Svakog mjeseca raspisuju tematske natječaje za najbolje slike, fotografije i 3D modele. Branka je samonikla i samouka slikarica o čijim su slikama dosad znali tek rijetki, a prijavila se na natječaj s temom 'All Women art', namijenjenog ženama u umjetnosti.

'Nisam se posebno pripremala za natječaj, već sam poslala nekoliko svojih radova za koje sam smatrala da odgovaraju temi. Potajno sam se nadala ući u uži izbor jer deset najboljih radova bude izloženo na internetskoj stranici galerije, a rezultati natječaja distribuiraju se na više od sedam tisuća adresa različitih galerija, umjetničkih portala i kolekcionara diljem SAD-a i svijeta', objašnjava Branka, koja od trenutka objave gotovo svakodnevno mora odgovarati na pitanja koja bi se u Šibeniku ukratko dale svesti na: Koja je to mala? Čigova je? Di je bila dosad? Lipe su joj slike, di ih ima za kupit?

Na internetu i društvenim mrežama, na kojima je Branka i započela svoj ulazak u svijet umjetnosti slični upiti formuliraju se na nešto službeniji način i na drugim jezicima, a interes koji je polučila ne jenjava.
'Imam svoju internetsku stranicu www.brankagrubic.com i facebook-profil. Nakon što je emitiran prilog o mom osvajanju nagrade na HRT-u, u roku od nekoliko minuta stiglo mi je 93 zahtjeva za prijateljstvom i 40-ak poruka i upita. Odgovorila sam svakome od njih pojedinačno. To je trajalo dulje od šest sati, ali rezultat nije izostao. Upoznala sam puno dragih ljudi, ostvarila nove kontakte, a u idućih nekoliko dana vidjeli su se i rezultati u prodaji. Nagrada mi je donijela jako puno publiciteta, ogroman broj posjeta i novih kontakata na društvenim mrežama koje su mi glavni kanal komunikacije s kupcima. Internet mi omogućava da slike izlažem u cijelom svijetu istovremeno a da se pritom ne mičem iz svog studija. Domaći kupci uglavnom me pronađu na društvenim mrežama i kontaktiraju izravno. Na međunarodnoj sceni slike najviše prodajem putem londonske online galerije Artfinder', kaže Branka objašnjavajući kako je i prije nagrade svoje slike prodavala u Veliku Britaniju, Njemačku, Švicarsku, BiH, Tursku i Saudijsku Arabiju.

Nakon osvajanja nagrade u SAD-u, uspostavila je kontakte s online galerijom iz San Francisca, pa se nada da će u 2016. poslati prve radove i preko Bare.

Oni koji znaju da je slikarstvo tek na površini biznis, a u suštini poziv suptilnije nijanse mogu naći na Brankinom blogu Život na platnu, na portalu www.slikarskipribor.hr, u kojem iznosi neka svoja intimna razmišljanja vezana za slikanje, posebno, kako kaže, strahove i nesigurnosti koji se javljaju kod svih umjetnika na početku karijere. No prije tog početka trajao je dug samozatajni slikarski život.

'Crtam oduvijek. Otkad dišem. Sve su moje školske bilježnice bile iscrtane od korice do korice. Kao i drugi đaci, često sam za šaranje koristila i školsku klupu. Sjećam se jednom, kad sam došla u razred, sve su klupe bile očišćene i obrisane, ali iz nekog razloga čistačice su ostavile moja 'remek-djela'. Bila sam jako ponosna, ali nisam smjela zucnuti da sam ja autorica', prisjeća se Branka i dodaje kako je jedan od njenih prvih crteža koje pamti bio Charlie Chaplin. 'Mislim da je to bilo u prvom ili drugom razredu. Imao je sve - šešir, brkove, oči… ljudi su isprve pogodili o kome se radi.'

'Nastavnici su poticali moj rad, posebno moja prva učiteljica, teta Kata. Nažalost, moje školovanje obilježile su ratne godine i vrijeme u kojem je malo tko mislio na umjetnost. Posebno u malom gradu, bilo je teško očekivati da se od umjetnosti može živjeti. Tako sam i ja krenula tzv. sigurnijim putem – iz škole na posao, a slikanje je ostalo hobi, onako – za prijatelje i familiju. Danas radim posao koji nema veze s umjetnošću, ali ne mogu se požaliti jer okruženje i nadređeni imaju puno razumijevanja za moj rad', objašnjava trenutačnu poziciju slikarice sa stalnim izvanslikarskim radnim vremenom. Isto tako ne zamara se puno činjenicom da nema formalnu slikarsku naobrazbu.

'To je istovremeno i prokletstvo i blagoslov. Sigurna sam da bih neke stvari naučila puno brže i jednostavnije u umjetničkim školama. Ovako sam godinama bila prisiljena na otkrivanje tople vode. S druge strane, potpuno sam neopterećena povijesnim razvojem, pravilima i stilovima. Nemam potrebu kroz umjetnost kritički progovarati o teškim društvenim temama ni djelovati u okviru nekog zadanog pravca. Jednostavno radim slike sa željom da se ljudima svide i da unesu vedro, pozitivno raspoloženje u prostoriju u kojoj se nalaze.

Ono što je (zasad) zadano u mom radu je format metar za metar, akril koji se brzo suši i omogućava mi brz i jednostavan rad i osnovni motiv – portreti stvarnih i izmišljenih ljudi koji prenose nekakvu emociju', kaže dodajući kako je za nju ljudsko lice neiscrpan izvorom inspiracije.

