On je sa suprugom Azrom Imamović Subošić pola godine proveo u Zambiji od čega dobar dio u zatvoru pod sumnjom da trguju djecom. Ona je u uvodnom prilogu u emisiju navela kako su pokušavali godinama posvojiti dijete, te da je bila na par operacija.

'Postalo je toliko iscrpljujuće i od tih hormona fizički i psihički. Zoran je osjećao krivnju jer ja moram prolaziti te užasne fizičke procese. Na moru smo sjedili, Zoki je rekao 'Vidiš, da usvojimo dijete već bi iduće godine tu mogle nečije nožice', rekla je Zoranova supruga Azra.

Navela je da ju je djevojčica već drugog dana počela zvati mama.

'Oni su nju pripremali da ćemo joj biti roditelji, slala sam slike', navela je Imamović Subošić a potom se prisjetila onoga što je uslijedilo u prosincu prošle godine.

'Zaustavili su nas na aerodromu, uzeli dokumente, potrpali u autobus i odveli na ispitivanje. Po dvoje smo išli na ispitivanje, to je najgore što sam ikada vidjela, na prostor. Zmazano, bez prozora, žohari hodaju po tebi. Nisam znala gdje je Zoki. Bilo je deset ljudi u sobi u kojoj stanu tri kreveta. Bez prozora', ispričala je Imamović Subošić.

Kazala je da su im uzeli su im grudnjake i nakit, a prvih dana su živjeli samo na vodi i kruhu.

S partnerima su komunicirali 'prokrijumčarenim' pismima ispod vrata. U momentu kad su u sudnicu uveli djecu, tad je bila sigurna da će sve biti u redu, prisjetila je Imamović Subošić. Njen suprug zatvor je opisao kao kombinaciju koncentracijskog logora i najgore kasarne. Upitan je li ga začudilo što su neki u Hrvatskoj pokušaj usvajanje djece DR Konga tumačili kao kriminalni čin kazao je da se u Zambiji se nije imao volje ni želje baviti se s tim što se piše u Hrvatskoj.

'Jednostavno zato što nam je važnije bilo to da dokažemo da nismo trgovci ljudima. Mislim da je više diskrepancije bilo na društvenim mrežama nego u medijima. Navikao sam na to u Hladnom pivu. Sada nastojimo živjeti dalje i staviti sve to iza sebe', kazao je Subošić.

Na pitanje zna li zašto im se sve to dogodilo što im se dogodilo kazao je da je to pitanje svih pitanja, ali da na njega ne može dati točan odgovor.

'To se moglo dogoditi bilo kome prije nas. Naše saznanje iz toga je, nakon priče s našim odvjetnikom, da je to možda bio pokušaj iznude koji je otišao u krivom smjeru', kazao je Subošić.

Naveo je da su se u Centar za socijalni skrb prijavili su se krajem 2021. godine.

'Dobili smo da smo podobni za posvojenje djeteta. Mi smo bili u procesu. Završili smo s radionicama i kroz te radionice smo shvatili, da nas pripremaju za posvojenje teško posvojive djece. To su starija djeca, ona koja imaju neku zdravstvenu manu, netko s više braće i sestara. Dobro, rekli smo si, usvojit ćemo neko starije dijete. Ja sam tad imao 50-ak godina. Ja imam sina i znam kolika je to obveza. Dijete treba ljubav i pažnju. Mi smo jednostavno u tom trenutku, rekli, vidjet ćemo. Onda je Azra dobila informaciju da je moguće posvojiti djecu iz Afrike. Onda je to krenulo i ispalo je da svatko od naših prijatelja zna nekoga tko je posvojio djecu iz Afrike. Ja sam joj rekao ti sve to provjeri. Na kraju je došlo do toga da smo počeli skupljati dokumentaciju', kazao je Subošić.

Osvrnuo se i na Emmanuela Kabonga, voditelja sirotišta iz kojeg je osmero parova iz Hrvatske posvojilo djecu.

