Taj logor koji je prije i nakon rata zaista bio vojno-poljoprivredno dobro, smješten je na planini Manjača na teritoriju koji je sada dio Republike Srpske i udaljen je od Banja Luke samo sat vožnje automobilom. Manjača je bila jedan od jedan je od prvih objekata u koje su dovođeni zatočenici. Mada je u BiH i na teritoriju bivše Jugoslavije devedesetih godina nažalost bilo i brutalnijih logora, primjerice Omarska, Manjača je postala sinonim i simbol stradanja civila i ratnih zarobljenika.

U nadrealnom kontrastu s idiličnim, pastoralnim ugođajem i izgledom prirode i okoliša, na visoravni na planini Manjača nalazi se šest hangara ograđenih bodljikavom žicom. U tim hangarima su prije rata bile staje za stoku. U takve nehigijenske i neljudske uvjete dovođeni su zarobljenici i ukupno ih je kroz taj logor prošlo oko pet tisuća. Mada u samom logoru nije bilo masovnih likvidacija, bilo je bezbroj mučenja i poniženja.

Obišli smo objekte na prostora ekonomije Manjača iznutra i izvana i bilo je mučno iskustvo obilaziti mjesto u kojem su početkom devedesetih stotine ljudi bili zatočene. Ti hangari su tada 2006. bili uglavnom prazni i nije se moglo vidjeti neke značajnije poljoprivredne aktivnosti. Porazgovarali smo tom prilikom i s ljudima koji su tu bili zaposlenici, a neki od njih su se sjetili i vremena kada je ekonomija bila logor. S obzirom na to da se oni bili zaposlenici Vojske RS, predvidivo je bilo i njihovo viđenje i stav.

Komentirali su i poznatu fotografiju izgladnjelih logoraša na žici koji su, po njihovu mišljenju, namjerno gurnuti u prvi plan pred fotoreportere. Po njima je sve to samo bio dobar propagandni potez i logoraši su navodno imali odlične uvjete i hrane u izobilju. Nakon toga više nije imalo smisla komentirati, samo smo snimili izgled logora. Sada u trenutku kada kasno i prekasno počinje procesuiranje jednog od zapovjednika tog logora, vrijedi podsjetiti da je logor Manjača bio prije svega mjesto bola, stradanja i patnje.