Izvještaj o izazovima u vladavini prava pokriva 14 država članica EU-a i rezultat je rada Libertiesa i njegovih članica te partnerskih organizacija. Taj dokument sadrži i niz preporuka institucijama EU-a za bolje adresiranje izazova koji su identificirani u standardiziranim nacionalnim izvještajima kroz prizme funkcioniranja pravosuđa, korupcije, medijskog ozračja za slobodu izražavanja i informiranja, načela ravnoteže, prostora civilnog društva, učinaka mjera protiv Covida-19 na vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava te ostalih izazova za demokratske standarde.

Pandemija Covida-19 odigrala je značajnu ulogu u slabljenju demokracije širom Starog kontinenta, što može imati dugotrajne negativne učinke i u državama s jakom tradicijom demokratske participacije, poput Njemačke, Irske ili Švedske, upozorava Liberties. Ipak, najgore promjene dogodile su se u državama s ranijim izazovima u pogledu demokracije i vladavine prava, poput Bugarske i Rumunjske, kao i u onima čije aktualne vlade imaju autoritarne tendencije, kao što su Mađarska, Poljska i Slovenija.

'Vlade u tim zemljama iskoristile su pandemiju kao izgovor da dodatno oslabe demokratske standarde, poduzimajući daleko više od onoga što je bilo nužno da se ograniči pandemija', navodi watchdog za zaštitu ljudskih prava.

Istodobno, pravednost i neovisnost pravosudnog sustava u zemljama poput Češke, Rumunjske i Slovačke mogle bi napredovati aktualnim reformama, a digitalizacija pravosuđa mogla bi pripomoći Italiji i Španjolskoj. Također, pozitivno je i to što pojedine države EU-a aktivno nastoje osujetiti govor mržnje i dezinformacije posebnim kampanjama, kao što je to slučaj u Češkoj. No neke zemlje pretjerale su i ograničile legitimnu slobodu govora, poput Bugarske, Njemačke, Mađarske i Španjolske, ustvrdila je organizacija Liberties, dodajući da EU ima ključnu ulogu u zaštiti vladavine prava i demokracije širom Unije, a Europska komisija napravila je važan iskorak kontrolirajući demokratsku praksu u 2020.

Najalarmantniji dio izvješća odnosi se na ograničavanje razvoja civilnog društva i pritisak na medije. Stisak politike najviše osjećaju mediji u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Sloveniji. Šikaniranje i napadi na novinare postali su uobičajeni, pri čemu se ističe Slovenija, u kojoj su novinari sada već rutinski izloženi prijetnjama, novinarke se nazivaju presstitutkama, a mnogi medijski djelatnici pribjegavaju samocenzuri kako bi se zaštitili od napada. Neprijateljsko okruženje za medije, uz tendenciju pogoršavanja situacije, prijavljeno je i u Bugarskoj, Italiji, Španjolskoj te Hrvatskoj dok su u Italiji, Španjolskoj i Češkoj postignuta određena poboljšanja u zaštiti zviždača.

Ograničenja slobode udruživanja ojačala su u Bugarskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Irskoj i Sloveniji, a konkretan napredak u ovom polju registriran je jedino u Rumunjskoj. Razbijanje prosvjeda i arbitrarna privođenja prosvjednika postaju zabrinjavajući trend u mnogim zemljama, uključujući Francusku, Bugarsku, Hrvatsku, Poljsku, Španjolsku i Sloveniju, piše Liberties. U usponu su i zloupotreba sudskog gonjenja te SLAPP (strategic lawsuits against public participation) tužbe, koje podižu korporacije i političari kako bi šikanirali aktiviste i ušutkali kritičke glasove, 'osobito u Hrvatskoj, Poljskoj, Sloveniji i Španjolskoj'. Ta praksa već se uobičajila u nekoliko drugih zemalja, prvenstveno u Francuskoj, Irskoj i Italiji.

Oslabljena je neovisnost pravosudnog sustava u državama u kojima već postoje znatni problemi, kao što su Bugarska, Mađarska i Poljska. Povećana je zabrinutost zbog organizacija za zaštitu ljudskih prava, koje nisu dovoljno neovisne i učinkovite u Bugarskoj i Češkoj, ili su izložene pojačanim pritiscima i prijetnjama, osobito u Hrvatskoj i Poljskoj.

