Radili ste s Ivicom Račanom, Zoranom Milanovićem, Stjepanom Mesićem, Milanom Bandićem, jako dugo sa SDP-om, a od prošle godine radite s HDZ-om i premijerom Andrejom Plenkovićem. Tko je od njih bio najbolji komunikator?

Jedna od osnovnih stvari koju neki političar, a pogotovo premijer, mora činiti jest komunicirati s ljudima i predstavljati im svoje politike. On mora braniti svoju politiku, mora komunicirati i dobre i loše stvari, to mu je jedan od glavnih poslova. Jedno vrijeme se mislilo da su glasnogovornici spasonosno rješenje, pa smo imali eru glasnogovornika. Ali glasnogovornik ne može zamijeniti političara koji mora sam komunicirati s javnošću. Polako smo došli do toga.

Kakav je komunikator premijer Andrej Plenković?

On ima jednu strpljivost i smirenost u svom nastupu koja dugo nije viđena i danas je poželjna u Hrvatskoj. Ne kažem da je to trend u svijetu, ali ovdje je to njegova velika prednost. On nije čovjek koji se da lako iznervirati, koji će napraviti eksces, koji će se nepotrebno posvađati. Ima jednu komunikaciju koja je za ove današnje prilike u Hrvatskoj potrebna, jer smo dugo bili u rušilačkom i neurotičnom stanju. Njegov, ajmo reći, sedativni nastup je komunikacijski gledano dobar.

Autor ste slogana 'vjerodostojno', glavne poruke s kojom je HDZ vodio parlamentarnu kampanju 2016. godine. Mislite li da bi taj slogan u nekoj kasnijoj fazi Vladina mandata Plenkoviću i HDZ-u mogao postati teret zbog dokazano prevrtljive čudi političara i same politike? Recimo, HNS-ov slogan 'Titanik-vlada' pretvorio se u karikaturu i predmet opće sprdnje nakon što je HNS ušao u Vladu.

Gledajte, ništa ne traje vječno, ali ne bojim se za 'život' ovog slogana. Slogan 'vjerodostojno' je jako dobro odradio svoj posao u vrijeme kada je trebao, u predizbornoj kampanji. Slogan mora vibrirati, pogoditi stvar. To je bila njegova osnovna namjena. A koliko će dugo još on 'trajati', manje je bitno. Posao za koji je napravljen, slogan 'vjerodostojno' dobro je odradio. Naravno, u smislu vašeg pitanja, bilo bi dobro da taj slogan traje što duže. Ja sam čak i za nedavne lokalne izbore na kojima je HDZ-ov slogan bio 'različiti ljudi, jedna Hrvatska', slogan 'vjerodostojno' zadržao kao pozicijsku izjavu stranke.

Radili ste i s Milanom Bandićem. Kako vam se čini njegova trenutna forma, njegov početak šestoga gradonačelničkog mandata?

Da Bandić nije to što jest, ne bi ni dogurao do šestog mandata. Skloni smo podcjenjivati sve pa tako i njega, nitko nam ne valja. Ali sama činjenica da je čovjek osvojio šesti mandat na čelu najvećeg grada, nužno mu mora dati respekt. A krenuo je u mandat kompromisima, što je uvijek i radio. Pristao je na uvjete budućih koalicijskih partnera i ne bih sad išao u neke svjetonazorske rasprave sviđa li mi se ili ne promjena imena Trga maršala Tita, ali mislim da to njemu nije ni bitno. Da mu je bitno, onda Titov trg ne bi dao.

'Bandiću ime Titova trga očito nije bitno, nije ga trebalo mijenjati'

Ima li on pravo na takav način mijenjati neke glavne gradske toponime koji su s vremenom postali i dio identiteta grada? Kako gledate na činjenicu da će Zagreb ostati bez Trga maršala Tita?

Mislim da ime trga nije potrebno mijenjati. Sjećam se kada sam prvi put 1988. godine bio u Parizu. Izašli smo iz autobusa na jednom trgu, a prvo što sam zapazilo bilo je da trg nosi ime Staljingrada. I dan danas se taj trg tako zove. A Staljin je bio kudikamo problematičniji lider nego Tito. Mi u Zagrebu i u Hrvatskoj moramo dopustiti postojanje povijesnih slojeva. Da se nešto zove po Titu je potpuno legitimno, kao i to da se nešto naziva po Franji Tuđmanu ili povijesnim ličnostima iz ranijih perioda. Nisam za to da se sve svede u ravan. Dopustimo slojeve povijesti, pa Tito je bio dio naše povijesti. Ne znam zbog čega ga sad mijenjati. Isto tako je dio povijesti bio i Petar Krešimir IV. Tito je činio i pozitivne i negativne stvari, ali ne treba mijenjati ime njegova trga.

