Prilikom polaganja urne iz kojeg je bila isključena javnost je u 1000 kilometara udaljenoj Havani odana počast uz 21 ispaljeni plotun.
Pogreb se nije prenosi direktno, kako je ranije najavljeno, već će na televiziji biti naknadno prikazan.

Castro je umro 25. studenoga u 90-oj godini života, a njegov pogreb označava kraj devetodnevnog žalovanja tijekom kojeg su Kubanci, uz poticaj vlasti, preplavili ulice gradova kako bi odali počast svom vođi uz povike ‘Ja sam Fidel’. Kako prenosi AFP, vlada je podgrijala atmosferu gotovo vjerskog žara, a državni mediji su njegovo ime okitili epitetom ‘vječni comandante’.

‘Nije bilo govora. Bilo je vrlo jednostavno. Urna s pepelom je položena u zemlju u nazočnosti obitelji, vlade i dužnosnika’, kazala je francuska ministrica okoliša Segolene Royal, jedna od rijetkih visokih stranih dužnosnika koja je došla na pogreb. Ona je zbog toga bila izložena salvi kritika s brojnih strana, uz ocjenu da ‘joj nedostaje mjera ukusa, lucidnost i poštovanje za neosporne žrtve njegova režima’.

Castro je bio prisiljen odstupiti s vlasti zbog bolesti crijeva ustupivši je mlađem bratu trenutnom predsjedniku Raulu Castru prvo privremeno 2006. a potom i konačno 2008. Kuba nije objavila uzrok njegove smrti.

U skladu s njegovim željama Castro neće biti učinjen besmrtnim kipovima niti će javni objekti nositi njegovo ime, rekao je u subotu njegov brat.

Preuzevši vlast u zemlji 1959. kao vođa revolucije koja je svrgnula s vlasti korumpiranu i okrutnu vladu Fulgencia Batiste, Castro je jednopartijskom komunističkom Kubom vladao dekretom sve do 1976., kada je uz njegov strogi nadzor donesen novi ustav kojim je reformirana struktura vlade.

Tijekom skoro pet desetljeća vladavine, podsjeća u svom izvješću Human Rights Watch (HRW), Fidel Castro je puno učinio na području obrazovanja, iskorijenivši nepismenost u zemlji, te zdravstva, ali iza sebe je ostavio ‘mračnu ostavštinu’ najgrubljih kršenja ljudskih prava i gušenja bilo kakvog oblika propitivanja, a kamoli protivljenja svojoj vlasti.