Davor Škrlec bio je pomoćnik Mirele Holy dok je vodila ministarstvo zaštite okoliša, a danas je potpredsjednik ORaH-a. Redoviti je profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, stručnjak za obnovljive izvore energije te nacionalni stručnjak za napredne energetske mreže SmartGrids prema tijelima Europske unije.

Očekujete li da ćete postati ORaH-ov europarlamentarac?

Nema dvojbi da želim otići u Europski parlament, jer smatram da imam dovoljno kompetencija da u nekoliko područja koja su važna u radu EP-a - klimatske promjene, zaštita okoliša, energija i transport - mogu aktivno sudjelovati u radu parlamenta. Mirela Holy javno je rekla da neće u parlament, a zakon je jasan: ići će prvi idući na listi ili onaj tko je osvojio najviše preferencijalnih glasova. Siguran sam da će ih ona i najviše dobiti. Smatram da je dobro to što građani kroz ovakav izborni zakon imaju više utjecaja na izbor tko će ići u parlament.

Mirela Holy donedavno je govorila da će osvajanje mandata na EU izborima biti velik uspjeh, ali i vrlo teška zadaća za ORaH. Jeste li optimističniji nakon posljednje ankete, prema kojoj ste treća politička snaga u zemlji?

Te rezultate primamo s dozom opreza znajući da ankete imaju statističku pogrešku. Pitanje je koliko one zahvaćaju dio neodlučnog biračkog tijela ili onoga koji je do sada apstinirao na izborima. Svoj potencijal vidimo u mladima, koji su dobro informirani putem društvenih mreža, povezani su s vršnjacima iz cijelog svijeta, prate trendove i znaju kolika je važnost ovih izbora.

Jeste li ipak zatečeni naglim rastom popularnosti stranke?

Naravno da jesmo. Očekivali smo da će nas građani prepoznati i da će potpora polako rasti prema parlamentarnim izborima, ali očito da smo samim tim što imamo vjerodostojnost političkog rada Mirele Holy prepoznati kao drukčija stranka u Hrvatskoj.

Maštate li o dva orahovca u Europskom parlamentu?

Ne, mi smo tu realni, jer stranka postoji svega šest mjeseci. Trenutačno radimo na izgradnji infrastrukture, osnivanju organizacija po Hrvatskoj. To se događa paralelno s ovim izborima, tako da će i taj jedan mandat, a sve i da bude nešto više, biti rezultat upoznatosti građana s postojanjem stranke koja im nudi politiku čistih ruku.

Unatoč profesionalnim uspjesima, uglavnom ste nepoznati široj javnosti. Slažete li se da je takav plasman u EP-u u najmanju ruku neobičan, kao i u slučaju nekih SDP-ovaca na prošlim europskim izborima?

S obzirom na to da nas ne poznaju dovoljno, birači uglavnom mogu ocijeniti samo politički rad Mirele Holy. Svi mi koji smo na listi, tamo smo zato što zastupamo iste vrijednosti kao i ona, vjerodostojnost politike. Mi smo jedina stranka koja je imala natječaj na koji su se mogli javiti svi članovi, ali su pritom morali zadovoljiti unaprijed objavljene kriterije. Imao sam relativno kratku karijeru u ministarstvu zaštite okoliša, to je bila funkcija izvršne vlasti, a ne toliko politička funkcija. U SDP-u nisam bio na visokoj političkoj funkciji, ali sam ipak bio u onim strukturama koje su definirale neke politike, dakle onaj stručni dio podrške politici.

Ipak, zašto drugih ORaH-ovih kandidata uopće nema u medijima? Nema interesa?

Neka je vrsta protokola da u sučeljavanjima uvijek sudjeluju nositelji kandidacijskih lista. Osim toga, Mirela Holy je najprepoznatljivija. Mediji polako prepoznaju značaj sektorskih politika pa samim time i otkrivaju kandidate koji se zalažu za pojedina programska područja, ovisno o njihovu dosadašnjem stručnom radu.

