IZOLACIJA ILI RIZIK NESTANKA?

Pleme Jarawa na putu do (ne)sreće

11.07.2010 u 21:43

Bionic
Reading

Bishnu Pada Ray, jedini predstavnik otočja Andaman i Nicobar u parlamentu Indije, misli, kao i UNICEF, da djeca iz plemena Jarawa, kojih je sve skupa ne više od 300 ljudi, moraju dobiti obrazovanje. Organizacije za zaštitu domoradaca poput Survivala tvrde da je takav paternalizam štetan i poguban i da će dovesti ljude Jarawa na korak do izumiranja, kao što se dogodilo sa susjednim narodom Bo

Sophie Grig, članica Survivala koja proučava pleme Jarawa, tvrdi da je plan zastupnika Pada Raya vrlo opasan i da se s tim narodom može dogoditi ono isto što se dogodilo sa australskim Aboridžinima. Podsjetimo: australske su vlade između 1910. i 1970. odvajale djecu i slale ih u domove na školovanje, što je izazvalo pravu humanitarnu katastrofu.

Preživjeli su završili u otuđenju, u alkoholu ili na drogama. Zbog svega toga se prije nekoliko godina sada već bivši australski premijer Kevin Rudd bio prisiljen ispričati u ime Australije svim Aboridžinima.

Prijedlog da se djecu Jarawa prislno školuje podsjeća na politiku krvi i vatre koju su nametnuli britanski kolonisti u XIX. stoljeću, a zbog čega je njihova populacija desetkovana.

Ljudi Jarawa ima oko 300 na području vlažne prašume od oko 1000 četvornih kilometara, gdje žive već 60.000 godina na čudesan i harmoničan način nakon dolaska iz Afrike.

Sophie Grig
upozorava da su savršeno savladali medicinsku znanost koja je moguća u prašumi, da se snalaze kao sakupljači i lovci i da država mora nastaviti s nastojanjima da ih turističke agencije i loši političari ne unište.

Organizacija Survival International je napisala oštra pisma vladi Indije, ali i tour-operatorima koji preko interneta promoviraju posjete narodu Jarawa, otkrivenom 1998. nakon, kako vjeruju antropolozi, najmanje 55.000 godina skrovitog života.

Takvi ‘safariji’ predstavljaju veliku opasnost za pleme Jarawa s obzirom na to da njihov imunološki sustav nije spreman za susret s običnim bolestima koje dodnose turisti.
Pored toga, organizacija podsjeća na odluku Vrhovnog suda Indije od 2002. kojom je trebala biti zatvorena ilegalno sagrađena cesta kroz dijelove prašume u kojoj obitava narod Jarawa, što indijska vlada odbija provesti, a što iskorištavaju inozemni turisti, lovci i drugi znatiželjnici koji dovode u opasnost članove ovoga plemena.

Direktor Survival Internationala Stephen Corry podsjeća da su urođenici iz plemena Jarawa već desetkovani otkada su 1998. uspostavljeni prvi kontakti modernog čovjeka s njima. Preostalo ih je 300-320 i žive u gustoj prašumi glavnog otoka Andaman. Nomadi su, sakupljači i lovci, koji žive u grupama od po 40 do 50 ljudi.

Da su upozorenja ozbiljna govori povijest upravo iščeznula susjednog plemena Bo. Posljednja je članica toga naroda, starica Boa Sr (85), preminula 4. veljače 2010.
Survival International, koji se četerdeset godina borio za opstanak toga naroda i jezika (među najstarijima u našoj civilizaciji), izgubio je bitku koja je počela dolaskom engleskih kolonista sredinom XIX. stoljeća kada je još bilo oko 5.000 pripadnika naroda Bo.

Vjeruje se da su preci naroda Jarawa i drugih preostalih naroda otočja Andaman stigli iz Afrike prije 55.000 do 60.000 godina. Oni sebe nazivaju ‘ang’, što znači ‘ljudsko biće’, iako ih pohlepni vlasnici turističkih agencija tretiraju kao životinje u rezervatu.

Za razliku od ljudi naroda Grandaman, koji žive od državne milostinje nakon što su 2004. jedva preživjeli tsunami tako što su, većina njih, uspijeli pobjeći na viša mjesta na otoku, Jarawa ljudi se snalaze samostalno.

U pitanju je koja će teorija prevladati: ona Survivala koja govori da ih se treba pustiti na miru, uz minimalnu asistenciju Ministarstva zdravstva, ili ona koju zastupa političar Pada Ray: da ih država treba prisiliti na stanovitu adaptaciju na suvremeni život. U pozadini takve teorije, naime, stoji pitanje koje otprilike glasi ovako: ako im je država dala zemlju na korištenje, znači li to i da država odustaje od eksploatacije svega onoga što se nalazi ispod te zemlje?

Ljudi naroda Jarawa možda ni ne znaju za tu opaku dilemu. Zapravo, nitko točno ne zna što oni žele ili vole. Za sada se samo može zaključiti da su se odlučili za život daleko od onoga što nazivamo suvremenom civilizacijom.