'Pokušavao sam tridesetak puta prijeći hrvatsku granicu. Dvaput sam uspio stići čak do slovenske granice pa su me i od tamo hrvatski policajci vratili u Srbiju. Više puta su me ti policajci pretukli. Tuku najčešće pendrekom. Svuda sam imao ozljede. Nekad samo kažu 'No azil, go Serbia', barem ne tuku. 16 mjeseci sam u Šidu. Ovo mi je druga zima.'

'Šest put pokušao sam prijeći hrvatsku granicu. Pokušao sam i preplivati Dunav. To je stvarno bilo grozno, mislio sam da ću umrijeti. Jednom sam uspio doći do Vinkovaca, htio sam otići u policijsku stanicu i tražiti azil, ali su me policajci presreli na ulici i rekli da nema azila. Stavili su me u kombi, vratili nazad do granice i natjerali me da se vratim u Srbiju. Zadnji put je hrvatska policija bila naročito nasilna kada su me vraćali do srpske granice. Smrskali su mi mobitel i uzeli 200 eura. Vikali su na mene, psovali me. Nekada nam govore 'talibani, teroristi… ' Moram pokušati opet. Više se ne bojim, u rijeci sam zamalo umro, nemam se više čega bojati. Moram pokušavati jače.'

'Hrvatski policajci uzeli su mi jaknu u kojoj je bilo 200 eura. Pokušao sam izvući novac, rekao sam im da su mi u prednjem džepu euri, ali nisu mi dali. I razbili su mi mobitel.'

'Uspio sam prijeći srpsko-hrvatsku granicu i kod Slavonskog Broda sam zatražio azil. Policajci su mi rekli 'No azil' i vratili me nazad. Razbili su mi mobitel koji sam platio 400 eura. Vrlo je važno imati dobar mobitel kada putujete tako dugo i opasno.'

'Hrvatski policajci natjerali su me da skinem cipele i tako se bos vratim u Srbiju.'

To su neke od izjava koje smo prikupili od izbjeglica u Šidu, u blizini granice Srbije s Hrvatskom, u nedjelju, 3. prosinca. Bilo je šest sati predvečer, vrijeme kada se okupljaju na večeri, što zvuči neusporedivo s onim kako izgleda.

U blizini glavne ceste na ulazu u Šid iz smjera Beograda je ruševna, napuštena zgrada. Do nje idete po gustom mraku, u njoj ste u polumraku. U zgradi je gotovo jednako hladno kao i vani, nema ni vrata ni prozora, a toga dana bilo je 0 stupnjeva i padao je snijeg. U jednoj prostoriji izbjeglice u dva velika kotla kuhaju grah, u drugoj u redu čekaju svoje porcije s malim plastičnim zdjelama. Jedu na nogama ili šćućureni na golom, betonskom, mokrom podu. Stotinjak ih je. Uglavnom mladići stari između 20 i 30 godina.

Ne govore puno, a ako ih pitate, svi kažu isto: tu su jer pokušavaju prijeći srpsko-hrvatsku granicu. Krenuli su iz Sirije, Pakistana, Afganistana, Irana, Maroka… prema Europskoj uniji i zaglavili u Šidu. Dalje im ne dopušta hrvatska policija.

Kada uspiju prijeći na teritorij Hrvatske, a neki su uspjeli i daleko zaći, sve do Zagreba ili do hrvatske granice sa Slovenijom, i kada od policije zatraže azil, hrvatski policajci protjeraju ih nazad u Srbiju. Odvezu ih do granice i onda ih tjeraju da je pređu. Mnoge su od njih hrvatski policajci, navode plave policijske uniforme, tukli rukama i palicama. Mnogima su razbili mobitele, koji su im najvažniji suputnici zbog kontakta s obitelji i drugim izbjeglicama, informacija i navigacije, a nekima su i ukrali novac, ruksake i ostalu uglavnom sitnu svojinu.

Neke su i vrijeđali s 'fuck you', 'kill yourself', 'go taliban', 'fuck your mother, fuck your sister'...

Zaglavili su u Šidu i čekaju dan kada će uspjeti ući u Hrvatsku i dobiti priliku zatražiti azil, na što imaju pravo. Dok čekaju, spavaju u takozvanoj džungli, odnosno na obližnjem polju. Tamo noće na otvorenome, na snijegu. Neki imaju šatore, neki tek vreću za spavanje. Doručak i večeru osiguravaju im volonteri male, neprofitne organizacije No Name Kitchen, koju su pokrenuli Španjolci. Volonteri donose namirnice, izbjeglice kuhaju.

