Posljednjih dana Centar u Novom Zagrebu opet se našao u fokusu medija, ovog puta zbog povećanog interesa javnosti za sudbinu nestalih osoba nakon što se u Beogradu izgubio svaki trag Mateju Perišu. Ravnatelj Vrkljan odmahuje glavom.

'To je potpuno drukčije od naše situacije. Većina djece koja se udalji odavde su 'recidivisti', djeca s problemima u ponašanju, štićenici drugih ustanova koji čekaju da ih netko preuzme ili preprati. Obično ih brzo pronađemo ili se sami vrate, a tu su i migranti koji nam se vraćaju sa slovenske granice', navodi Vrkljan. Iza njega su dva desetljeća rada u Centru, a posljednjih 16 godina na čelu je ustanove koja svakodnevno skrbi za oko 350 korisnika kroz nekoliko odjela i programa.

Nakon što se u Centar vratila djevojčica nestala početkom tjedna trenutno nemaju nijedno dijete u bijegu, a da je u smještaju ili organiziranom stanovanju kod njih. Uglavnom se bježi iz Prihvatne stanice Centra, pa su tako na Badnjak, dan nakon što su dovedeni, nestali brat i sestra, Romi s hrvatskim državljanstvom i talijanskom adresom. Iskusni ravnatelj procjenjuje da bi oni opet učinili isto ako bi se, nekim slučajem, vratili u Dugave.

Najčešće bježe strani državljani, pa je tako od ukupno 63 stranca smještenih lani u Centru pobjeglo njih 39. U prosjeku, bježi od 10 do 15 posto korisnika Prihvatne stranice, a njihov nestanak prijavljuje se odmah, bez uobičajenog čekanja na protek od 24 sata.

U Centar se inače smještaju djeca s problemima u ponašanju. Najčešće su to djeca i mladi zatečeni na ulici u skitnji, bjegunci iz odgojnih ustanova, malodobni počinitelji kaznenih djela. Primaju se štićenici u dobi od sedam do 21 godinu, s tim da dvije trećine čine adolescenti. Najčešće dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, ali to nikako nije pravilo. U Centar stižu temeljem rješenja centara za socijalnu skrb te im se određuju skrbnici - najčešće su to djelatnici socijalnog sustava. Identitet korisnika usluga Centra strogo je zaštićen, osim u slučaju nestanka, kada kreće potraga za njima.

Dom u Dugavama ustanova je otvorenog tipa, baš kao i obližnji hotel Porin - zagrebačko prihvatilište za tražitelje azila, udaljen od Centra 15-ak minuta hoda. U četvrtak ujutro, kada je ravnatelj Vrkljan otvorio vrata Centra tportalu, dvojica migranata prebačena su iz Centra u Porin. Prva je ustanova pod ingerencijom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a druga je pod Ministarstvom unutarnjih poslova. Ravnatelj tumači da se migranti mogu prebaciti u Porin nakon što navrše 16 godina, a u slučaju ovo dvoje procijenjeno je da su stariji.

'Mnogi od njih imaju više godina nego što kažu. Kako znamo? Pa očito je to. Prvo što traže kada dođu je britvica, kako im se ne bi vidjela brada. Neki su stariji i od 30 godina, a tvrde da su maloljetni', kaže Vrkljan, dodajući da su kroz Centar prošli i neki migranti kojima je u konačnici dodijeljen azil: 'Integrirali su se u naše društvo, našli poslove, zadovoljni su. Nažalost, još uvijek je premalo takvih primjera. Kamo sreće da je drukčije.'

U Centru su trenutno samo dva migranta smještena u Prihvatnom centru. Jedan od njih, 15-godišnjak, govori engleski. Pobjegao je iz Afganistana prije tri godine, a u Dugavama je završio jer je skriven u kamionu pokušao ući u Sloveniju.

'Lijepo mi je ovdje. Žao mi je samo što su mi prijatelje odveli u Porin, a i njima je sad žao jer ondje nemaju bežični internet', rekao je ovaj mladić, neodlučan oko svoje budućnosti. Nada se da će ga ujak, koji je radio za Amerikance u Afganistanu, konačno pozvati u SAD, u kojem živi otkako su talibani preuzeli vlast u njihovoj domovini.

'Roditelji su mi ostali u Afganistanu, ne mogu razgovarati s njima jer više nisu dobre veze, oni su skroz odsječeni. Majka je prije radila, sad ne smije izaći iz kuće. Sestra ima 13 godina, više ne smije u školu', ogorčen je ovaj mladić. Više od 20 puta pokušao je, kaže, prijeći hrvatsku granicu, dobro ga znaju i Banjoj Luci. Trenutno je na čekanju - dok mu se ujak ne javi - a u međuvremenu vrijeme krati družeći se s prijateljima u Centru, kao i migrantima u Porinu. Ne boravi puno vani, osobito sada, kada je stisnula zima. Također, njegovi premješteni sunarodnjaci mogu se prošetati natrag do Centra i provesti dobar dio dana u njemu. Sadržaja je ovdje daleko više.