Kad ste odlazili iz Ministarstva, 20-ak dana nakon Mirele Holy, naveli ste dva razloga: želju da nastavite znanstvenu karijeru te pritiske Radimira Čačića koji je od Vas tražio da zaposlite HNS-ovca Josipa Jambrača. Nedostajala Vam je politika?

Razlog zašto sam uopće ušao u politiku, u SDP, bio je taj što sam smatrao da treba pojačati utjecaj struke u donošenju političkih odluka. Otišao sam jer svojim akademskim statusom nisam htio davati kredibilitet vođenju krive politike u sektoru energetike i zaštite okoliša i zapošljavanja po podobnosti, a ne po sposobnosti.

Znatno tiše prošlo je Vaše napuštanje SDP-a. Je li i to bila posljedica odlaska Mirele Holy, s kojom ste očito snažno politički vezani?

S Mirelom Holy sam počeo surađivati radom u savjetima SDP-a, posebno savjetu za zaštitu okoliša, koji je ona tada vodila. Zajedničkim radom u ministarstvu ostvarili smo izvrsnu suradnju. Kada i po 12 sati dnevno surađujete s osobom kao što je ona, dijelite svjetonazor, vjerodostojnost i rad u javnom interesu građana, logično je da ostanete povezani. I nakon odlaska iz ministarstva aktivno sam promovirao započeto želeći, poput Mirele, da zaživi ono što je SDP zacrtao u Planu 21. Budući da se to nije dogodilo, njezina odluka da ode utjecala je i na mene te sam dva mjeseca nakon nje također izašao iz SDP-a. Tada smo zapravo počeli novi zajednički rad. Bio sam u najužem krugu ljudi koji su stvarali ORaH.

Aktualna vlada podbacila je s investicijama u projekte energetske učinkovitosti. Koji je Vaš masterplan u tom segmentu?

Tu ne treba pronalaziti toplu vodu. Ima dosta dobrih primjera u članicama EU-a, ali jedno je sigurno: Hrvatska nema dobro razrađen sustav državnih potpora koje bi baš kroz poticanje projekta energetske učinkovitosti mogle otvoriti radna mjesta u područjima poput ekoindustrije, ulaganja u mala i srednja poduzeća koja bi trebala biti nositelji tih programa.

Neslavno je propala i energetska obnova zgrada javnog sektora, tzv. obnova fasada. Kako biste Vi to izveli?

Hrvatska kao članica EU-a obvezna je smanjivati potrošnju energije mjerama energetske učinkovitosti, ali to bi nam trebao biti i nacionalni interes zbog ovisnosti o uvozu energije. Ali trebalo je paralelno poticati projekte i u privatnom sektoru. Osim toga, zaboravilo se da javni sektor čine i zgrade javnih poduzeća, čija bi obveza trebala biti ta da sama ulažu u obnovu svojih zgrada. Sustav državnih potpora, s druge strane, mora omogućiti građanima da obnove vlastite objekte. Umjesto da gradimo elektrane, trebali bismo ulagati u štednju energije. Ali onda nema vrpce koja se može presjeći da se fotografiraju političari pored velike elektrane! Sad se govori da će Plomin otvoriti nekoliko tisuća radnih mjesta, a ne može više od 1.500 za vrijeme gradnje. U istoj županiji 5.000 poduzetnika može uz pomoć poticaja, zaposliti jednog do dva radnika – i dobijete 10.000 radnih mjesta ili 10 puta više.

Uz državne potpore za energetsku učinkovitost, kojim dvjema mjerama biste jurišali na održivi razvoj, kao zajednički nazivnik vaših ciljeva?

Prvo, na stvaranje sektorskih klastera na regionalnoj razini. Primjerice, povezivanje sektora poljoprivrede - proizvodnje hrane i prerađivačke industrije - i energije, kako bi se maksimalno koristili potencijali regije. I drugo, omogućavanje malim i srednjim poduzećima da usvajaju i primjenjuju nove tehnologije. To ne ide bez ulaganja u obrazovanje radnika – kratkoročno u prekvalifikaciju mladih s formalno završenim obrazovanjem, koje ih nije pripremilo za nove tehnologije u proizvodnji, a dugoročno to podrazumijeva mijenjanje kurikuluma srednjoškolskog obrazovanja.

