Sve je počelo s muhom koja se prošloga petka u studiju HTV-ove 'Javne stvari' stvorila niotkuda, baš u trenutku kad je Zoran Milanović pokušavao objasniti zašto šuti o pojedinostima smjene donedavnog ministra financija Slavka Linića. Taman kad se počeo na glas prisjećati kako ga nije smijenio kad je trebao - zbog slučaja Branka Šegona - pored uha mu je zazvrndala muha, nehajno ga možda i dotaknula (tko bi znao, u pitanju su bile stotinke sekunde) i on je trznuo glavom, ona se nije dala pa je morao i zamahnuti rukom. I - puf!

Sjećanje na prave razloge Linićeve smjene je iščezlo, a premijer se dosjetio kako je najbolje da se drži priče da do euroizbora na Dan mladosti o tome neće govoriti. Zbog dobrobiti stranke. Muha se još kratko zadržala u vidnom polju gledatelja i odzujala tko zna kamo. Milanović se izvukao iz neugodne situacije, a mi smo opet ostali uskraćeni za informacije o svrgnuću moćnog ministra financija.

Oborita riba i vinske mušice

Iskusni riječni ribolovci najviše vole mušičariti (loviti ribu na mušicu), ali primorski ribari preferiraju individualni lov podvodnom puškom ili naveliko kočama, parangalima, mrežama. Oborita riba i škampi ribarima donose najbolju zaradu, a još bolju vlasnicima restorana i konoba koji ih poslužuju. Jedan od onih koji znaju kako to ide vlasnik je restorana Zrno soli u kojemu su brk omastili SDP-ovci, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić i splitski gradonačelnik (borac protiv antifašizma) Ivo Baldasar, u društvu još petnaestak političkih gurmana. Ukratko, ta je klapa u kratkom roku stukla osam kila bijele ribe I. klase, dvije kile škampa, čokoladnu tortu, prvorazredna vina i šampanjac za 9.500 kuna. Sumnjam da je izostao i tringelt, pa je to na kraju ispalo barem okruglih 10.000 kuna.

I ne bi nas za to bilo briga da su uvažena gospoda platila ceh iz svojih džepova, ali nisu, nego su ga platili Grad Split, Jadrolinija i Lučka uprava. Nakrkali su se, dakle, na račun države, odnosno grada, tj. porezno-prireznih obveznika. Bahatluk je to bez zrna soli u glavi, besraman čin u zemlji u kojoj jedan od 115.000 radnika na minimalcu četiri (!) mjeseca mora raditi da bi platio ceh jednog njihovog obroka.

'To je čisti populizam, a nije li i predsjednik stranke i Vlade rekao da se ljudima mora dati riba kad su gladni?', pomislit će odan SDP-ovac. Nije li Milanović rekao: 'Ljude treba naučiti da ulove ribu, a ne da im se cijelo vrijeme daje. Ako gladuju, treba im dati ribu, ali treba učiniti sve da ne gladuju i da tu ribu ulove sami'? Jest, rekao je.

Odan SDP-ovac iz toga će izvesti logičan zaključak: Milanovićev ministar Siniša Hajdaš Dončić i gradonačelnik Baldasar (i njihova ekipa) gladovali su pa su im Grad Split, državna Jadrolinija i Lučka uprava ribu i dali. Što su drugo i mogli kad moćnici ribu i škampe još nisu naučili uloviti sami.

Kune, muhe i Petrica Kerempuh

Oni ne mogu uloviti ni mušicu kad im leti oko vina, ali znaju ga piti, a preferiraju pošip i šampanjac, za što treba puno, puno kuna. A njih, kuna, tih krvoločnih i proždrljivih psolikih zvijeri, što krase ime naše nacionalne valute, sve je manje i manje i u prirodi i u društvu, baš kao i zrna soli u glavama naših upravljača koji ih nemilosrdno troše.

Kunama iz državne blagajne, nakon što se riješio Linića, samostalno i suvereno gospodari Zoran Milanović, šef Socijaldemokratske partije koji, dok mi patimo zato što nemamo dovoljno sredstava za (dobar) život, sa svojom svitom živi dobro, ali pati od kroničnog nedostatka političkog identiteta i nestašice osjećaja za stvarnost. Sebe doživljava kao liberalnog konzervativca, plemića ('ne po krvi, nego po plemenitoj glavi'), ali građane države kojom vlada, ni tu državu, uopće ne doživljava.

Njemu je 'u ovom strašnom času' zabrinuta Hrvatska kao i ona muha s početka priče, dosadno zujanje na koje će trznuti glavom i odmahnuti rukom jer ima on značajnijih briga. Trenutno je zaokupljen stanjem u Ukrajini. Nakon mjeseci krize u toj zemlji sad i hrvatski premijer uviđa to da se Ukrajina raspada i da je situacija izmaknula kontroli. To što se većini čini da se zemlja, kojom plemić Milanović vlada, raspada od nebrige i zapuštenosti i što im se čini da situacija možda nikad i nije bila pod kontrolom, koga briga.

Životna filozofija ovog naroda, sublimirana u Krležinom Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu, većinu će odvesti do izbora novih ili starih sumanutih vladara. Preživio je ovaj narod i gore od Zorana Milanovića.

A on je potrošio sve kredite - i političke i devizne i kunske - pa nam ostaje tek da budemo još malo strpljivi i pričekamo kraj ove farse kako bismo konačno doznali tko je u SDP-u, u stvari, istinski gospodar muha. Riba se obično čisti od glave.