U ponedjeljak na Vrhovnom sudu počinje novo suđenje Mihajlu Hrastovu, karlovačkom pripadniku Specijalne jedinice policije kojem se sudi za 'protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja' na Koranskome mostu 1991. godine
Tri je puta bio oslobođen, dva puta osuđen, a sada, u 21. godini od događaja slijedi šesto suđenje. Osim za ponedjeljak sjednice su zakazane i za utorak i srijedu, a kako je izjavio za Hinu glasnogovornik suda Dražen Tripalo, bit će saslušano nekoliko svjedoka i dva vještaka. Predsjednik Sudskog vijeća koje će provesti raspravu je Žarko Dundović
Po saznanjima odvjetnika Krešimira Vilajtovića pozvani su svjedoci događaja Goran Čerkez i Darko Grujić, vještak balističar Damir Tomašek i vještak sudske medicine patolog Josip Škavić
Hrastov je u prosincu 2010. pušten iz zatvora u Lepoglavi s izdržavanja pravomoćne sedmogodišnje kazne (od svibnja 2009.) za protupravno ubijanje 13 i ranjavanje dvojice neprijateljskih vojnika 1991. jer je Ustavni sud uvažio tužbu obrane da Vrhovni sud osuđujuću presudu iz studenog 2009. nije javno objavio, čime je Hrastovu bilo 'povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje', budući da 'presuda proizvodi javne učinke tek kad je izrečena i javno objavljena'.
Bila je to druga osuđujuća presuda Vrhovnog suda, prvom u svibnju 2009. Hrastov je osuđen na osam godina zatvora, a drugom u studenom kazna je smanjena na sedam godina i postala pravomoćna, sve dok je nije ukinuo Ustavni sud.
Hrastovu se za isti slučaj sudilo prije toga i tri puta na Županijskom sudu u Karlovcu. Vrhovni sud je sve tri oslobađajuće presude na temelju žalbe Županijskoga državnog odvjetništva ukinuo, s tim da je za presude iz 1993. i 2003. odlučio suđenje vratiti na ponovljeni postupak istom sudu, a kada je ukinuo treću oslobađajuću presudu iz 2007. predmet nije vratio u Karlovac, već je sam proveo i drugostupanjski postupak 2009. i po žalbama obrane i optužbe trećestupanjski postupak, također 2009. godine.
Hrastovljev odvjetnik Krešimir Vilajtović ocjenjuje da je Vrhovni sud propustio mogućnost da nakon ukidne odluke Ustavnog suda ponovno preispita slučaj i potvrdi treću oslobađajuću odluku karlovačkog Županijskog suda, već je ponovno uvažio žalbu ŽDO-a i provodi drugostupanjsku raspravu. Vilajtović ipak smatra da je ponovljeno suđenje prilika 'da se dokaže da Hrastov nije ratni zločinac već heroj Domovinskog rata, jedan od istinskih heroja zahvaljujući kojima je Hrvatska neovisna, jer nije dopustio tog dana prije 20 godina da Karlovac bude okupiran'.
U presudi Vrhovnog suda iz 2009. (koju je Ustavni sud poništio) piše da se Hrastov u svom iskazu branio riječima da je 'počeo pucati kada je vidio da je jedan od zarobljenika napao Gorana Čerkeza, koji ga je htio pretresti, a ostali krenuli polukružno prema njemu, braneći pri tom svoj život i živote Gorana Čerkeza i drugih koji su držali prilaze mostu'. 'Proizlazi', piše dalje, 'da se obrana optuženika praktično poziva na postupanje u nužnoj obrani, a koja je neosnovana i suprotna činjenicama utvrđenim na temelju dokaza'.
Obrana optuženika, stoji u obrazloženju presude, kaže da je 'odluku da će pucati donio u djeliću sekunde, vidjevši da je jedan od zarobljenika krenuo na Čerkeza, a ostali polukružno prema njemu, te je počeo pucati tako da je rafalno, u nekoliko sekundi ispalio svih stotinu metaka koliko ide u jedno punjenje, te je vidio da su pripadnici tzv. 'JNA' popadali na tlo'. Ali se dalje konstatira da uvidom u fotoelaborat i skicu mjesta događaja iz očevida od 22. rujna 1991. i kasnijom rekonstrukcijom događaja proizlazi 'da su oštećenici pogođeni i pali na mjestu gdje su krvarili, dakle na prostoru od prvog do posljednjeg zabilježenog traga krvarenja na nogostupu mosta. Tako zabilježeni tragovi ne pokazuju da bi se osobe kretale nakon ozljeđivanja i krvarenja, pa opisani tragovi krvarenja ni na koji način ne omogućavaju zaključivanje o kretanju ozlijeđenih osoba prije ozljeđivanja'.
Kao olakotne okolnosti Hrastovu se navode ranija i kasnija neosuđivanost, očinstvo, okolnost 'da je kazneno djelo počinio u stanju privremene psihičke poremećenosti psihogene vrste uslijed čega je bio bitno smanjeno ubrojiv, 'apsolutno pozitivno ponašanje u ratu na mnogim ratištima, za što je odlikovan s najvišim državnim odličjima' te oboljelost od PTSP-a i status 70-postotnog ratnog vojnog invalida.
