Boško Picula naglašava da su u drugom krugu lokalnih izbora najzvučnije pobjede Tomislava Tomaševića (Možemo!) u Zagrebu i Ivice Puljka (Centar) u Splitu, s tim da je Tomaševićeva pobjeda bila očekivana s obzirom na veliku razliku u prvom krugu, ali poprilično iznenađenje predstavlja velika razlika između Ivice Puljka i HDZ-ovog gradonačelničkog kandidata Vice Mihanovića.

'Također, treba istaknuti da je ovo prvi put da dva najveća hrvatska grada od 1990. istodobno vode političari koji su izvan dvije najveće političke stranke, tako da će zasigurno i njihovi rezultati u sljedećem izbornom ciklusu utjecati na nacionalnu političku scenu. Dakle Split vodi jedna centristička opcija, a Zagreb lijevo-zelena opcija i u tom smislu definitivno će moći utjecati i na druge sredine, ali i na cijelu politiku u Hrvatskoj', tumači Picula.

Nadalje, Picula ističe da je u pojedinim gradovima i županijama došlo do poraza etabliranih čelnika izvršne vlasti, što jako puno govori o želji birača za promjenama u njihovim sredinama. Tako je, primjerice, Radimir Čačić (Reformisti) izgubio izbore za župana u Varaždinskoj županiji, nezavisni Damir Bajs u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Darko Milinović (Lipo) u Ličko-senjskoj županiji, a gotovo je izgubio i IDS-ov Boris Miletić u Istarskoj županiji. Međutim sve su oči bile uprte u Šibensko-kninsku županiju, u kojoj je porazom Gorana Pauka prvi put nakon 1993. godine HDZ ostao bez svog župana.

'Drugi krug izbora u mnogobrojnim sredinama treba promatrati kao referendumsko odlučivanje o postojećoj vlasti, a vidljivo je da su se birači, očito željni novih struja, ličnosti i ideja, odlučili za oporbene kandidate. U tom smislu, teško da bilo tko može proglasiti generalnu pobjedu, već treba gledati kako se prolazilo u svih 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. HDZ je izgubio 50-ak tisuća glasova na izborima za županijske skupštine, ali je dobio nekoliko župana više u odnosu na 2017. godinu, pa itekako može nivelirati svoje gubitke neočekivanim pobjedama kao što su primjerice Varaždinska i Bjelovarsko-bilogorska županija', rezonira Picula.

U Splitu je malo tko mogao predvidjeti da će Ivica Puljak pobijediti već u prvom krugu, ali pravo je iznenađenje to da je dobio gotovo 10 tisuća više glasova od svoga protukandidata Mihanovića, što ga naravno i obvezuje na rad u sljedeće četiri godine.

'Puljku će biti poprilično teško koordinirati se unutar Gradskog vijeća, jer ne zaboravimo da Gradom upravlja i izvršna i predstavnička vlast, a gdje Puljak ipak nema većinu sa svojom opcijom, nego će se morati itekako pomučiti da bi se oko gotovo svih odluka stekla većina', upozorava Picula.

Tomaševiću je situacija neusporedivo lakša u Zagrebu, kao što je to slučaj s HDZ-ovim pobjednikom Ivanom Radićem u Osijeku. Rijeka je, unatoč svemu, izborom Marka Filipovića pokazala da ostaje vjerno uz SDP, kao što je i Zadar s HDZ-ovim Brankom Dukićem ostao vjeran, bez obzira na neizvjesnost izbora, HDZ-u.

'Treba istaknuti da je Pula dobila gradonačelnika iz neovisne opcije, da je IDS izgubio izvršnu vlast u najvećem istarskom gradu i središtu istarske županije, u Pazinu, u kojem je pobijedila kandidatkinja Možemo! Suzana Jašić, potvrđujući da to nije samo zagrebačka politička opcija, nego da zahvaljujući nekome s imenom i prezimenom može pobijediti i u drugim sredinama. Ako netko može biti poprilično uzdrman ovim rezultatima, onda je to svakako IDS, osobito s ovom Pirovom pobjedom za župana', rezonira Picula.

Postizborno obraćanje Miroslava Škore (Domovinski pokret) i njegovu čestitku novom zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću ocjenjuje kao 'džentlmenski govor'.

'Istaknuo bih vrlo džentlmenski govor Miroslava Škore, u kojem je pozvao svoje suradnice i suradnike da zaplješću novom gradonačelniku. Da je imao takav uključiv diskurs ne samo na lokalnim, nego prije svega na predsjedničkim izborima 2019. godine, on bi danas bio predsjednik Republike Hrvatske. Bez obzira na to što je triput izgubio – na predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima – Miroslav Škoro pokazao je da ga birači itekako mogu nagraditi svojim glasovima, ali i da je od prvog trenutka u kojem se aktivnije uključio u politiku prije dvije godine potpuno pogriješio svoju strategiju. Da je išao više prema centru, danas bi bio predsjednik Republike', uvjeren je Picula.

Po njegovu sudu, izlaznost u doba pandemije bila je poprilično zadovoljavajuća, s tim da je bila upečatljivija tamo gdje je postojala potreba birača za promjenom.

Ukratko, iz netom okončanih izbora svatko će izvući ono najbolje: HDZ će tako reći da je i dalje prvi po broju osvojenih jedinica, da ima više župana nego prije četiri godine; SDP će istaknuti da je i dalje na vlasti u Rijeci, da će biti dio vlasti u Zagrebu, da je dobio gradonačelnika u Varaždinu i Makarskoj; Domovinski pokret da je treća stranka u Hrvatskoj.

'Svatko će više-manje isticati svoje pobjedničke strane, a potpuno je jasno da su lokalni izbori pokazali da su birači uistinu željni da se radi više, da se politikom bave novi ljudi i na koncu da se vide konkretni rezultati', ističe Picula.

Odgovarajući na pitanje kako se treba postaviti Tomašević da bi što prije isporučio konkretne rezultate, politolog odgovara da je novi gradonačelnik izabran kao antipod svom prethodniku Milanu Bandiću.

'Treba se postaviti na način na koji se prva smjena vlasti 2000. nije do kraja postavila, a to znači da mora stvarno povući poteze koji će biti bitno različiti u odnosu na prethodnu vlast. SDP i HSLS su prve sljedeće izbore 2003. izgubili upravo zato što nisu dovoljno promijenili Hrvatsku na način na koji su to navijestili. Ako Tomislav Tomašević dovoljno promijeni Zagreb, može računati na još jedan mandat. Građani su ga izabrali da upravlja gradom. Prema tome, on to mora dokazati. Ako građani osjete da te promjene nisu dovoljno brze i kvalitetne, mislim da bi mogao izgubiti podršku', rezonira Picula.

Zaključak je to koji vrijedi za cijelu Hrvatsku: Zagreb je, kao i niz sredina, u nedjelju izabrao jasne promjene, no ako se te promjene ne budu vidjele, to će onda biti problem za nove vlasti, napominje Picula.