Svrha je spota upozoriti na neprihvatljive pojave mržnje i netrpeljivosti prema nacionalnim i vjerskim manjinama i afirmirati zajedništvo i stvaralaštvo djece i mladih pod geslom 'Za Hrvatsku bez mržnje -za Hrvatsku svih nas'. Redatelj Andrej Korovljev tu poruku tematizira dinamičnim prikazom igre djece različitih nacionalnosti tijekom jedne nogometne utakmice na školskom igralištu. TV spot je realiziran u suradnji s polaznicima dječjeg dramskog studija Zagrebačkog kazališta mladih uz pisanu suglasnost javnu potporu njihovih roditelja.

Na promociji spota za novinare 4. srpnja 2014., njegovu kvalitetu i društvenu relevantnost istaknuo je Branko Lustig, naš poznati filmski producent, preživjeli koncentracijskih logora Auschwitz i Bergen Belsen. 'Ovakvi spotovi mogu doprinijeti smanjenju netrpeljivosti prema manjinama, i ovo je jako zgodan i prihvatljiv način da se to postigne. Naime ljudima treba dati na znanje da ovakvi počeci - dijeljenje ljudi po etničkoj, vjerskoj i jezičnoj pripadnosti - dovodi do užasnih konzekvenci. Treba raditi ovakve filmove, a ne na aerodromima dočekivati ratne zločince', istaknuo je Lustig.

Da je hrvatskom društvu nužna ovakva kampanja, slaže se i ugledna psihologinja prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić, koja je upravo počela pisati knjigu o toleranciji. Ne krije svoju ogorčenost rastom agresije i mržnje prema različitim skupinama i manjinama u hrvatskom društvu, pogotovo što istovremeno nema sustavnog učenja o toleranciji niti se kažnjava agresija prema manjinama. Primjera je na pretek, počevši od jednog od posljednjih: 'svečani' doček ratnog zločinca Darija Kordića

'Osuđeni ratni zločinac vraća se sa služenja zatvorske kazne. Zna se za kakve zločine je osuđen. Ne oslobođen, nego osuđen, zatvoren i pušten nakon kazne. Biskup mu ljubi ruku. Toga nema nigdje u svijetu!', ustvrdila je profesorica Krizmanić.

Dakle, to je bio klasičan primjer veličanja zločina i mržnja prema drugima. S druge strane je tolerancija i poštovanje drugih nacija, manjina, vjera i svega ostaloga što su samo neka od obilježja čovjeka, koja ga ne određuju u cijelosti. Naprotiv, čovjek čini puno više od samo jedne karakteristike.

'Nijedno zanimanje ni nacionalno određenje ili bilo kakvo drugo obilježje ne pokriva cijelog čovjeka. To je samo jedno svojstvo. On može biti dobar i loš, pametan i glup. I o tome treba poučavati ljude, djecu, mlade i odrasle. Nažalost, mislim da se stanje pogoršava otkada imamo svoju zemlju. Čim se jedan narod počeo uzdizati iznad drugoga to je loše. Netrpeljiva je klima, govori se posprdno o drugim narodima i religijama. Onda smo izmislili, zapravo prenijeli iz američke kulture, natpise u školama 'ovdje postoji nulta tolerancija prema nasilju'. To je glupost. Treba pisati 'ovdje se nasilje neće trpjeti' ili 'netolerancija je zabranjena', tek onda bi neki ljudi shvatili poruku', objašnjava Krizmanić.

Furio Radin, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine, kaže da o problemu mržnje i agresije prema manjinama u Hrvatskoj ima toliko za reći koliko je dobroga učinjeno u Istri. Ondje je, tvrdi, bezbroj dobrih primjera, ne samo suživota i tolerancije, nego uvažavanja i promoviranja raznih oblika različitosti, kao bogatstva i kulture te regije.

'Ako postoji dobra volja da se nešto učini po pitanju međuetničke tolerancije, onda mnogi kod nas mogu doći u Istru da vide kako se to radi. I mi bismo ih primili i pokazali kako smo to pitanje riješili i unaprijedili u zajedničku korist', poručio je Radin.

Istarskim učenicima možda zato ne nedostaje građanskog odgoja u školama, ali taj predmet dobro bi došao u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Pogotovo ondje gdje su međuetničke trzavice i dalje na snazi.

'Građanski odgoj nije prošao i očito nikome ništa. A to je zato što smo takvo društvo. Da smo drugačiji, roditelji bi izašli na ulice i rekli da naša djeca moraju učiti građanski odgoj. Alternativa je vjeronauk koji ne poučava toleranciju', naglašava Krizmanić.