'The man with the balls' - kočilo se na predizbornom plakatu HNS-ova Ivana Vrdoljaka još 2009. godine, kada se formalno kandidirao za gradonačelnika Osijeka. Nešto ispod visine struka u jednoj ruci držao je košarkašku, a u drugoj nogometnu loptu, pa je prijevod njegova slogana bio potpuno razumljiv i ovisio je samo o razini pristojnosti. On je, sugeriralo se, 'čovjek s petljom' - ili s mudima, kako vam drago
Vrlo brzo to će i sam dokazati: u istom tom Osijeku njegova Hrvatska narodna stranka (HNS) - u kojoj je kontrolirao sve procese - najprije je koalirala s HDSSB-om Branimira Glavaša, i to u trenucima dok je ovaj bio bjegunac koji se skrasio u Hercegovini, a potom je bila i jedan od ključnih faktora monstruozno široke koalicije koju su činili još HDZ, pa SDP, pa Laburisti, pa Ante Đapić, pa umirovljenici i drugi znani i neznani junaci.
Društvo je posprdno nazvano 'Portanova koalicija', što je trebalo sugerirati usku povezanost većine ovih opcija s kontroverznim lokalnim poduzetnikom i bogatašem Željkom Bilošem. Ondje on drži trgovački centar nazvan Portanova, pred kojega su gradske vlasti intenzivno usmjeravale javna događanja, no u stvarnosti ima puno razgranatije i unosnije biznise. Nekoliko puta pojavljivao se i na stranicama crne kronike.
Kralj dealova upao u zamku
Elem, tada relativno mlađahni Vrdoljak (rođen 1972. godine) naglo počinje svoj uzlet u Hrvatskoj narodnoj stranci, pa postaje njezinim potpredsjednikom. Na glasu kao čovjek s kojim se sve lako može dogovoriti, u HNS-u on postaje jedan od eksponenata pragmatičnijeg krila: onog u kojemu ideologija ne igra presudnu ulogu i koje je uvijek otvoreno za nadstranačke dogovore - odnosno dealove - uz uvijek dostupne izlike poput budućnosti Hrvatske, sudbine naše djece, bla-bla i truć-truć.
Sličan manevar namjeravao je izvesti i ovih dana, pokušavajući prevesti HNS u krilo Andreja Plenkovića i tako spasiti Vladu koju je mjesecima ranije slikovito opisivao kao 'Titanik', pa još i divljao na novinare koji su davno prije namirisali ovu mogućnost i 'silovali' našeg gospodina s petljom svakodnevnim propitkivanjem.
Ivan Vrdoljak imao je sasvim solidan plan: srušiti akcije Anke Mrak Taritaš i tako eutanazirati oporbu unutar stranke, usput sasvim izravno pomoći Milanu Bandiću, a potom se uglaviti u vladajuću koaliciju uz izdašne i nikad viđene beneficije.
Mjesto potpredsjednika Vlade i 'ministara koliko god hoćeš', a da ne spominjemo državne tajnike i javne tvrtke, posebno one iz energetskog sektora, koje HNS-ovcima ionako prirodno pripadaju čim prismrde državnoj vlasti. Koji put i debelo nakon toga.
Plenković je u ponudu uključio i sektor ljudskih prava i obrazovanja, odnosno kurikularne reforme, kao smokvin list i mamac za ideologizirano krilo HNS-a, no plan je na koncu propao jer ih Vrdoljak nije uspio pridobiti.
Čak ni Andru Vlahušića, koji je vrištao o 'stranci-a-ne-trgovačkom-poduzeću', premda bi sa svojim 'dubrovačkim dogovorom' i malo principijelnom nadpolitičkom suradnjom na jugu Dalmacije i on sam imao što reći na temu političke trgovine...
Od 'male Norveške' do razdjelnika
Uglavnom, Ivan Vrdoljak doživio je spektakularni fijasko te usput izazvao poniženje Andreja Plenkovića, koji je ambiciozno već najavio skretanje HDZ-a u 'narodnjački' dio spektra, pa će se na neko vrijeme sasvim sigurno ohladiti od politike.
A baš je lijepo u njoj plivao.
S osječke na nacionalnu scenu iskočio je nakon parlamentarnih izbora 2011., kada najprije postaje ministar graditeljstva i prostornog uređenja, da bi nakon ispadanja Radimira Čačića preuzeo Ministarstvo gospodarstva. Ondje se intenzivno bavi sanacijom brodogradilišta, zatim fantazijama o bušenju nafte na Jadranu i Hrvatskoj kao 'maloj Norveškoj' - što se slomilo nakon otpora javnosti i potonuća cijene same nafte - a dio građana proklinjat će ga zbog afere s razdjelnicima i viših računa za veću štednju oko grijanja.
Kadroviranje je HNS-ov forte, pa se silno uzbude i ljude koji to javno prokažu čak znaju nazvati nacistima, no dosta toga valja se i u pozadini.
Kod Ivana Vrdoljaka se, recimo, vrlo često spominje spektakularan uzlet osječkog poduzetnika Pavla Vujnovca, vlasnika Prvog plinarskog društva (PPD); on je u samo nekoliko godina, dok je njegov poznanik iz Osijeka bio ministar, narastao s pedesetak milijuna na četiri milijarde kuna godišnjeg prometa, zahvaljujući liberalizaciji tržišta plinom i partnerstvu s Gazpromom, a sigurno mu nije odmogao ni Vrdoljakov Zakon o plinu, u čijem je pisanju sudjelovao, kako se sam pohvalio. Vujnovac je u njegovu ministarskom mandatu ušao i u Luku Ploče, a tek su ga trzavice u vladajućoj koaliciji spriječile da osvoji i Petrokemiju.
Krakovi veze s PPD-om
S druge strane, PPD je u određenim fazama služio i kao bankomat HDZ-a, i to direktno preko tajnika stranke Milijana Brkića, a ulaskom u rukometne vode ova tvrtka direktno se povezala i s osobama poput Zorana Gopca, rukometnog Zdravka Mamića - odnosno neizravno i sa spomenutim Milanom Bandićem.
'Prijatelji Vrdoljak i Brkić dogovorili su koaliciju HDZ-a i HNS-a', vrištao je prije dva mjeseca Mostov Nikola Grmoja, neuobičajeno dobro obaviješten za jednog političkog početnika, te zbog toga bivao dočekan na nož. Zvuči kao da nije previše pogriješio, a tek idući dani pokazat će jesu li se glavni akteri ipak preračunali.
I hoće li Ivanu Vrdoljaku za uspomenu na političku karijeru ostati tek ona Ledova škrinja, koja se u vrijeme dok se bavio hrvatskim gospodarstvom najednom našla u njegovu dnevnom boravku. Bizarno objašnjenje za artikl koji se inače ne može pronaći na slobodnom tržištu dala je njegova supruga, kazavši da ga je za petsto kuna kupila preko malog oglasnika.