'Bijela kuga je najveći hrvatski problem pa moramo imati pozitivan prirodni prirast. Badava nam svi projekti i planovi ako nemamo djece. Grad Zagreb će stoga od 31. kolovoza priznati status odgajateljice svakoj majci koja rodi treće dijete te osigurati prosječnu plaću i radni staž do navršene 15. godine djeteta. Nakon izbora tu mjeru ćemo primijeniti i na cijelu državu', najavio je Milan Bandić prije prijevremenih parlamentarnih izbora.

Ideju je na razini metropole dogurao te uz pomoć HDZ-a progurao kroz Gradsku skupštinu, uz amandman da status odgajatelja bude priznat i očevima. Pritom, bez obzira bila riječ o mamama, bila o tatama, neki od preduvjeta koje moraju ispuniti su stalan boravak u Zagrebu najmanje pet godina prije prijave te zahtjev da treće dijete mora biti predškolske dobi, a da nije upisano u vrtić.

Mjera je na snagu stupila tik pred izbore, dok je Bandić još sanjao gradonačelnikovanje Hrvatskom, a ono što je propustio, premda nesuđeni premijer uvjerava u suprotno, odmah jasno obznaniti jest da ta, kako ju je nazvao, 'povijesna odluka koja je samo mali dio njegova proaktivnog i sveobuhvatnog programa demografske obnove' predstavlja bruto iznos pomoći. Što će reći da majke koje su se odlučile za tu potporu neće dobivati plaću u visini prosječno neto plaće u Hrvatskoj koja iznosi 5.686 kuna, nego će se taj iznos koristiti kao polazište za izračun neto plaće od 3.206 kuna.

Koje su loše i jedna naoko dobra strana Bandićeve 'navlakuše'

'Navlakušu' su otkrili mediji koji dan nakon izbora, no unatoč tome ovih dana javljaju da roditelji u Zagrebu ispisuju djecu iz vrtića, a brojne majke daju otkaze kako bi ostvarile status odgajateljice. No što ako se ukine tu mjeru, a čak i da ona bude dugoročna pa nakon što djeca odrastu – pitanje je kako će se te žene vratiti na tržište rada? Teško, pogotovo s obzirom na situaciju, upozorava Tihana Bertek iz udruge B.a.B.e. i izvršna voditeljica projekta 'Žene na tržištu rada - procjena utjecaja roda'.

'Tom se odlukom jako otežava pristup tržištu rada jer ako ste 10 ili 15 godina nezaposleni i ne stječete iskustvo, poslije isteka te mjere odnosno ostvarivanja te naknade prisiljeni ste ostati kod kuće. Nas su žene zvale i raspitivale se jer su razmišljale o tome da daju otkaz kako bi ostvarile naknadu. No to nije nešto dugoročno i može se i promijeniti ili ukinuti pa ostanete bez posla okovani brigom za djecu.'

S druge strane, 'pozitivna strana bi bila prepoznavanje činjenice da je kućanski rad, koji već dugo obavljaju uglavnom žene, besplatan i dio sustava koji ga iskorištava kako bi se održao, ali je opet negativno to da se tim prepoznavanjem - koje je samo formalno - ženu zapravo još jače gura u prostor kućanstva kao njezinu domenu', ističe Bertek.

Uostalom, iskustva drugih zemalja pokazuju da pronalazak ravnoteže između potrebe da se bude roditelj i da se sudjeluje na tržištu rada nije odluka 'ili – ili', nego 'i'. I jedno i drugo, upozoravaju učestalo demografi, naglašavajući da su načela populacijske politike dugoročnost i cjelovitost

Zašto se očeve drži 'izvan kuće'

Naime, bez promjene društvenih vrijednosti i rodnih stereotipa očevi neće početi u značajnijoj mjeri preuzimati brigu o djetetu, što je vidljivo i na osnovi podatka da samo četiri posto muškaraca u Hrvatskoj koristi roditeljski dopust, a koliko bi ih pristalo preuzeti ulogu roditelja-odgajatelja i trajno se isključiti s tržišta rada, može se samo nagađati.

Bertek tu mogućnost ne smatra izglednom: 'Praksa pokazuje da muškarci malo koriste porodiljni dopust jer u prosjeku više zarađuju od žena i logično je da ona ostane kod kuće, a postoje i neka društvena očekivanja i često nam se obraćaju muškarci koji bi željeli ostati kod kuće s djecom, ali u tvrtkama u kojima rade klima je nepovoljna i poslodavac na to ne gleda blagonaklono.'

'Ovakvim se potezima populistički razbacuje bez dubokog shvaćanja kako bi cijeli sustav trebao funkcionirati da se poveća natalitet i kvalitetu života. Potrebno je omogućiti primjerice kvalitetan vrtić i cijeli niz socijalnih usluga koje roditeljstvo čine užitkom i ugodom, a ne obavezom prema naciji uslijed stvaranja moralne panike', zaključuje Bertek.

Kako održivo i dugoročno mijenjati sustav?

Da komodifikacija kućanskog i njegovateljskog rada svakako ne bi trebala biti dugoročna opcija, već bi trebalo težiti njegovu podruštvljenju, kao i da predstavljanje demografske problematike kao 'ključnog pitanja opstanka i razvoja Hrvatske' služi za stvaranje moralne panike, čime se učvršćuje tradicionalne rodne uloge i olakšava provođenje mjera koje ograničavaju prava žena, već su upozorile na to organizacije civilnog društva B.a.B.e., CESI, K-zona, RODA i Zagreb Pride i u nedavnoj analizi programa stranaka.

Sustav je potrebno prilagoditi potrebama svih građana i građanki, bez obzira na vrstu partnerstva ili zajednice u kojoj žive, i fokus na demografsku obnovu je promašen utoliko što se postavlja kao cilj, a ne posljedicu. Da bi žene, odnosno različite vrste obitelji imale djecu, a na što učestalo upozoravaju i demografi, potrebno je imati poslove s visokom razinom zaštite radničkih prava i kvalitetnu stambenu politiku te adekvatno postavljen sustav javne skrbi, odgoja i obrazovanja. Primjerice, za usklađivanje obiteljskih i poslovnih obaveza potrebno je povećati pokrivenost vrtićima i smanjiti regionalne razlike u cijeni i dostupnosti te podizati kvalitetu predškolskog odgoja i obrazovanja.

S obzirom na kritike stanja u zagrebačkim vrtićima i gradonačelnikovo rezoniranje po pitanju kompetencije onih kojima je dopušteno govoriti na tu temu, moglo bi se zaključiti kako mu i odgovara to da što više djece ostaje kod kuće s onima koje su ih 'rodile' - unatoč 'najboljim standardima u vrtićima grada po mjeri čovjeka'.