Na ispraćaju je istaknuto da Kaja Pereković utjelovljuje hrvatske žene robijašice te da su njezinim proglašenjem za počasnu građanku grada Požege odlikovane i sve hrvatske mučenice.

Spomenuto je i da je prošla Križni put 1945. kroz Sloveniju, na kojem su joj nestala dvojica braće te je bila svjedokom da su nju, zajedno s drugim prognanicima, Englezi u stočnim vagonima izručili jugoslavenskim partizanima.

Nakon što je prošla logore u Kranju i Šentvidu te zatvor i mučenja u zagrebačkom zatvoru na Savskoj cesti, Kaja Pereković osuđena je na smrt, a kazna joj je preinačena u 20 godina teške robije. Nakon šest godina robije u Lepoglavi, Staroj Gradiški i Požegi puštena je iz kaznionica na uvjetni otpust.

Početkom devedesetih godina i stvaranjem samostalne hrvatske države, organizirala je socijalnu pomoć za bivše političke stradalnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Katica Kaja Pereković rodila se 1922. u Gornjim Bogićevcima, a umrla je u 24. travnja 2010. u Zagrebu. Bila je dugogodišnja predsjednica Hrvatskog društva političkih zatvorenika.

Objavila je knjigu 'Naše robijanje - Hrvatske žene u komunističkim zatvorima - okovane golubice' (2004) u kojoj je na jednome mjestu prikupila svjedočenja 40-ak žena o robijaškim danima te popis žena osuđenica, kojih je od 1945. do 1990, po dostupnim podacima, 3.016 bilo osuđeno na 12.291 godinu zatvora.