Je li Bandićevo popuštanje Hasanbegoviću po tom pitanju dokaz da je on ekstremni primjer političara-oportunista, koji po potrebi lako mijenja svoje ranije stavove i uvjerenja?

Na ovom slučaju pokazao se oportunistom. Definitivno. Pristao je biti sve što treba, to mu je sad izgleda postao moto.

Koliko je HDZ-u pametno što je još jednom ušao u koaliciju s Bandićem u Zagrebu? Jer zbog duge suradnje s njime u Zagrebu HDZ-ova zagrebačka organizacija nikako da ojača, stalno su u Bandićevoj sjeni?

Nitko nije branio ni jednoj stranci da izađe na izbore i pobijedi Milana Bandića. Ali nitko nije uspio. Pa ni HDZ. Morate znati da je mantra ove vlade politička stabilnost. U tom smislu nije opcija ponavljanje izbora ni u Splitu ni u Zagrebu.

U Splitu će mimo ranijih najava HDZ-ova gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, HDZ u Gradskom vijeću biti u koaliciji s Kerumovom strankom zato što je tako odlučio vrh stranke. Kakav će on kao gradonačelnik autoritet imati kada svi u Splitu vide da mu većinu u Gradskom vijeću sastavljaju u Zagrebu?

To se on mora zapitati. Možda mu nije bitno to da on sada ima neki strašan autoritet, možda su mu bitniji projekti koje će moći realizirati.

Kako vam izgleda današnji SDP, u kakvoj je formi i kakva mu je komunikacija s javnošću? Poznajete mnoge ljude iz te stranke…

SDP i HDZ razlikuju se od svih ostalih stranaka. Predsjednici SDP-a i HDZ-a imaju povlašteni položaj zato što oni mogu računati da će jednog dana biti premijeri. To se, nažalost, ne može preslikati na šefove drugih stranaka jer nije realno očekivati da će šef HSLS-a, HSS-a ili neke druge stranke postati premijer. U tom smislu su te stranke u povlaštenom statusu. U tom izbornom procesu kada se bira predsjednik SDP-a, članovi moraju biti svjesni da ne biraju samo predsjednika svoje stranke, nego i budućeg premijera. Netko može biti jako dobar stranački čovjek, rekli bismo klupski igrač, ali ne nužno dovoljno dobar za reprezentativni nivo. Moraju voditi računa o elektibilnosti stranačkog šefa, jer nije svatko elektibilan. U Hrvatskoj se dvije stranke smjenjuju na vlasti obično kada ona koja je na vlasti uprska stvar. SDP tu ima problem jer su samo korektiv vladajućeg HDZ-a. Račan je imao teoriju, htio je da socijaldemokracija bude ta snaga koja će razvijati Hrvatsku i društvo, a da HDZ dođe na vlast samo ako SDP nešto debelo zezne. No i dalje vrijedi drugačije pravilo. SDP je na vlasti samo kada HDZ jako uprska na vlasti, a inače je samo korektiv HDZ-a. Gdje je kvaka? Izgubiti izbore je legitimno, Milanović ih je izgubio, ali tada je (2015.) za SDP izgubljeno puno više od jednih izbora. Propuštena je povijesna šansa za SDP da uspije zavezati dva mandata zaredom i tada bi se mogla ostvariti ta Račanova strategija da SDP bude stožerna stranka, a HDZ njen korektiv.

'SDP i Bernardić imaju problem s političkim sadržajem'

Je li Davor Bernardić dovoljno elektibilan da s njim na čelu SDP može pobijediti na idućim parlamentarnim izborima?

Bernardić ima problem s političkim sadržajem, neću sada govoriti o stupnju njegove elektibilnosti. Međutim, ljevica svugdje u svijetu ima problem sa sadržajem, s identitetom. Nitko, naravno, ne očekuje od predsjednika Hrvatske socijaldemokratske stranke da riješi taj problem koji nitko u svijetu nije uspio riješiti. Ali Bernardić ne radi ni one stvari koje mu se naprosto same nude.

Primjerice?