"On je kao voditelj sirotišta dolazio i Hrvatsku. Nakon nekog vremena boravio je tu i dogovorili smo sastanak. Ispitali smo ga sve. Čovjek je znao ispričati kako ta djeca tamo žive. I odlučili smo. I onda kažete mi bismo posvojili curicu od tri godine. S tim djetetom ste u kontaktu preko nekih video poziva. Učite navike djeteta, komunicirali smo s njezinom dadiljom. Sam postupak je išao preko toga odvjetnika. I to je trajalo šest mjeseci. Mi smo stupili u kontakt s biološkom majkom, ali nije mogla doći na taj susret. Emmanuel i dadilja su rekli da je bolesna. Naravno da ćemo pokušati s majkom uspostaviti kontakt. Djeca moraju znati da su posvojena', rekao je Subošić.

Kazao je da su platili odvjetniku za posvojenje, nešto više od šest tisuća dolara.

'Nije to bilo u kuvertama nego preko banke. I plaćali smo neke donacije u sirotište, nije određeno koliko', rekao je.

Upitan o sudu u Zlataru odnosno od detaljima posvajanja koja su išla preko njega kazao je da on nije ni bio čuo za sud u Zlataru, već samo za sud u Krapini i da se tamo predaju papiri.

'Mi smo predali, čekali smo dva tjedna pa smo pitali što s tim i onda su rekli da će biti ročište. Ja nikad nisam u Zlataru ni bio. Postojala je određena procedura koju su prošli ljudi prije nas. Mi nismo prvi otišli. Ne želim biti odvjetnik sucima, ja sam samo osoba koja želi posvojiti dijete, samo u toj ulozi mogu odgovarati', kazao je.

Potom je opisao što se događalo nakon dolaska u Ndolu i kako je izgledao boravak u zatvoru.

"Tamo ne postoji boja kože. Od bijelaca smo u zatvoru bili jedino nas četvorica u muškom dijelu, naše supruge u ženskom. Ja sam bio u vojsci u bivšoj državi. I vrlo je slično, osim tih higijenskih uvjeta, te muhe, žohari. Spavate na madracu, nemate tople vode. Ta voda nije pitka. To je zatvoreni blok. Nas je bili u samoj toj ogradi, niste se mogli ići prošetati, ali ste morali tražiti dozvolu. Nama je bilo dozvoljeno. Unutar te prostorije gdje je 110, 115 ljudi. Kapetani su zapovjednici bloka. Mi smo spavali pored kapetana. Imali smo poseban tretman, bili smo u višem rangu od osuđenika', istaknuo je.

Naveo je da je tamo dva puta obolio od malarije, ali da je sve završilo u redu.

Na pitanje kako komentira dolazak Ivana Pernara na mjesto svjedoka kazao je da se nisu imali previše vremena baviti s njim.'Ne poznam tog čovjeka. Znam da je bio u Saboru, da ima sljedbenike, da je prisutan u medijima. Bilo nam je to čudno. Sutkinja kada je čitala presudu, njegovo svjedočenje je samo preskočila. On ništa relevantno nije imao za reći', kazao je.

Oko pomoći hrvatske diplomacije rekao je da su im pomogli, ali da su sve troškove sami snosili. 'Troškove smještaja, jamčevine, dozvole, koje smo morali platiti pet puta, sve su plaćale naše familije', zaključio je Subošić.

Podsjetimo, četiri para iz Hrvatske otputovala su krajem prošle godine u Zambiju kako bi preuzela djecu iz DR Konga kojima su hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvojenju, a MUP izdao dokumente. Međutim, uhićeni su 7. prosinca u zračnoj luci u Ndoli kad su s djecom namjeravali napustiti Zambiju zbog sumnje u autentičnost dokumenata i trgovinu djecom.

Hrvati su proveli u zambijskom zatvoru gotovo sedam tjedana, do 23. siječnja kada su pušteni da se brane sa slobode. Sudac je na ročištu 6. veljače odlučio prekinuti suđenje te naložio da Hrvati u narednih 48 sati napuste Zambiju, no već sljedeći dan parovi su ponovo vraćeni u pritvor zbog širenja optužnice za ista kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

Nedugo nakon toga ponovno su pušteni da se brane sa slobode, a suđenje je prebačeno na Viši sud u Ndoli koji ih je oslobodio. Sutkinja je utvrdila da nema dokaza da su počinili kazneno djelo trgovine djecom niti da su dokumenti o posvojenju djece lažni. Četiri para vratila su se u Hrvatsku s djecom.