Centar u Dugavama raspolaže velikim unutarnjim dvorištem sa staklenim stijenama, hodnicima prepunim zelenila, zidovima ukrašenim slikama i mozaicima samih korisnika, nastalih na umjetničkim radionicama; tu su informatičke radionice i biblioteke na svakom odjelu, višenamjenska sportska dvorana i judo klub, teretana, soba za stolni tenis i stolni nogomet, vanjsko dvorište sa spravama za vježbanje i njegovani travnjak veličine 3000 četvornih metara s ružičnjakom. Dosta toga napravljeno je i opremljeno zahvaljujući donacijama, a protekle godine istaknuli su se PBZ i Ikea.

Ravnatelj Vrkljan na raspolaganju je 24 sata dnevno, a na službenim stranicama ostavio je i svoj broj mobitela. Obično ga, kaže, suradnici ne zovu poslije 22 sata. Često ga zato zovu djelatnici centara za socijalnu skrb.

'Znate kako je sa strancima, ne želi ih nitko primiti. Kad ih nađu, zovu mene, mi ih primimo i preko noći, a papirologija se onda rješava sutradan. Imam puno povjerenje u svoje voditelje odjela, to je najvažnije', kaže ravnatelj.

Od stotinjak zaposlenika Centra, njih 80 su stručni djelatnici - uglavnom socijalni pedagozi i socijalni radnici, odgajatelji te četvero psihologa. Tu su i medicinska sestra, kineziolozi, vozač, domar, kuhar, pralje, čistačice...

Iza pulta u blagovaonici obroke priprema dobro raspoloženi kuhar. Na tom radnom mjestu već je 26 godina, ispratio je mnoge generacije u novi život. 'Zadovoljan sam. Djeca su OK. Da ne štima, već bih ja zapalio negdje drugdje', kaže. Ravnatelj naglašava koliko je važan utjecaj tzv. pomoćnog osoblja na djecu. 'Svatko ima svoju ulogu, djeca uspostavljaju poseban odnos s njima. Htjeli su nam ih outsourcati, ali nismo se dali', ponosan je Vrkljan.

Na odjelu s djevojkama radi socijalna pedagoginja s 25 godina staža u sustavu. Dok nekoliko štićenica sjedi na stolom i rješava domaću zadaću - redovito školovanje nastavlja se i za vrijeme boravka u Centru - pedagoginja otkriva da joj je posao s godinama sve teži. Nova vremena donose i nove navike, a korisnici socijalnih usluga danas su kompliciraniji nego što su to bili ranije, s kombiniranim teškoćama.

'Sve im je danas dostupnije, svakakvi internetski sadržaji, droge... Rekla bih da nam ponekad prekasno dolaze, sa 17 godina puno je teže raditi s njima', kaže socijalna pedagoginja.

Hodajući dalje prema Disciplinskom centru, ravnatelj ističe da je dnevni hodogram usmjeren na osamostaljivanje štićenika i učenje različitih vještina.

'Odgojitelji su cijeli dan s njima, pomažu im sa školskim zadacima i organiziraju im slobodno vrijeme. Djeca se potiču na samostalan život, uče kuhati, peku kolače, peru svoju odjeću u veš-mašini, peglaju, čiste. U Disciplinski centar čistačica ne ulazi - sve sami čiste, imaju i čajnu kuhinju... Naravno, svi korisnici imaju i vremena za sebe, ali im navečer oko 22 sata uzimamo mobitele. Važno je da se naspavaju', tumači Vrkljan.

Trenutno je u stambenim jedinicama smješteno ukupno 18 štićenika, a pokazalo se da takva imitacija obiteljskog života jako dobro funkcionira. Uostalom, takve su i europske smjernice za transformaciju sustava - što manje institucionalnog smještaja, što više interakcije i osamostaljenja - naravno, uz stručnu pomoć i nadzor.

Centar se, uostalom, ima čine pohvaliti: njihova djeca postižu odlične sportske rezultate, a dvojica su bila i juniorski prvaci u dva sporta; osim toga, pobjednik internog talent showa 'Talentom protiv nasilja', Edi Abazi, na Dori je osvojio osmo mjesto i upisao muzičku školu te objavio nekoliko singlova, a njihov bivši štićenik, danas uspješan građevinski poduzetnik, nedavno se pojavio na vratima s poklonima za sve stanare i korisnike usluga svog nekadašnjeg doma.

Govoreći o planovima, ravnatelj ističe da bi korisnicima Centra itekako dobro došla još dva stana za organizirano stanovanje i povremenu podršku, tako da se korisnici koji se zaposle mogu adekvatno smjestiti i osamostaliti. Bilo bi, nadalje, lijepo da netko od privremenih stanara Centra prvi put dobije svoju udomiteljsku obitelj. Zasad se događa obratno - djeca smještena u udomiteljskim obiteljima znaju završiti u Dugavama.

'Udomiteljima definitivno trebaju adekvatna stručna pomoć i edukacija. Ali evo, nešto se ipak pomiče, sad je krenulo jačanje mobilnih timova na terenu', zaključuje ravnatelj.