Nitko to zapravo nije očekivao. Nakon sedam godina posrnuli britanski premijer David Cameron novi je šef diplomacije na Otoku. Hoće li Sunak ovim, ali i drugim kadrovskim potezima uspjeti promijeniti raspoloženje unutar stranke i u javnosti?
Bivši britanski premijer, kojeg je progutala rijeka zaborava nakon referenduma o Brexitu 2016., na sveopće je čuđenje postao novi ministar vanjskih poslova u vladi Rishija Sunaka. To je vjerojatno njegov posljednji pokušaj da prodrma političku arenu. Neočekivani je to razvoj događaja nakon što je Sunak otpustio Suellu Braverman s mjesta ministrice unutarnjih poslova i postavio mnoge od svojih najbližih saveznika na čelne položaje.
Desno krilo torijevaca nije mu sklono
Kako piše Politico, iz Cameronove perspektive ministarska fotelja prilika je da obnovi svoju narušenu reputaciju. No njegovo imenovanje ministrom uzburkalo je strasti u Konzervativnoj stranci, točnije u njezinom desnom krilu. U lijevom i središnjem krilu stranke njegov povratak pak pozdravljaju jer ga vide kao šansu da se malo više pomaknu prema centru.
Neki pak zastupnici torijevaca smatraju da je Cameron kao vođa konzervativaca uspio stranku vratiti u igru nakon godina provedenih u političkoj pustinji, modernizirajući njezin imidž.
Cameron je u premijerskoj fotelji sjedio od 2010., a u razdoblju uoči Brexita zalagao se za ostanak Britanije u EU. Međutim britanska javnost nije pala na njegovu europsku masku jer je godinama prije toga bio veliki kritičar EU-a. Ipak, izvjesnije je to da je Cameron nosio masku tijekom kritiziranja EU-a jer je na taj način želio prije svega usrećiti prema EU kritički nastrojenu torijevsku bazu i glasno desno krilo svoje stranke.
Njegovo mlako uvjeravanje britanske javnosti o prednostima daljnjeg članstva u EU možda je i pridonijelo tijesnoj pobjedi zagovaratelja Brexita na referendumu, a naposljetku i njegovu odlasku s mjesta premijera. Jutro nakon referenduma najavio je svoju ostavku. Njegova vlada se usto uopće nije pripremila za moguću pobjedu zagovaratelja Brexita, što je pak rezultiralo političkim previranjima godinama nakon referenduma.
Lobistički skandal
Nakon povlačenja iz politike, Cameron je gotovo nestao s političke scene. Prvi put je pak priznao da žali zbog Brexita u svojoj autobiografiji objavljenoj 2019. Nakon toga se njegovo ime opet kratko spominjalo 2021., kad se doznalo za njegovo kontroverzno lobiranje u vladi za financijsku tvrtku Greensil Capital, a koja je iste godine bankrotirala.
Istražni odbor zaključio je da Cameron svojim neformalnim lobiranjem nije prekršio (tada poprilično labav) zakon. Neki u Westminsteru tvrde da bi zbog ovih kontroverzi Sunak mogao požaliti što ga je vratio na prvu crtu.
Kako piše Wirtschaftswoche, njegov se premijerski mandat ipak iz današnje perspektive doima mirnim, s obzirom na to da su njegovi nasljednici Boris Johnson i Liz Truss imali poprilično kaotične mandate. Sunak će pokušati iskoristiti taj imidž, kao i njegovo ekonomski i društveno liberalnije pozicioniranje, jer prema anketama debelo gubi od laburista. Kad bi se izbori održali sutra, Konzervativna stranka doživjela bi najgori poraz u povijesti.
Richard Graham, zastupnik u Gloucesteru i trgovinski izaslanik za istočnu Aziju, rekao je da je Cameronovo imenovanje 'jako' zbog njegova iskustva i prirodnog temperamenta.
Što s Braverman?
Angažiranje Camerona na mjestu šefa diplomacije uslijedilo je nakon još jednog Sunakova kadrovskog iskoraka – razrješenja kontroverzne ministrice unutarnjih poslova Suelle Braverman s dužnosti. Ona pak sjedi u Donjem domu parlamenta od 2015. te je igračica desnog krila torijevaca, a koje je nakon Brexita dobilo vjetar u leđa i postalo toliko utjecajno da je svaki premijer morao paziti da ih politički zadovolji.
Sunak je vjerojatno iz tog razloga odmah ponovno postavio Braverman za ministricu prije nešto više od godinu dana, kad je imenovan premijerom. Njegova prethodnica Liz Truss razriješila ju je dužnosti samo nekoliko dana ranije jer je slala tajne vladine informacije stranačkom kolegi putem privatnog e-maila.
Braverman, čija obitelj ima indijske korijene, u javnosti se često buni protiv izbjeglica, spominjući 'invaziju migranata'. Nedavno je beskućništvo nazvala izborom te je najavila mjere protiv onih koji spavaju u šatorima. Uzgred rečeno, broj beskućnika u Velikoj Britaniji snažno je porastao od 2010.
Ono što je Sunaku bila kap vode koja je prelila čašu bio je njezin članak u Timesu o tome da u javnosti postoji percepcija da policajci poduzimaju oštrije mjere protiv desno orijentiranih prosvjednika nego prema onim propalestinskim. Braverman je prethodno prosvjede za prekid vatre u Gazi okarakterizirala kao 'marševe mržnje'.
Iako je dobila nogu od Sunaka, politički analitičari nagađaju da se ona potencijalno želi prometnuti u čelnicu stranke nakon gotovo sigurnog poraza torijevaca na izborima sljedeće godine, u čemu bi je trebalo podržati desno krilo.
Teško je vjerovati da će Sunakov potez s Cameronom pomoći u promjeni raspoloženja birača jer dok ga jedni optužuju da je gurnuo zemlju u referendum bez ikakve pripreme, pristaše Brexita vide ga kao antibreksitovca. A nisu mu naklonjeni ni birači na sjeveru, gdje je njegov program štednje produljio recesiju na nekoliko godina, oslabio gospodarski rast i ozbiljno naštetio javnim službama.
Nema sumnje da bi Cameronov utjecaj na međunarodnoj sceni mogao pomoći Sunaku, ali ono što muči konzervativce je hoće li sve ono što se veže uz njega učiniti više štete nego koristi.