. Nema, međutim, dokaza da raketa posjeduje sustav upravljanja i sposobnost povratka, što odlikuje učinkovite interkontinentalne projektile.
Vjeruje se da projektil Musudan ima domet od oko tri tisuće kilometara, što pokriva južnokorejski i japanski teritorij, a vjerojatno i američki teritorij Guam u Tihom oceanu.
IISS je istraživao koliko je realna balistička prijetnja Pjongjanga, s obzirom na to da su njegove rakete Hwasong 5 i Hwasong 6 prilično neprecizne, s mogućnošću da za čak 1.000, odnosno 1.500 metara promaše metu.
To znači da bi samo 50 posto raketa koje bi Sjeverna Koreja uputila prema određenoj meti palo manje od 1.000 metara od nje, objasnili su iz Instituta.
