Tako je Die Welt ovih dana objavio članak u kojem podsjeća da u aktualnoj britanskoj dinastiji značajan dio bližih predaka čine Nijemci. Sve do 1. svjetskog rata, kraljevska obitelj Windsor zvala se Sachsen-Coburg-Gotha.

George V promijenio ga je 1917. i nazvao prema njihovoj rezidenciji, dvorcu Windsor u Berkshireu. Ime je ušlo u kraljevsku lozu 1840. , kada je njemački princ Albert oženio kraljicu Victoriju (porijeklom također Nijemicu!). Imali su čak devetero djece, a dvije plemićke obitelji i kasnije su križale, pa je njihova najstarija kćer, također nazvana Victoria, udajom za Friedricha III. postala carica njemačke i kraljica Prusije.

Ovakvi 'paradoksi' zapravo to i nisu, jer je plemićka praksa starija od ideje nacionalne države. Premda se u novijem dobu predstavljaju kao simboli nacije, kraljevi se kroz povijest, sukladno logici feudalizma, nisu ženili po etno-nacionalnom, nego po staleško-geopolitičkom ključu. Stoga nije ništa čudno da genealogije europskih kraljevskih loza predstavljaju etnički mozaik.

Nažalost, rojalističke veze nisu spriječile Njemačku i Veliku Britaniju da se u 20. stoljeću nađu u suprotnim rovovima tijekom dva najveća rata koje povijest pamti.

Njemačka nema monarha još od Vilhelma II. koji je abdicirao pred kraj Prvog svjetskog rata. Neki će dodati da im nije ni potreban – s kultom vođe njemačko je društvo, čini se, dugoročno raščistilo nakon iskustva s Hitlerom.