Američki predsjednik Donald Trump gotovo na dnevnoj bazi unosi nervozu u redove Europe, ali i NATO-a, u kojemu je od samog osnivanja SAD imao ključnu i vodeću ulogu. To je učinio i ovog četvrtka vrlo slikovitom izjavom:

'Moj najveći problem s NATO-om je taj da kada bi Sjedinjene Države imale problem i mi bismo pozvali Francusku ili druge zemlje, koje neću imenovati, i rekli 'imamo problem', mislite li da bi došli i pomogli nam, kao što bi trebali? Nisam siguran...', rekao je pred novinarima.

'Lojalni smo i vjerni saveznici', odgovorio mu je Emmanuel Macron. 'Uvijek smo bili tu jedni za druge', kazao je i naglasio da Francuska osjeća 'poštovanje i prijateljstvo' prema SAD-u i njihovim čelnicima te da i sama 'ima pravo zahtijevati istu stvar' od Amerikanaca.

Sjevernoatlantski vojni (i politički) savez doima se ozbiljno uzdrmanim: pet vodećih europskih sila (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Poljska) sastaju se odvojeno kako bi dogovorile poteze unutar NATO-a, stvara se Koalicija voljnih za pomoć Ukrajini te obuhvaća i NATO-ve članice poput Kanade i Australije, Europska unija dogovara masovno naoružavanje - ali ovaj put bez Velike Britanije - a u barem naizgled kaotičnom slijedu događaja pojedine članice svih ovih asocijacija odvojeno pomažu napadnutoj Ukrajini zaobilazeći sve procedure. Danska, recimo, izravno financira proizvodnju oružja na ukrajinskom teritoriju.

Je li onda NATO na izdisaju? Ili slijedi njegovo radikalno preoblikovanje - pitamo iskusnog vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića.

'Ne, ne raspada se - ali, da, mijenja se. Agresija Rusije na Ukrajinu pokazala je da ni ratovi ne izgledaju jednako kao prije, pa je evidentno da mora doći do promjene strateških koncepata i u samom NATO-u. Uostalom, još ranije su se vodile ozbiljne rasprave o smanjenju američke prisutnosti u Europi, a čini se da je Donald Trump sada naprosto počeo javno govoriti stvari o kojima se dosad na ovaj način razgovaralo iza zatvorenih vrata. U njegovoj komunikaciji postoji manjak poštovanja, narušeno je i povjerenje, ali generalno - siguran sam da su Trump i njegovi ljudi vrlo svjesni značenja NATO-a i za samu Ameriku. Njemački predsjednik dobro je sumirao situaciju kada je rekao da će u ovom stoljeću savezništva biti važna za sve, pa i za SAD', kaže Avdagić za tportal.

'Zar netko doista vjeruje da bi bilo tko u Europi odlučio ne pomoći SAD-u u slučaju da im ta pomoć zatreba? Mislim da to nije sporno - ali pitanje je kako bi Europa uopće mogla pomoći jer još uvijek i sama ovisi o SAD-u u obavještajnom, logističkom, transportnom i gotovo svakom drugom aspektu', dodaje Avdagić. U tom smislu, naglašava, Trump zapravo ima pravo.

'Možda smo kao Europa donekle i zaslužili ovakav odnos SAD-a jer smo još odavno trebali početi razvijati svoje vojne i obrambene kapacitete. Još u doba Baracka Obame bio je najavljen američki zaokret i bilo je jasno da se SAD mora rasteretiti dijela europske obrane, pa je 2014. godine bilo dogovoreno da europske države počnu izdvajati dva posto BDP-a za svoju obranu. Te obaveze do današnjeg dana nisu ispunjene', upozorava ovaj analitičar.

Može li Europa preuzeti teret

Avdagić smatra da samo postojanje NATO-a nije ugroženo i naglašava da je ova organizacija u prošlosti često prolazila kroz različite promjene.

'Naprosto je došlo vrijeme da se razmotri je li Europa sposobna sama preuzeti teret vlastite obrane, pa možda i uz to da američke snage napuste njeno tlo, s time da bi svi ostali privrženi članku 5. (koji obvezuje države članice da obrane bilo koju drugu članicu u slučaju napada, op.a.). Zašto bi to izazivalo bilo kakvu paniku i zašto ne bi bilo normalno da se kontinent s 500 milijuna stanovnika počne sam brinuti o svojoj sigurnosti? Nije vrijeme za paniku, već za donošenje odluka', kaže Avdagić te podsjeća da, u odnosu na svoj prvi mandat, Trump sada iste stvari govori puno otvorenije, kao da ima unaprijeđen softver.

Podsjećamo ga da su okolnosti ipak nešto drugačije jer se u međuvremenu dogodila agresija Rusije na Ukrajinu.

'Da, a ta kombinacija izazvala je krizu povjerenja u međudržavnim odnosima, a posljedično se to 'spušta' na svakodnevne živote građana te ponešto drugačije razmišljaju o svojim životima, kalkuliraju hoće li imati djecu i hoće li negdje i u nešto investirati', primjećuje Avdagić te ključnim za povratak povjerenja i uklanjanje osjećaja nesigurnosti kod građana ipak smatra način na koji će se okončati rat na europskom tlu.

Jasno je što je osnovni problem

'Osim špekulacija i probnih balona, trenutno zapravo nemamo pojma kako bi mir mogao izgledati: u jednom trenutku iz Washingtona čujemo rješenja koja se smatraju gotovima, a potom da Rusija to odbacuje. U kategoriju probnih balona treba svrstati i ideju talijanske premijerke Giorgie Meloni da se Ukrajinu uključi u zaštitu iz članka 5. NATO-a, a da ona ne postane članicom te organizacije. Trenutno svjedočimo uglavnom pritisku SAD-a na Ukrajinu, koji je otišao znatno dalje nego što se očekivalo, no jasno je što je osnovni problem', objašnjava potom Avdagić.

'A to su sigurnosna jamstva za Ukrajinu, ne njen teritorij. Na sigurnosnim jamstvima propali su oni davni pregovori u Istanbulu i zbog kojih se dogodio razdor na sastanku Zelenski - Trump. Jasno je da Ukrajinci žele mir, odgovaralo bi im čak i primirje, ali naprosto moraju znati kako će izgledati budućnost njih i njihove zemlje. Ako agresija ne završi njihovom pobjedom, ili barem jasnim sigurnosnim jamstvima, dogodit će se golem egzodus Ukrajinaca jer više neće osjećati ni sigurnost, ni povjerenje. Bit će im namijenjena sudbina Palestinaca - samo što, eto, ne bi bili u fizičkom obruču', zaključuje sugovornik tportala.