'Većina je ljudske komunikacije neverbalna, putem pogleda i mimike lica. Nevjerojatan raspon emocija moguće je prenijeti samim položajem lica, detaljima oko očiju, pozicijom usana, frizurom, izborom boja u pozadini itd.', kaže, a ja se prisjećam njena portreta Dražena Petrovića koji sam nedavno vidio na njenoj FB stranici. No dodaje da je za konačan izgled slika kriva njena druga ljubav – glazba. Vizualni predložak ili ideja zaslužni su za osnovnu ideju i kompoziciju, a glazba je ta koja stvara atmosferu.

Pretpostavljajući kako su je znalci već ispitivali o uzorima i utjecajima, pitam je o Warholu. Učinilo mi se na trenutak kako njen pristup ima drugačiji i lepršaviji izvor, ali da mu je pozadina artistička, posebice kad su kromatski kontrasti posrijedi, a ona me na brzinu presiječe:

'Moj je najveći uzor Walt Disney. Čovjek je izmislio životinje koje govore i uljepšao djetinjstva generacija po cijelom svijetu. Stvorio je likove koji svojom pojavom donose pozitivno ozračje gdje god se pojave. Zahvaljujući jednostavnim i toplim kreacijama Walta Disneyja, svijet je postao ljepše mjesto. Ili recimo, Freddie Mercury. Njegov životni put dokaz je da uz talent i jako puno napornog rada čovjek može preskočiti sve prepreke i ostvariti svoje snove.

Što se slikarskih uzora tiče, stvarno ne znam što bih rekla. Svakodnevno surfam po internetu, istražujem i proučavam razne autore, a onda iz svega toga stvaram nešto svoje. Posebno mjesto u mojoj priči zauzima Joe Mulligan, irski umjetnik koji živi i stvara u Londonu. Osim što je sjajan slikar, Joe mi je dosta pomogao savjetima i uputio me u način rada i poslovanja putem interneta', kaže Branka, a onda pokazuje sliku za koju drži da je bila njena prekretnica. Nazvala ju je 'SisterofNight'

'Ta slika ima za mene veliko značenje. Do tada sam uglavnom crtala olovkom, ugljenom i drvenim bojama. Crtala sam na papiru, po bilježnicama i blokovima, uglavnom za sebe, prijatelje i rodbinu. Nekako, bojala sam se većih formata i boja, i općenito, javnog predstavljanja svog rada. Jednom prigodom na poklon sam dobila punu košaru akrilnih boja i platno metar za metar. Koljena su mi se tresla od straha. Čim sam je završila, zaljubila sam se u taj format i shvatila da je to sad to – da više nema povratka na blokiće i bilježnice. Shvatila sam da se želim ozbiljno posvetiti slikanju. Svaki put kad je vidim, sjetim se tog trenutka i tog osjećaja', objašnjava pa se vraća glazbi kao važnoj komponenti njena slikanja.

'Glazba je moja druga ljubav, ona donosi boje i atmosferu u moje slike. Kao dijete, plesala sam balet i sanjala da će ples biti moj život. No kao i slikanje, ti su snovi nestali početkom rata', kaže Branka koja danas pjeva u šibenskom zboru Kolo, pjevačko društvo u kojem pjeva i njen suprug.

'Svatko tko imalo poznaje Šibenik zna da Kolo nije običan zbor. To je institucija koja uživa poseban status u Šibeniku. Pjevanje u Kolu traži veliki angažman i odricanje, ali zauzvrat pruža mogućnost da budete dio nečeg velikog. Sa suprugom sam se uključila u rad na promociji društva. Jedno od mojih prvih javno predstavljenih djela bila je ilustracija plakata za 'Carminu Buranu', prvi koncert na veličanstvenoj pozornici Tvrđave sv. Mihovila nakon otvaranja. Nakon toga slijedila je ilustracija plakata proslave 120. godišnjice rođenja Jakova Gotovca. Ove godine Love of my life će ilustrirati plakat za 'The Queen Symphony' kojim ćemo obilježiti 70. obljetnicu rođenja Freddieja Mercuryja', govori o dodirima glazbe i slikanja.

Rad na promociji Kola bio važan jer je Branki bio prvi ozbiljniji dodir s društvenim mrežama koje su je i dovele do nagrade američke galerije.

'Tijekom kampanje '115 godina pisme i veselja' koju smo provodili uglavnom putem interneta, Kolo je dobilo puno novih članova te je punilo dvorane i pozornice gdje god bi nastupalo. Konačna potvrda dobrog rada stigla je od HUOJ-a koji nam je dodijelio Grand Prix za digitalnu komunikaciju u vrlo jakoj konkurenciji. Tada sam shvatila o kakvim se moćnim alatima radi i odlučila upotrijebiti novostečena znanja za vlastitu promociju. I eto, upalilo je', smiješi se. A na pitanje kakve boje, dinamiku i motive vide na svojim budućim platnima odgovori kratko – 'Imam milijun ideja, ali nemam konkretnog plana.' Pa malo promisli i doda: 'Kako sada stvari stoje, moje će slike u budućnosti biti sve vesele i šarene, a dominirat će žarke i vedre boje. Tako valjda izgleda svijet kad uživate u onome što radite.'

Što bi popularna pjesmica rekla – i svijet je opet mlad!