Era vodećih svjetskih sila (SAD, Rusija, Zapadna Europa) je u relativnom padu, pritiješnjene su političkom krizom i nagriženim gospodarstvom na domaćem terenu. Rastuće sile (Azija, Južna Amerika) traže svoju poziciju u jednom od četiri ugla svijeta i, dok jedne traže novo mjesto za sebe u aktualnom globalnom poretku, druge propituju njihov legitimitet. Demokracija i despotizam međusobno se natječu, a svjetsko gospodarstvo je međusobno povezano kao nikada prije: tokovima novca, trgovine i ljudi i širenjem nove tehnologije koja poništava udaljenosti. Kao rezultat pojavljuje se globalno društvo, možda čak i globalna moralna svijest. SAD predvodi lokomotiva Wall Streeta, Azija se diže još jednom i, da, tu je problem na Bliskom istoku. Zvuči poznato? Isto je bilo i 1913, uoči Prvog svjetskog rata, piše Foreign Policy
Na mnoge načine svijet 1913, godinu prije Prvog svjetskog rata, izgleda kao svijet danas. Nemoguće je pogledati kroz teleskop 100 godina unatrag bez jezovitog osjećaja prepoznavanja. No, može li nam svijet naših pradjedova stvarno pomoći da razumijemo svijet u kojem danas živimo, pita se Foreign Policy.
Povijest se ne ponavlja - barem ne doslovno. Analogije iz jednog razdoblja ne mogu se u potpunosti preslikati na drugo, ali to ne znači da sličnosti ne postoje.
Analogije: Kina - Njemačko Carstvo, SAD - Velika Britanija
Između Kine 2013. i Njemačke 1913. mogu se povući jasne paralele, suvremeni SAD prolazi kroz isto što i Britanija stoljeće prije
No, dok je Njemačko Carstvo 1913. imalo iza sebe jedva 40 godina povijesti kao jedinstvene države i bilo tek neznatno više naseljeno od Britanije ili Francuske, Kina 2013. ima već stoljećima kontinuiranu povijest kao igrač u međunarodnim odnosima, a usto i petinu svjetske populacije. Dok je njemački uspon bio istinski novi geopolitički fenomen 1913, uspon Kine danas je više povratak povijesnoj normalnosti.
Slično tome, snaga i slabosti SAD-a 2013. nisu sasvim iste kao i one u Britaniji prije 100 godina. Danas je SAD, premda ima političke i ekonomske koristi od izdavanja glavnih svjetskih rezervi, teško u istom položaju kao Britanija stoljeće prije. Dapače, SAD je opterećen dugovima. S druge strane, Britanija nikada nije bila vojna velesila kao što je SAD danas.
Globalni kontekst u kojem se sile uzdižu i padaju u 21. stoljeću nije sasvim isti kao onaj iz ranog 20. stoljeća. 1913. nekoliko carstava, uglavnom europskih, vladalo je većinom svijeta. Samo dvije zemlje u Africi - Etiopija i Liberija – mogu tvrditi da su uistinu bile neovisne. 2013. Ujedinjeni narodi broje preko 190 neovisnih država među svojim članicama. Pedeset i dvije od njih su afričke. 1913. jedan od četvero ljudi živio je u Europi, a sada ih je manje od jednog na 10. I mreža međunarodnih zakona i institucija koje drže svijet zajedno je puno gušća sada nego što je bio prije 100 godina, iako ne treba zaboraviti da haške konvencije o ratnim zakonima datiraju od prije I. svjetskog rata, dok je preteča Međunarodnog suda pravde otvorila svoja vrata u svijet 1913, podsjeća FP.
Nove-stare tehnološke promjene
Živimo u doba superbrzih, hipertransformativnih tehnoloških inovacija, a kada inovacija dolazi upakirana kao novi sjajni iPhone, lako je podleći tehnofantaziji da živimo u posve novom dobu, različitom od svega prije. Ipak, radikalna tehnološka promjena je jedva nova. Svijet 1913. imao je svoje revolucionarne tehnologije. Uvedena je radiotelegrafija, proizvodnja automobila poprimila je široke razmjere - dostavljali su se širom svijeta, pa čak i budističkim redovnicima u Mongoliji. Nafta je zamijenila ugljen. Iste godine napravljen je prvi dugometražni film u Hollywoodu, a prvi indijski film prikazan je u kinima u Bombaju.
Drugi najstariji zanat na svijetu, špijunaža, brzo se prilagodio operacijama u otvorenom, online svijetu. Tehnologija može biti pokretač povijesnih promjena, ali je ujedno i predmet povijesnog konteksta, piše FP.
Analogije treba tumačiti s oprezom!
Ključna točka o svijetu prije 100 godina, dakle, nije da je identičan današnjem svijetu, jer nije, već da se svijet u ne tako dalekoj prošlosti, kada je bio globaliziran i kada nije bio posve različit od našeg, raspao. I to ne zato što su ljudska društva bila izložena nekontroliranim silama sudbine ili jer su bila posebno glupa. Većina ih jednostavno nije očekivala da će stvari krenuti onim tijekom kojim su krenule. Analogije treba tumačiti s oprezom i iz njih izvući pouku, zaključio je FP. Svijet 1913, briljantan, dinamičan, međuovisan, nudi upozorenje. Operativni sustav svijeta te godine mnogi su uzeli zdravo za gotovo. U 2013, u vrijeme sličnog globalnog toka, najveća pogreška koju bismo eventualno mogli napraviti jest pretpostaviti da će se ovakav operativni sustav nastaviti neodređeno vrijeme te da će budućnost neizbježno biti ono što želimo da bude. Ta utješna vremena su iza nas. Moramo se pripremiti za mnogo grublju igru koja je pred nama.