Obitelj iz Irana u redu čeka hranu. Žena, muškarac i devetogodišnja curica. Pokušavali su ući i u Hrvatsku i u Mađarsku. U Hrvatskoj su policajcima rekli da su izbjeglice, odvratili su im da nema izbjeglica i udarili ih. Žena na licu pokazuje gdje ju je hrvatski policajac udario šakom. Svi troje spavaju u vreći za spavanje, na otvorenome. Pale vatru da se ugriju. Ne znaju što će biti ove zime s njima.

Tu je pored Šida i jedna afganistanska obitelj 21. studenoga prešla granicu i ušla u Hrvatsku. Hrvatska policija zaustavila ih je noću i protjerala nazad u Srbiju, rekavši im da prate prugu. Kada je naišao vlak, šestogodišnja Madina nije se uspjela skloniti i poginula je. Tako tvrde njezina obitelj i svjedok koji je bio s njima.    

Već godinu dana razne respektabilne međunarodne i domaće organizacije poput Human Rights Watcha, UNHCR-a i Are You Syrious? upozoravaju na nezakonita protjerivanja izbjeglica koji su zatečeni na teritoriju Hrvatske i u Hrvatskoj zatražili međunarodnu zaštitu, kao i na nasilje koje hrvatski policajci primjenjuju pri tim protjerivanjima.

Njemačka nevladina organizacija Rigardu prikupila je niz iscrpnih iskaza izbjeglica koje tvrde da su ih hrvatski policajci tukli te su ozljede dokumentirali fotografijama. Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières) također su upozorili na nasilje na hrvatskoj strani granice. Liječnici bez granica stalno su prisutni u Srbiji, a u Šid dolaze dvaput tjedno. Dakle, ne  radi se o izuzecima, već o sustavnoj praksi koju hrvatska policija primjenjuje prema izbjeglicama koji ulaze na hrvatski teritorij iz susjednih zemalja, najviše iz Srbije.

Na upit MUP-u o nasilju hrvatskih policajaca, njihovim krađama te uskraćivanju postupaka za dobivanje azila, dobili smo odgovor da su 'više puta javno pozivali sve koji imaju saznanja o eventualnim nezakonitim postupanjima policijskih službenika prema migrantima, da takve informacije dostave kako bi se iste provjerile i utvrdila istina'. MUP tvrdi: 'Ne podržavamo nikakav oblik nasilja i netrpeljivosti od strane policijskih službenika, posebice prema migrantima koji se nalaze u ranjivom položaju te traže međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Međutim, do sada niti jedan takav događaj nije potvrđen.'

No MUP je još u ožujku zaprimio kaznenu prijavu organizacije Are You Syrious i Inicijative Dobrodošli, s informacijama o tome što se događa. Tajana Tadić iz Are You Syrious? rekla je da do danas od MUP-a nisu dobili povratnu informaciju o tome je li se po kaznenoj prijavi postupalo i što se utvrdilo.

Iz MUP-a su nam rekli i da se 'policijski službenici pozicioniraju tako da migranti ne uđu na hrvatsko državno područje, odnosno da odustanu od pokušaja nezakonitog prelaska državne granice zbog vidljivosti i prisutnosti policijskih službenika na graničnoj crti'.

No brojne izbjeglice tvrde da nisu protjerani s granice, već neki i duboko s hrvatskog teritorija, pa i nakon što bi zatražili azil te bi im bio odbijen. I na kraju, MUP negira da su grupu u kojoj je bila afganistanska djevojčica protjerali hrvatski policajci i uputili ih da hodaju prugom. Tvrde da se policijska granična ophodnja susrela s njima tek kada je djevojčicu već udario vlak. Obitelj i svjedok tvrde da su ih protjerali dok su bili na teritoriju Hrvatske i uputili ih da prate prugu, dok je curica još bila živa.

*Tekst je dio serijala o diskriminaciji u sklopu projekta 'Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj' koji provodi Centar za mirovne studije kao dio programa Glavne uprave za pravosuđe i potrošače – programa o pravima, jednakosti i građanstvu 2014. – 2020. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Centra za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije i Ureda za udruge Vlade RH. Prethodni tekst pročitajte na ovom linku.