'Cijela obitelj mi je u Kijevu, nažalost i blizu područja koje je bombardirano. Sklonili su se kod bake koja živi izvan grada i ondje čekaju što će se dogoditi', opisuje nam Karpilovska trenutni razvoj događaja. Iz Hrvatske ona može tek pratiti vijesti i svako malo kontaktirati sa svojom rodbinom. Uhvatili smo je taman nakon jutarnjih proba u teatru.

'U potpunom sam šoku, zapravo još uvijek ne mogu vjerovati što se događa. Kao da smo se vratili cijelo stoljeće unatrag, u dvadesete godine dvadesetog vijeka', kaže nam.

Ukrajinci i dalje, dodaje, nastoje biti optimisti, usprkos vrlo teškoj situaciji. Takvi su bili svih prošlih dana premda se otvoreno govorilo o mogućnosti izbijanja rata, odnosno agresije.

'A onda su ih jutros probudile bombe', zdvaja Eva.

'Puno nam znače pomoć i podrška drugih država, barem u oružju, ako ne i trupama. Ukrajinci su nacija koja će se sasvim sigurno boriti koliko god može, sve do kraja. Još uvijek živimo u nadi da će ovo ludilo ubrzo prestati i da će poginuti što manje nevinih ljudi. U Hrvatskoj smo na sigurnom, ali jako je teško gledati ovaj rat sa strane, svjestan da si potpuno nemoćan. Teško je…', govori nam prvakinja splitskog Baleta.

'I ne, nipošto nismo ljuti na Ruse kao ljude, niti na cijelu njihovu naciju: ovo je djelo samo jedne osobe koja je očito potpuno izgubila razum', kaže nam Karpilovska.

Njenoj kolegici Irini Čaban Bilandžić obitelj se nalazi u milijunskoj Odesi, najvećem gradu i velikoj luci na obali Crnog mora, koji su u ranu zoru probudile snažne detonacije. Ona, također prvakinja splitskog Baleta, u Hrvatsku se doselila prije petnaestak godina, udala, dobila djecu i s ove distance može se samo živcirati. I tugovati, jasno.

'Mama, tata, sestra s obitelji… Svi su u Odesi. Sreća da još uvijek imaju struje i interneta, pa se barem možemo čuti. Dugo se nismo vidjeli: najmanje jednom godišnje oni su dolazili u Split ili ja sam odlazila u Ukrajinu, sve do epidemije koronavirusa. I baš smo za ovo ljeto bili planirali novi veliki obiteljski susret', kaže nam ova balerina.

'U samoj Odesi sve je zaustavljeno: škole su zatvorene, ljudi ne idu na posao, nego samo sjede kod kuće i slušaju upute. Dosta njih ipak je u panici pa mahnito kupuju u trgovinama i stoje u redovima ispred banaka ili bankomata. Jedni se žele opskrbiti, a drugi vjerojatno otići u izbjeglištvo. Zbunjeni su i prestrašeni makar je stanje na jugu zemlje još uvijek puno mirnije nego u Kijevu i oko njega. Nakon sinoćnjeg raketiranja ništa veliko nije se događalo', kaže sugovornica tportala.

'Nervoza zapravo vlada još od 2014. godine i početka agresije i svi su znali da se nešto ovako može dogoditi mada su se nadali da neće doći do ovakve eskalacije. Do jutros čak nije bilo ni velike panike, razmišljalo se da je rat nepotreban i da svatko razuman ima isti stav. Nažalost, to očito nije tako', dodaje Čaban Bilandžić.