Recimo, danas imate jednu vrlo bitnu temu koja je u temeljima svega lošega u Hrvatskoj, a to je odnos, pa čak i sukob javne i poduzetne Hrvatske. Sva državna poduzeća i institucije zajedno nazivam 'javna Hrvatska' - a koja stoji nasuprot 'poduzetne Hrvatske'. To postaje neodrživ problem na kojem bi oni, iako lijeva stranka, morali imati neke politike i rješenja. Imate gradove, manje ili veće, u kojima od 60 pa do čak 80 posto zaposlenih radi u javnom sektoru. To je problem, to ne može imati lijevi ili desni predznak. To je i lijevi i desni problem, netko se toga mora uhvatiti. Doduše, postoji problem i u samim strankama, jer veći dio članova stranke pripada dominantno javnoj Hrvatskoj. To je problem, to ne može trajati. To netko mora riješiti. To bi riješila velika koalicija, ali ona nije moguća. SDP-ov problem je što ne vidi taj problem, tu napetost, i tu neodrživost. Slušam ideje kako se trebaju vratiti radnicima. Ali pitanje je tko je 2017. radnik. Netko tko u Hrvatskoj od kuće preko računala i modernim tehnologijama radi, primjerice, za holivudsku tvornicu snova, nije radnik. On živi od svog rada ali nije taj radnik o kojemu SDP priča. To je drugačiji radnik od onog koji je prije radio u tvornici i štancao kartice u 7 ujutro pri dolasku na posao. Bojim se da su radnici u koje se neki u SDP-u uzdaju izumrla vrsta. S jedne strane tehnologija je odradila svoje, a s druge strane moramo biti iskreni i reći da se radnik 1991. odrekao svog klasnog i išao se boriti za državu. Zamijenio je svoje klasno za nacionalnu svijest. Što je pohvalno, pohvalno je ići braniti domovinu. Kada se vratio s ratišta, nazvali su ga djelatnik, čistačice - referentice za čistoću, tipkačice - korespondentice... I tako nitko više nije bio radnik.

Kako procjenjujete šanse nove stranke GLAS koju osnivaju bivše HNS-ove članice i članovi predvođene Ankom Mrak Taritaš, Vesnom Pusić, Goranom Beusom Richemberghom… ?

Znate ono kada gatare uzmu šalicu s talogom kave i vele: vidim ti dalek put i svađu u kući. Svađu u kući su već obavili, sada im slijedi dalek put... Eto, to im predviđam. Iskustvo nas uči da stranke koje su nastale odcjepljenjem od matice, nisu stranke koje kasnije postižu neke rezultate.

I sami ste apostrofirali važnost elektibilnosti političara. Smatrate, dakle, da čak ni Anka Mrak Taritaš koja je unatoč porazu od Milana Bandića dokazala da ima veliku podršku birača, neće uspjeti tu novu stranku učiniti popularnom?

Da, birački potencijal je dokazala na zagrebačkim izborima. Ali je činjenica da je te izbore izgubila. Zašto idete u kampanju? Da se podigne val, da se dogodi indukcija. I o tome koliko ćete val uspjeti podići, ovisit će rezultat izbora. Ona nije podigla dovoljno veliki val. Nije pobijedila Milana Bandića jer taj val nije imao energiju smjene. I to u momentu kada je bila najjača, kada je i SDP stajao iza nje. Nije uspjela pobijediti Bandića i sada netko misli da će uspjeti podići val bez koalicije sa SDP-om, bez infrastrukture bivše stranke HNS-a? Da će drugi put uspjeti podići veći val nego prvi put. Mislim da to nije moguće.

Most je dvaput u manje od godine dana na parlamentarnim izborima (2015. i 2016. godine) uspio podići popriličan val. Što mislite u kojem smjeru će Božo Petrov i Nikola Grmoja usmjeriti Most i imaju li realne šanse za opstanak na nacionalnoj političkoj mapi?

Most je do sada bio protestna stranka koja je nastala kao projekt detroniziranja tadašnjeg gradonačelnika Metkovića Stipe Gabrića Jambe. I u tome su uspjeli. Imaju jako dobru energiju za smjenjivanje, za ispravljanje 'krivih Drina'. Barem onoga što oni pod time misle. Kasnije su smijenili Karamarka, pokušali su i Plenkovića, ali nisu uspjeli. Trenutak u kojem se oni sada nalaze zahtijeva da se prebace iz tog destruktivnog u konstruktivni mod. Ako to ne učine, ne predviđam im neku svijetlu budućnost. To se vidjelo već i kada su bili u vlasti. Vlast je konstrukcija, morate nešto kreirati, raditi. Vlast nije destrukcija. A u vlasti su se ponašali destruktivno. Nemaju očito prekidač i nisu se prebacili u konstruktivni mod. Oni naprosto moraju promijeniti vokabular, ponašanje, uvesti konstrukciju kao model.

'Most se mora prebaciti iz rušilačkog u konstruktivan mod'

Mogu li to, imaju li za tako nešto kapacitet ljudi koji vode Most?