Slučaj Hrvatska

U poglavlju posvećenom Hrvatskoj, po izvješću Centra za mirovne studije (CMS) i Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske (CROSOL), navedeni su ključni zabrinjavajući elementi:

• medijski regulator (Agencija za elektroničke medije, op.a.) nije neovisan, Vlada kontrolira proces izbora novih članova
• povjerenje javnosti u medije je nisko, a raste broj sudskih tužbi protiv novinara
• Vlada redovito predlaže zakone bez prethodnih demokratskih savjetovanja
• Ured pravobranitelja nema dovoljno resursa ni kapaciteta, šikaniran je od strane Vlade
• česte su tužbe i kampanje 'blaćenja' protiv aktera civilnog društva koji rade na zaštiti prava izbjeglica i migranata
• i dalje se krše ljudska prava izbjeglica i tražitelja azila, a osobito je zabrinjavajuća praksa push-backa na granici s Bosnom i Hercegovinom, uz ignoriranje kritika međunarodnih nadzornih tijela.

Po pitanju medija i slobode izražavanja, uz zabrinjavajuća imenovanja članova AEM-a i sporan prijedlog Zakona o elektroničkim medijima, tu su neregistrirani internetski portali, netransparentno vlasništvo u medijima, niska razina povjerenja u medije (istraživanje Friedrich Ebert Stiftunga), novi val tužbi protiv novinara i medijskih organizacija te nekažnjeno diskriminatorno djelovanje desničarskih stranaka poput A-HSP-a i HČSP-a.

U izvještaju se problematizira i slaba uloga Sabora te dominacija izvršne grane vlasti koja obično predlaže zakone i druge zakonodavne akte, a vladajuća većina usvaja ih neovisno o sadržaju rasprave, argumentima i zaključcima. Iako zakone mogu predlagati i sami zastupnici, većinu predlaže Vlada. 'Procjene učinaka i analize politika rijetko se smisleno koriste te su često netransparentne i nedostupne javnosti. Savjetovanja s javnošću uglavnom se provode pro forma', stoji u izvješću. Osim toga, prečesto se koristi institut donošenja zakona po hitnoj proceduri, pa je tako čak 49 posto zakona usvojeno na taj način tijekom sjednice Sabora od 15. siječnja do 18. svibnja 2020.

Ukazuje se na probleme koje je imala sada već bivša pučka pravobraniteljica Lora Vidović u nastojanju da iskamči podatke o izbjeglicama od Ministarstva unutarnjih poslova, kao i na kritike te poteškoće u radu s kojima se susrelo Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa nakon što je počelo istraživati ulogu premijera Andreja Plenkovića u aferi Agrokor te okolnosti putovanja HDZ-ovaca u Helsinki.

Dobar dio izvješća posvećen je navodima različitih institucija - od pučkog pravobranitelja do međunarodnih nevladinih organizacija - kao i fotografijama, snimkama i medicinskoj dokumentaciji te svjedočenjima 'tisuća žrtava' o sustavnom teškom kršenju ljudskih prava izbjeglica i migranata na hrvatskim granicama i unutar hrvatskog teritorija.

Po pitanju restrikcija u pandemiji, navodi se da su one imale legitiman cilj i uglavnom bile proporcionalne prijetnji iako je provedba bila nekonzistentna (religijska okupljanja, Dan sjećanja u studenom), a Ustavni sud amenovao je uglavnom sve epidemiološke mjere nacionalnog Stožera civilne zaštite. U izvještaju piše da su građani bili zakinuti u odvijanju sudskih procesa, a Vrhovni sud i Ministarstvo pravosuđa nisu generalno regulirali rad sudova, već je svaki sud individualno odlučivao o nastavku rada nakon lockdowna.

Nadalje, spominju se problemi aktivista organizacije Are You Syrious? iz prethodnih godina, kao i šikaniranje te pokušaj obavještajnog vrbovanja partnera djelatnice AYS-a. Registrirano je i kažnjavanje građana koji su prevezli migrante unutar hrvatskog teritorija, a u jednom takvom slučaju sudac je zaključio da je osuđenik trebao znati da prevozi 'ilegalnog migranta' po njegovom izgledu.

Spominje se 'blagdanski' natječaj za udruge civilnog društva po metodi 'najbrži prst' i nedostatak sredstava zbog kojih bi moglo doći do otkaza u udrugama i ukidanja usluga građanima te grubo kršenje principa u izbornom procesu članova Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) iz redova civilnog društva. Ministarstvu znanosti i obrazovanja zamjera se da 'nije adekvatno reagiralo na potrebe marginalizirane djece u pogledu njihovog sudjelovanja u online nastavi'.