'Prema slikama koje gledamo putem medija iz Turske ništa ne upućuje na dobro. Nadamo se da više neće biti žrtava. Kao što nam prognoze govore da bi moglo biti novih. Ono što zabrinjava je da su nove zgrade, izgrađene prije nekoliko godina, također doživjele velik kolaps. To itekako brine građevinsku struku. Kako se tako nešto moglo dogoditi unatoč tome što Turska ima kvalitetnije novije i strožije propise vezane za potrese', istaknuo je u Dnevniku HTV-a Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, redoviti profesor u trajnom zvanju na Građevinskom fakultetu.

'Velik broj stručnjaka koji dolaze iz Turske dobro poznaje probleme kojih je bilo u posljednjim potresima u Turskoj. S kojima je i naša javnost, kroz stručne časopise, dobro upoznata. Pokazalo se da je potres iz 1999. ukazao na upotrebu određenih materijala. Za izvršena uhićenja poduzetnika je sad kasno, da se ovo nije dogodilo ne bi nitko nikoga pozivao na razgovor. Kako se to moglo dogoditi? Znači da su postupci nadziranja bili loše organizirani, ili se nisu poštivali propisi ili ih nitko nije provodio, ako su manje građevine bile u pitanju. Nitko nije odgovarao tada jesu li zgrade sigurne za javnu upotrebu. Posebno jer su namijenjene za život, rad. A to je ono što mora biti najsigurnije svim građanima', naglasio je.

Objasnio je da svaka građevina ima svoj vijek trajanja.

'Tako se i projektiraju. Je li to 50 ili više godina, ovisi o građevini. No one se moraju redovito održavati. Kao što održavamo i neke druge proizvode koje imamo, ako želimo siguran promet, održavamo automobile. Tako bi i zgrade morale imati redovite preglede i taj način znamo u kakvom su stanju i jesu li prošle potrebne zahvate. Mi imamo veliko iskustvo sada i kod naše obnove, koja možda sporije ide. Imamo zgrade koje su zaštićene kulturnim dobrom pa se i tu traže načini kako neke stvari ubrzati. No moramo prihvatiti, ako imamo starije zgrade, one moraju dobiti neki oblik proteze', rekao je.

Rekao je da je 'dobro posložen jedan element'.

'Imamo cjelovitu obnovu, pogotovo vezano za javne zgrade, što je Vlada dobro učinila. To znači da ćemo imati sigurne i škole i bolnice i sve ono što se koristi u javne svrhe. Samo je pitanje, kad završimo obnovu tih zgrada hoćemo li takav korak nastaviti i u ostalom djelu Hrvatske, kako bi i ostali građani koji koriste takve zgrade imali sigurno okruženje u kojem žive i rade. To je napor koji moramo učiniti svi zajedno, da se ne bi dogodilo ovako nešto, kad prođe nekoliko godina nakon potresa. Ako se slučajno nešto dogodi, da ne bi imali nesigurne građevine', naglasio je.

'Tu su potencijalne zamke. Lijepo je osigurati novac, dati novac. Da možda vlasnici pronađu izvođača. No, tko će kasnije odgovarati da je sve kvalitetno izvedeno. Moramo imati kvalitetan stručni nadzor, koji će kontrolirati i postupke gradnje i ugrađene materijale, da bi kasnije bili sigurni da neće biti prigovora na napravljeno', kazao je.

Rekao je da su potresi koji su se dogodili u Zagrebu i Petrinji pokazali da su neke zgrade, na kojima građani nisu sami radili preinake, ostale u puno boljem stanju nego one u kojima su rađeni drastičniji zahvati da bi dobili 'open space prostore'.

'Na kraju su one puno lošije, puno više stradale jer su maknuti elementi, bez savjetovanja sa stručnjakom, koji bi preuzeli određene sile, istaknuo je. Složio se da je Turska veliko upozorenje svima koji grade te poručio: 'Ne ponovilo se'.

Potresi na dubrovačkom području nisu novost. Od onog razornog iz 1667. godine, pa do prošlogodišnjeg s epicentrom u BiH. Pravilna gradnja ovdje se, stoga, shvaća vrlo ozbiljno. Prvi propisi doneseni su prije 60 godina, nakon razornog potresa u Skoplju.

'Smjernice su uvijek one koje su propisane hrvatskim normama i one se moraju poštovati. A sad kako smo ušli u Europsku Uniju, one su i znatno strože. I one su od 90-tih naovamo sve strože i strože', istaknula je predsjednica Društva arhitekata Dubrovnik Ursula Stanić Siništaj. Najugroženije su povijesne građevine, poput onih u Stonu, koje su pretrpjele veliku štetu u potresu '96. godine. U tijeku je aseizmička sanacija dubrovačke povijesne jezgre, a što se novogradnji tiče, od 2000. godine sve mora biti po - europskim propisima.

'Glavna stvar koju donosi novi propis, tj. propis koji se trenutno donosi je duktulnost konstrukcije, znači, da ona može apsorbirati energiju potresa, da ona nema nekog krtog loma, tj. da ona ne otkazuje tranutačno, kao što recimo sad vidimo u Turskoj da se događa, i da se ona jako izdeformira prije nego što doživi urušavanje, odnosno nekakvu opasnost za ljudske živote', objasnio je izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Mario Uroš.

Pri izgradnji vlastitih domova, stanovnici krajnjeg juga nerijetko ulože dodatna sredstva kako bi osigurali građevinu od potresa.

'U svakom slučaju to utječe na cijenu, zbog toga i jesmo među najskupljima, a činjenica je da naše inspekcije vrlo strogo paze na to na koji način se grade, koliko se materijala upotrebljava i tako dalje', rekao je agent za nekretnine Frano Bezić.

No, unatoč strogim pravilima, pa i doživljenim potresima, ima loših primjera.

Stručnjaci upozoravaju: rušenje nosivih zidova, pa čak i naizgled beznačajne male promjene, u konačnici mogu biti presudne za otpornost cijele građevine.