Prvo se moraju riješiti sindroma provincijske stranke, ako hoće biti nacionalna stranka, moraju za bitne igrače regrutirati ljude po drugom principu. A ne po tome jesu li iz doline Neretve. Dakle, ne mogu biti kadrovski ekskluzivna stranka, moraju postati opća hrvatska stranka. Jednako važni moraju im postati ljudi koji su rođeni u Osijeku, Virovitici ili Puli, kao i onaj iz Metkovića. A to kod njih naprosto nije tako. Način na koji su oni birali svoje kandidate na svibanjskim lokalnim izborima je smiješan. U Splitu su za svog kandidata stavili Roberta Pauletića koji ne dijeli ništa od svjetonazora Mosta. Na kraju je odustao jer je stajao loše u anketama. To je kadroviranje po principu 'vidjeli smo ga na televiziji'. Mislim, ozbiljno, kakva je to kadrovska politika?

Kako procjenjujete šanse stranke okupljene oko Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih?

Na desnom političkom spektru ima mjesta za jednu ozbiljniju priču jer je dosad ta desna politička scena bila razmrvljena u puno pravaških frakcija. Mislim da ima mjesta za desnu opciju. Ali je pitanje hoće li imati snage i širine da okupe takvu fragmentiranu desnicu. Ono što je dosad bio problem desnice jest što nitna jedne izbore – bilo lokalne ili nacionalne – nisu izašli sa smislenim programom. Pritom mislim i na gospodarski, i na ekonomski, i svaki drugi program. Nikad nisu vodili kampanju govoreći ljudima 'živjet ćete tako i tako, radit ćete ovako ili onako, ovo su naši projekti…'. Oni su se uvijek bazirali isključivo na temama od kojih se nije mogla skuhati juha.

Pa Bruna Esih je na zagrebačke izbore izašla tvrdeći da nju uopće ne zanimaju gradske, komunalne teme, već isključivo ideologija. I ostvarila je uspjeh?

To je točno. Ali mislim da će imati problem. Desna stranka koja prva bude mogla artikulirati pravi desni program, konkretan, 'za čovjeka', napravit će dobar rezultat. Ali da biste doista napravili dobar rezultat na izborima, morate proširiti biračku skupinu. Svrha izbora nije dobiti deset posto glasova, nego osvojiti vlast. Svrha bavljenja politikom je da dođete na vlast i provodite svoje ideje, programe, projekte. Ako ćeš samo tumačiti ideologiju, bolje je da se prekvalificiraš u predavača u školi.

Što mislite o novoj i širokoj akciji policije i državnog odvjetništva koji se bave ljudima koji pišu po društvenim mrežama riječi koje represivni aparat smatra ozbiljnim prijetnjama, iako je u masu slučajeva očito da se radi samo o izbacivanju frustracija?

Radilo se o starijoj gospođi koja realno nije u stanju učiniti to nešto što je napisala ili se radi o nekome tko doista može realizirati prijetnje, to je sada irelevantno. Tu se postavlja pitanje što činiti s govorom mržnje na internetu. Ljudi su ogorčeni, loše žive, takvom govoru ide na ruku i opća klima u društvu pa i svijetu. Društva se militariziraju, kod nas ljudi raspravljaju po kafićima trebamo li kupiti Gripene ili F16... Njeguje se model Sparte, a ne Atene. Atena je njegujući demokraciju, obrazovanje i individualizam iznjedrila zapadnu civilizaciju, a Sparta koja je zagovarala militantno društvo je propala, ne može se naći ni dva kamena od nje. U tom smislu treba sankcionirati militantnost, govor mržnje i osobne prijetnje. Mi smo kao država dosad jako malo radili po tom pitanju. Ovo sada je početak uspostavljanja nekakve prakse. A kakva će praksa sankcioniranja biti uspostavljena, pitanje je na koje odgovor nisu dale ni puno, u tom smislu, naprednije zemlje. Ali kad usvojimo praksu i standarde, neće se događati da se policija bavi onima koji pišu samo ogorčene komentare na društvenim mrežama.

Kako vam kao dizajneru i stručnjaku za marketing izgleda Hrvatska 2017. godine, jesmo li privlačna zemlja?