Ako dobijete mandat, biste li se pridružili grupi Zelenih/Europskog slobodnog saveza (EGP/EFA) u EP-u?

Da. Zapravo još nismo punopravni član Europske zelene stranke, ali pokrenuta je formalna procedura učlanjivanja. ORaH je nedavno došla podržati Ska Keller, kandidatkinja EGP-a za predsjednicu Europske komisije, a 17. svibnja to će učiniti i Reinhard Bütikofer u ime kluba zastupnika EGP-a. Prepoznati smo u Europi kao politička snaga u Hrvatskoj.

Zeleni dolaze u paketu s regionalistima iz EFA-e, koji podržavaju referendum o neovisnosti Katalonije. Podržavate li ga i vi?

Kada ste član političke grupacije, pogotovo u takvoj instituciji, naravno da je i vaše djelovanje sukladno tome. U ORaH-u, inače, smatramo da se narod Katalonije ima pravo odrediti putem referenduma svoju političku budućnost. Takav referendum imali smo i mi u Hrvatskoj 1991. godine. Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo je da Škotska može raspisati referendum, što ne znači da će nužno doći do odcjepljenja. To može biti dobra polazišna točka za ostvarivanje većih prava za zajednicu.

Jedna vlast će se definitivno morati s time suočiti. Volimo isticati primjer Danske, koja je napravila već dvije slične reforme kako bi državu učinila jeftinijom. Problem deficita se više ne može rješavati povećanjem poreza i populističkim smanjenjem dužnosničkih plaća; stvarno rezanje troškova novi je i jeftiniji ustroj Hrvatske. Predlažemo osnivanje četiri regije – Slavonske, Središnje, Zapadne i Dalmatinske - unutar kojih trebaju ostati podregionalne cjeline koje će sačuvati prepoznatljivost određenog područja Hrvatske.

Koliko podregionalnih cjelina predviđate po regiji?

To je stvar političkog dogovora. No mi smatramo da bi čelnicima na najnižoj razini lokalne samouprave, poput načelnika općina, trebala biti čast što su izabrani te bi tu dužnost trebali obavljati volonterski.

Vratimo se još malo referendumima o neovisnosti. Podržavate li odcjepljenje Krima?

Tu već zalazimo na područje vanjske politike Hrvatske, koja u vrijednosnom dijelu treba biti usklađena s vanjskom politikom EU-a. To je dosta osjetljivo međunarodno pitanje, gdje se treba gledati na povijesne činjenice i što se događalo u zadnjih 50-70 godina. Bio bih najsretniji kada bi MVEP imao decidirani stav oko toga.

Kakav je Vaš stav?

Mislim da se sve to prebrzo odigralo, da smo mi u Hrvatskoj dobivali manje informacija nego građani drugih članica EU-a. Trebalo je na neki način smanjiti tenzije i nakon toga organizirati referendum, jer se ovako sve odluke donose pod nekim pritiskom - političkim, vojnim, narodnim – umjesto da se donose hladne glave. Previše je emocija bilo na djelu. Nadam se manjinska prava na Krimu neće biti ugrožena.

ORaH na sve izbore u iduće dvije godine izlazi samostalno i stranka se jasno odredila protiv postizborne koalicije s SDP-om. Postoji li u Hrvatskoj stranka s kojom bi došla u obzir koalicija?

Nemamo namjeru žrtvovati ono što je zapisano u našem programu samo zato da dođemo do izvršne vlasti. Do samih parlamentarnih izbora ipak ima nekih godinu i pol dana. Ne zna se kakvi će tada biti omjeri snaga, ali ovako kako je danas postavljena politička scena, nemamo partnera s kojim bismo mogli u koaliciju. Nažalost.