Latvija želi biti porezna oaza Europske unije, poput Malte, Cipra ili Irske. Spiegel primjećuje da se upravo u toj ambiciji reflektira sukob između riječi i djela s kojim današnja Europska unija ima problema.

Jer njeno izvršno tijelo, Europska komisija, kao jedan od svojih prioriteta navodi borbu protiv financijskog mešetarenja. Prije nekoliko mjeseci Međunarodni konzorcij za istraživačke novinare (ICIJ) otkrio je zastrašujuće razmjere utaja poreza koje multinacionalne kompanije poduzimaju širom svijeta pomoću poreznih oaza. 'Umjesto da eliminiramo takve pojave , još ćemo jednu dodati eurozoni', izjavio je Spiegelu Sven Giegold, financijski stručnjak Zelene stranke u Europarlamentu.

Latvija, bivša sovjetska republika na Baltiku, upala je u velike probleme tijekom globalne recesije, ali je nakon pada BDP-a od 26 posto povukla niz teških kriznih mjera i uspjela okrenuti brojke. No dvadesetak godina nakon pada sovjetskog komunizma postala je društvo s najvećim jazom između bogatih i siromašnih u EU.

Porez na dohodak u Latviji iznosi 15 posto, što je daleko ispod europskog prosjeka od 23,5 posto. Samo Irska i Cipar imaju manje - 12,5 posto - a riječ je upravo o državama u kojima je kriza uništila bankarske sustave i koje su morale tražiti pomoć europskih fondova.

U nastojanjima da privuče strane investicije, Latvija je od ove godine uvela tax free za holdinške kompanije (tvrtke koje drže dionice drugih kompanija). Profiti dobiveni putem dividendi i prodaje dionica ne oporezuju se. Holdinzi u Latviji ne moraju plaćati porez na kamatu ni naknade za dozvole koje plaćaju inozemnim tvrtkama. Na taj način, upozorava Spiegel, stranci koriste Latviju ne samo kao skrovište za svoj novac, nego i kao most za njegovo prebacivanje prema još mutnijim destinacijama kao što su notorni Kajmanski otoci

U Latviji se tako počeo vrtjeti novac vrlo sumnjivog porijekla. Lani je Vijeće sigurnosti UN-a utvrdilo da je latvijska banka Parex (kasnije preimenovana u Reverta) pomagala vojnim moćnicima iz Obale Bjelokosti da zaobiđu međunarodne sankcije. Nedavno su latvijske vlasti navodno same kaznile 'neimenovanu banku' zbog sudjelovanja u poslovima koje je ruski odvjetnik Sergej Magnitski (umro u nerazjašnjenim okolnostima) prikazivao kao pranje 170 milijuna eura koje su provodili dužnosnici ruske vlade.

Slične sumnje sežu i dalje na istok, sve do Kirgistana i Uzbekistana. Na podsmješljivom Zapadu Latviju stoga nazivaju 'Luksemburgom za siromašne'; donošenje novih zakona nije uvjerilo sve promatrače da ta država želi do kraja odstupiti od uloge praonice bjelosvjetskog novca. Latvija se, tvrde upućeni, nudi kao novi, stabilniji Cipar nakon financijskog kraha potonjeg.

Premda unutar EU-a postoje sile koje zagovaraju stabilniju, odgovorniju ekonomiju koja bi spriječila razvijanje poreznih oaza poput posrnulog Cipra, to nije moguće sve dok, kako zaključuje Spiegel, sličan model njeguje jedan Luksemburg, država-suosnivač Europske unije. Tako je na djelu još jedna podjela na tržištu europskih kriterija: bez konkretnog uzora Latvija ne bi mogla dobiti nadimak 'Luksemburg za siromašne'.