Imamo sve preduvjete da budemo privlačna zemlja, ali da bismo postali privlačni, moramo se dobro urediti - od politike preko svih drugih stvari koje utječu na doživljaj neke zemlje. Mi smo turistička zemlja, turizam generira skoro 20 posto BDP-a, a turizam je zapravo industrija doživljaja i trebali bismo stalno voditi brigu i računa kakav mi doživljaj nudimo turistima. Ono što mi je definitivno nevjerojatno je da se bavimo turizmom, a odlučili smo od Lučkog napraviti mitsko mjesto patnje za sve vozače – i domaće i turiste. Gotovo mi nevjerojatno izgleda da smo turistička zemlja i da smo pored svih načina naplate koji danas postoje, odlučili pregraditi cestu, staviti rampe i ljude u kućicama koji pružaju ruke i traže novac. To je nevjerojatno. Ima toliko načina kako naplatiti uslugu i mi se baš odlučili za najgori po turizam.

Izgleda li Hrvatska ljepše turistima koji prvi put dođu kod nas na more nego nama koji tu živimo?

Da, zato što mnogi od njih prvi put doživljavaju Hrvatsku. Ne postoji druga šansa za prvi dojam. To je stara istina. Mi sebe poznajemo. Ali je jako bitno kako će nas doživjeti gosti. Oni vide prekrasnu obalu, prekrasnu prirodu, ali za sve ostalo se mi moramo potruditi.

Kako ocjenjujete dosadašnji glavni slogan Hrvatske turističke zajednice 'Croatia, Full of life'?

Slogan mi nije dobar jer nije istinit. Ne komunicira istinu. Hrvatska nije 'Full of life'. Tvrditi za zemlju koja osim Istre ima sezonu od tri mjeseca i iz koje se iseljava mlado i obrazovano stanovništvo, da je puna života, zaista je jako neozbiljno i zapravo 'fejkanje' same Hrvatske.

Koje biste vi rješenje predložili za glavni slogan kojim bi se Hrvatska ubuduće reklamirala potencijalnim posjetiteljima?

Slogan je vrh piramide, samo dio cijele priče. Iako najvidljiviji dio. Ali cijela priča oko hrvatskog turizma je malo kompleksnija stvar. Danas se u svijetu koristi nekoliko metoda promidžbe destinacije. Postoje dvije generalne odrednice: da se obraćate 'plemenu' – pritom ne mislim ništa loše, to je poznati termin u marketingu, a druga je stvar da se obraćate generacijama. Amerikanci marketinški poznaju šest generacija, od najstarije takozvane swing generacije (80 plus godina), do one koja tek sada stasa. Generacije su zapravo skupine ljudi koji imaju zajednički kod po kojemu se prepoznaju, određene zajedničke vrijednosti i vještine i njima Amerikanci posvećuju najviše pažnje kada rade promidžbene kampanje. Ono što mi već imamo je pleme koje smo stvorili. A to je najteže postići. Stvorili smo pleme od ljudi koji su već bili u Hrvatskoj. Unazad 50 godina, otkada se počinje jako razvijati turizam, mi imamo jedno veliko pleme i trebamo njime znati upravljati. No mi očigledno ne znamo upravljati tim plemenom. Član tog plemena je već obavio ono najbitnije za turizam – doživljaj. On je doživio Hrvatsku. Danas plemena komuniciraju na društvenim mrežama prenoseći svoja iskustva. Kad bismo znali time upravljati, ti ljudi bi nam bili najbolji reklamni materijal i prenositelji poruke o Hrvatskoj. Zato što oni tu poruku prenose iskreno, iz doživljaja, a ne zato što su plaćeni za to. Mi smo znali ulupati veliki novac na skupe reklame i oglase, mislili smo da je to posao. A ovaj prenositelj poruke je daleko bolji, uvjerljiviji i jeftiniji. I zato mislim da su prošlost slogani koji se pojavljuju na plaćenim oglasima, u ovom obliku gdje mi podrazumijevamo da imamo jedan jedinstveni slogan. Hrvatska ne može imati jedan univerzalan slogan zato što jedan slogan ne može 'paliti' na tržištima s različitim običajima, navikama, drugačijom kulturom. Moramo imati priču koju 'prodajemo' u raznim varijacijama, a ne jedan kruti slogan.

Između ostaloga bavili ste se i dizajnom časopisa i tjednika. Kako vam se čini današnji dizajn glavnih novina, tjednika, news-portala?

Danas je to, naravno, puno bolje nego što je bilo 90-ih kada je trajala prva fascinacija s fontovima i računalima. Danas mediji izgledaju bolje, ali i uniformiranije, što nužno ne mora biti loše.

Kad smo kod imidža Hrvatske, kako u tom smislu izgleda naš granični spor sa Slovenijom?

Kada već pričamo o industriji dojma, definitivno da će nas dio svijeta doživljavati kao 'troublemakere' zbog arbitražnog spora sa susjedima. Dakle, mi se polako ali sigurno pozicioniramo kao takvi; uvijek je neki problem s nama.