Vojno osoblje iz više od 30 zemalja, koje se ovog tjedna okuplja u Ujedinjenom Kraljevstvu, planira razjasniti opseg i razmjere misije uspostave primirja u Ukrajini, rekli su vojni izvori za Al Jazeeru.

Sastanak dolazi dva tjedna nakon što je britanski premijer Keir Starmer najavio da će 'koalicija voljnih' raditi na mirovnom planu koji će predstaviti predsjedniku Sjedinjenih Država Donaldu Trumpu, a nakon što je on doveo u pitanje potporu Washingtona ratom razorenoj Ukrajini.

'Vrlo ozbiljno pristupaju pitanjima onoga što je potrebno i čime zemlje mogu doprinijeti', rekao je visoki vojni izvor upoznat s raspravom, inzistirajući na anonimnosti da bi mogao slobodno govoriti.

'Maksimalistički pristup'

'To mora biti maksimalistički pristup kako bismo mogli vidjeti mogu li Sjedinjene Države pružiti bilo kakve poticaje', rekao je izvor. 'Ovo je prilika za Europljane da preuzmu veću odgovornost. Ovo je vrlo uzbudljivo... Još uvijek možemo prilično brzo djelovati.'

Mirovne snage obuhvatile bi zračni, kopneni i pomorski promet, dalekometnu paljbu, bespilotne letjelice, protudronske sustave i protuzračnu obranu – područja u kojima SAD prednjači, a Europa još uvijek zaostaje.

Prema vojnim analitičarima, uspostava mirovnih snaga u Ukrajini zahtijevala bi 'desetke tisuća' vojnika. Njihova bi uloga bila stati između ukrajinske vojske, koja broji oko milijun ljudi, i ruskih invazijskih snaga, za koje se procjenjuje da trenutno broje oko 650.000 pripadnika, no ruska vlada protivi se toj ideji.

Osim toga, Sjedinjene Države bile bi uključene samo u podršku operaciji. Trump je prošlog mjeseca izjavio novinarima da očekuje da Europa preuzme vodstvo u osiguravanju Ukrajine. 'Neću jamčiti puno sigurnosti', rekao je 26. veljače. 'Tražit ćemo od Europe da to učini.'

'Paket alata za prekid vatre'

Čini se da potrebna vojna snaga daleko nadilazi zahtjeve 'paketa alata za prekid vatre', a koji su u tajnosti izradili američki, ruski i ukrajinski vojni stručnjaci te objavili ovog mjeseca.

Prema tom prijedlogu, 5000 policajaca i 10.000 pomoćnog vojnog osoblja bilo bi dovoljno za nadzor tampon-zone široke pet kilometara duž cijele bojišnice. No to se temelji na pretpostavci da bi Rusija pristala na povlačenje teške vojne opreme, otvaranje humanitarnih koridora i zajedničku vojnu koordinaciju.

Većina zemalja koje bi sudjelovale u mirovnim snagama dolazi iz Europske unije, ali su svoj interes izrazile i nečlanice, poput Norveške i Turske, kao i azijsko-pacifičke zemlje.

'Ako ne uspijemo postići mir u Europi, moglo bi doći do šireg utjecaja i mogućih posljedica na Pacifiku', rekao je vojni izvor, objašnjavajući interes zemalja izvan Europe.

Postoji konsenzus oko toga da prekid vatre pritom mora biti prvi korak. 'Ne vidim nikakve okolnosti u kojima bi neka europska država poslala snage u Ukrajinu dok rat još traje', rekao je izvor.

Jer ako bi bilo žrtava među europskim vojnim snagama, to bi moglo pokrenuti članak 5. NATO-a o kolektivnoj obrani, čak i ako Rusija ne napadne članicu NATO-a, upozorio je izvor. 'Članak 5. je svet. To je jedina stvar koju Putin poštuje. To je jedina stvar koja ga odvraća od napada na neku zemlju u NATO-u. Moramo ga zaštititi.'

Što bi mirovne snage trebale učiniti?

General Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, izjavio je: 'Kad govorimo o mirovnim snagama, zamišljamo plave kacige s mandatom UN-a... što Rusi nikada ne poštuju i neće dopustiti da uspije u ovom slučaju.'

Dodao je da te snage moraju imati 'stvarne sposobnosti odvraćanja'. 'Osim oklopa, vatrene moći i logističke podrške, snage moraju imati ovlasti za trenutnu upotrebu tih sredstava', rekao je Hodges za Al Jazeeru.

'Ako ruska bespilotna letjelica preleti iznad njih, moraju je odmah oboriti, a ne čekati odobrenje iz Bruxellesa ili glavnih gradova zemalja sudionica. Rusi će testirati sve ovo već u prvim satima.'

Zemlje koje bi doprinijele snagama još uvijek nisu postigle konsenzus o pravilima angažmana. 'Mislim da još uvijek nema dogovora o tome', rekao je vojni izvor.

Rusija je jasno dala do znanja da se protivi ideji o slanju multinacionalnih snaga u Ukrajini. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov prošlog mjeseca nazvao je tu inicijativu 'hrabrim stavom' i ocijenio je kao 'nastavak provociranja kijevskog režima na rat s Rusijom'.

Može li Europa preuzeti vodeću ulogu?

Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska predvode napore za uspostavu multinacionalnih snaga. Njihova povijest u vođenju koalicija seže još od dva svjetska rata, no posljednje vojne operacije nisu baš najuspješnije prošle.

Francuske intervencije u Maliju i Sahelu završile su neuspjehom dok su posljednje velike britanske prekomorske operacije bile one u Zaljevskom ratu 2003. i Afganistanu 2009.

Danas Velika Britanija raspolaže sa 140.000 vojnika, a Francuska s 202.000, prema podacima Međunarodnog instituta za strateške studije iz Londona.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron prvi je u veljači prošle godine predložio mogućnost slanja francuskih trupa u Ukrajinu, ali su kasnije istaknuti dužnosnici pojasnili da bi to bile mirovne, a ne borbene snage.

Europske zemlje ranije ovog mjeseca složile su se povećati vojnu potrošnju, što bi moglo rezultirati ulaganjem oko 800 milijardi eura u obranu, rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

No neki su skeptični prema sposobnosti Europe da djeluje. 'Kad vidim europske dužnosnike kako iznose velike brojke o ulaganjima i planovima, sve to djeluje prazno... do danas nisu uspjeli', rekao je Demetries Andrew Grimes, bivši zapovjednik američkih specijalnih snaga.

'Ne vidim to da će rasporediti, opskrbiti i podržati konvencionalne snage u manje od šest mjeseci', zaključio je.