'Što se 3. maja tiče, stoji opcija načelno dogovorena s Uljanikom, ali nije do kraja zatvorena. Privatizacija Uljanika je zatvorena, a sljedeća faza može biti, ali i ne mora, realizacija projekta 3. maj', poručio je to početkom tjedna iz Bruxellesa prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Upravo je ta izjava koja pod upitnik stavlja opstanak riječkog brodogradilišta 3. maj digla na noge ne samo sindikate, nego i lokalnu SDP-ovu vlast
'Stečaj tog brodogradilišta za nas je scenarij ravan ekonomskoj i socijalnoj katastrofi, takvo što ne smijemo i nećemo dopustiti. Kao županija koja je već izgubila Kraljevicu, prvo od pet državnih brodogradilišta s otvorenim stečajem i trajnim gašenjem djelatnosti novogradnje, sigurno se nećemo pomiriti s time da ista sudbina zadesi 3.maj. Bitka za 3.maj mora uspjeti, to je najsuvremenije i najbolje od svih hrvatskih brodogradilišta. Nije to samo pitanje 2.000 radnih mjesta, nego i opstanka vrlo važne industrijske proizvodnje i za Primorsko-goransku županiju i za Hrvatsku. Ugasiti brodogradnju za Primorsko-goransku županiju značilo bi isto kao da njemačka ostane bez automobilske industrije', objasnio je za Globus v.d. primorsko-goranski župan Vidoje Vujić
Slična je reakcija stigla i od bivšeg župana Zlatka Komadine, ali i od riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela. 'Ja ću od Čačića tražiti objašnjenje što se zapravo događa sa 3. majem. Slavko Linić mi je rekao da sve u 3. maju ide po planu. Iz Vlade su nas uvjeravali da će 3. maj biti privatiziran i ako priča krene u drugom smjeru, bit će velikih problema. Stečaj ne dolazi u obzir', kazao je Obersnel za Globus.
No, po svemu sudeći, problemi su već započeli. Naime, prema dogovorenom modelu privatizacije 3. maja, kupilo bi ga pulsko brodogradilište Uljanik, koje najprije i samo mora biti privatizirano. Sama privatizacija 3. maja odvijala bi se u tri faze. U prvoj je predviđeno da se u Uljaniku provede radničko dioničarstvo, odnosno da zaposleni od države kupe dionice pulskog škvera, što se doista i dogodilo. Radnici su sada vlasnici 70 posto Uljanika.
U drugoj fazi slijedila bi dokapitalizacija Uljanika u kojoj bi sudjelovali institucionalni ulagači, npr. mirovinski fondovi i eventualno fondovi gospodarske suradnje. Tek treća faza bila bi prava privatizacija 3. maja - fondovi gospodarske suradnje zajedno sa zainteresiranim brodskim kompanijama osnovali bi novu tvrtku koja bi onda kupila 3. maj.
No prema informacijama kojima raspolaže Globus, treća faza nije ni započela, dok je druga faza pripremljena, no nije provedena jer se još priprema dokumentacija i natječaj za ulagače.
Stoga su te informacije uz ovotjednu izjavu prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića jasno digle na noge lokalne političare jer i njihovo održavanje na vlasti ovisi o naklonosti birača. Kada se uzme u obzir da u 3. maju radi 2.400 radnika te da je na njega vezano još 600 kooperanta, što u krajnjoj računici donosi da čak 12 tisuća građana ovisi o riječkom škveru, jasna je i nervoza kod političara.
Za Kukuriku koaliciju stoga je imperativ da se što prije pozabavi privatizacijom riječkog brodogradilišta. Naime, ako ona ne uspije, 3.maj morat će u stečaj jer će teško biti pronaći novog kupca do srpnja 2013. do kada je iz Europske unije Vladi dan rok da riješi problem brodogradilišta.