Posljednji govor na zagrebačkom krematoriju održao je njegov kolega i prijatelj Oliver Dražić koji je istaknuo kako je Joško Martinović bio poseban čovjek i poseban novinar. Uz pjesmu Ave Marija koju je otpjevala Tereza Kesovija, ispraćen je novinar koji je priče malih ljudi činio velikima.

Kolege su na HRT-u u čast Joška Martinovića priredili komemoraciju na kojoj su se uz pjesmu 'Leute moj' Tome Bebića, svi kolege i prijatelji oprostili od prerano preminulog novinara i urednika.

'JOŠKO JE BIO ANĐEO U LJUDSKOM TIJELU'

'Joško je bio anđeo na privremenom radu u svom tijelu, a to se vidjelo po načinu na koji trči i hoda', kazala je pomalo šaljivom tonom sa suzama u očima Joškova dugogodišnja bliska suradnica, s kojom je odradio nebrojeni broj priloga, Darija Marjanović

Iako nije napisala tekst za ovu prigodu jer, kako reče, nije ga ni bila u stanju napisati, Darija je sve prisutne podsjetila da je 'ovaj put, za razliku od situacija s kraja emisija, Joško napisao scenarij i ostavio nju da napravi odjavu'.

'To je između mene i njega, jednom prigodom već ćemo mi to raščistiti', istaknula je Marjanović, nazdravivši iz pljoske koju joj je Joško donio iz Los Angelesa.

Joškovih početaka i ratnog puta na HTV-u prisjetio se kolega Mladen Stubljar koji je naglasio da je Joško tijekom Domovinskog rata stvorio 'iznimne storije o malom čovjeku u ratnom paklu'.

Stubljar je podsjetio da je Martinović bio prvi HTV-ov reporter koji je ušao u oslobođeni Knin, bio je među prvima na Plitvicama nakon krvavog Uskrsa, a obišao je za svoga ratnog puta i ostala hrvatska bojišta.

Reportažom 'U pijetlovu gnijezdu' kolege su se još jednom podsjetile na izniman doprinos ovog vrsnog reportera kojem je, kako to reče, v. d. glavnog ravnatelja HRT-a Josip Popovac, 'učinjena neshvatljiva nepravda jer je otišao u najboljim godinama'.