Gardijsko središte za specijalističku obuku osnovano je 17. travnja 1994. na inicijativu generala Ante Gotovine nakon operacije Maslenica. Postrojba je nosila ime pukovnika Damira Tomljanovića - Gavrana, heroja Domovinskog rata i legendarnog zapovjednika 2. pješačke bojne 1. gardijske brigade Tigrovi koji je poginuo na Velebitskom bojištu 1994. Šepurine su bile središte za obuku dočasnika i vojnika koji su polazili specijalističku obuku i razne tečajeve s ciljem izgradnje kvalitetnog dočasničkog kadra.

U operaciji Maslenica uočene su i dobre strane, ali i određeni nedostaci kod Hrvatske vojske te se pristupilo otklanjanju tih nedostataka. Prema riječima generala Gotovine taj nedostatak je bio dočasnički kadar, budući da je od zapovjednika satnije prema dolje je postojao prazan prostor, dok je na terenu primijećeno da ne postoji dobar manevar manjih snaga, točnije borbene skupine, desetine i voda, a razlog je tome nedostatak kvalitetnog dočasničkog kadra od zapovjednika borbene skupine i desetine do zapovjednika voda.

Hrvatskoj vojsci nedostajali su instruktori obuke te se pristupilo njihovu stvaranju. Uz pomoć francuskih instruktora u vojarni Šepurine kod Zadra počela je izgradnja objekata i poligona za obuku, a 17. travnja 1994. prvi kandidati prolaze testiranja. Već sljedeći dan počela je temeljna obuka za zapovjednika voda gardijskog desantnog pješaštva. Nakon te obuke u lipnju se provodi prva temeljna obuka padobranaca.

Zapovjednik postrojbe i glavni instruktor bio je brigadir Werner Ilić koji je u više navrata isticao nedostatak visokoobučenih dočasnika dodajući kako se u Šepurinama htjelo stvoriti tzv. male generale, odnosno dočasnike bez kojih se nije moglo ratovati i koji su kralježnica svake vojske u svijetu.

Glavna zadaća postrojbe bila je obučavanje pripadnika gardijskih i specijalnih postrojbi HV-a i HVO-a za izvršavanje specijalnih zadaća kroz temeljne i specijalističke obuke

Temeljna obuka za zapovjednika voda gardijskog desantnog pješaštva iako najvažnija bila je samo jedna od brojnih. U Središtu su se tako provodile i temeljna vojna padobranska obuka, specijalistička obuka za snajperiste, specijalistička obuka za minsko-eksplozivna sredstva i diverzije (MESID) i specijalistička obuka Commando

U Središtu su se provodili i razni tečajevi, poput tečaja za kadete za školovanje u inozemstvu, tečaj za izvidnike diverzante, a isto tako su se provodila i stažiranja instruktora za nove instruktore u Središtu te za instruktore u matičnim postrojbama.

Obuka je završavala pješačkom hodnjom, maršem Commando od 250 kilometara, od vojarne Šepurine do Oltara domovine na Medvedgradu u Zagrebu.

Kroz središte je prošlo više stotina vojnika, dočasnika i časnika koji su svoje znanje upotrijebili u završnim vojnim operacijama u Domovinskom ratu, osobito u borbenim zadaćama u oslobodilačkim operacijama Ljeto '95. i Oluja

U mirnodopskom razdoblju uz obuku i tečajeve postrojba je organizirala i natjecanja za najboljeg vojnika Hrvatske vojske te Vojni petoboj na II. svjetskim vojnim igrama. Obučno središte i postrojba bila je jedna od najboljih u Hrvatskoj te su često predstavljani brojnim stranim vojnim izaslanstvima koja su dolazila u posjet Hrvatskoj vojsci.