Osumnjičena za napad je Ahlam Albašir, sirijska državljanka koja je prema navodima turske policije priznala da ju je obučavao PKK. Turski ministar unutarnjih poslova Suleyman Soylu rekao je da je naredba za napad na aveniju Istiklal izdana u Kobaneu, gradu u sjevernoj Siriji. Turske snage su na sjeveru Sirije posljednjih godina izvele niz operacija protiv kurdskih Jedinica narodne zašite (YPG) u Siriji. Dok Turska tvrdi da je YPG ekstenzija terorista iz PKK-a s kojima vodi rat već više od 30 godina, drugi smatraju postrojbe sirijskih Kurda tek vojnom polugom toga naroda u krvavom građanskom ratu koji se vodi u toj zemlji već 12 godina.

Napad u Istanbulu dogodio se nakon što je Ankara posljednjih mjeseci intenzivirala svoje napade bespilotnim letjelicama i operacije protiv vodstva PKK-a u Siriji i Iraku, ubivši nekoliko ljudi, od dužnosnika srednje razine do ljudi u vodstvu. Dojam je da Turska koristi sjenu rata u Ukrajini koji je zaokupio međunarodnu javnost da se obračuna s Kurdima.

Obućina kaže da se u tom regionalnom opsegu vidi da Turska nastavlja sa svojom politikom u Siriji, a istovremeno Rusija ondje ima dijametralno suprotne interese. S obzirom na to, kao što je bio slučaj i u prošlosti, dolazi do uobičajenih problema.

'U priču se može pomalo uvući i rat u Ukrajini zato što je Turska znatno ranije od izbijanja rata u toj zemlji izrazila zabrinutost za položaj krimskih Tatara, što je dodatno doprinijelo tom nekom jako čudnom odnosu koji Turci imaju s Rusijom, s kojom se surađuje tamo gdje postoji zajednički interes, a za koliko je to moguće umanjuje se konflikt tamo gdje interesi nisu sukladni', navodi stručnjak za Bliski istok.

Tu se opet javljaju Kurdi sa svojom poznatom pričom. Prema mišljenju našeg sugovornika, ta se priča odnosi prije svega na Kurde koji žive izvan Turske, jer Kurdi koji žive u Turskoj spadaju u drugu kategoriju. Istaknuo je da čak 50 posto njih glasa za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, što je znak da nije sve crno-bijelo, kako se može pretpostaviti.

'Čak bih rekao da je ta međuigra različitih interesa Turske i Rusije u Siriji zajednički element Kurda u Siriji i Iraku te zajedno nastupaju protiv prisutnosti Ankare u toj zemlji. Upravo zbog jačanja nekih turskih djelovanja u Siriji bombaški napad u Istanbulu bio je na neki način znak ili poruka da bi Turska trebala biti malo opreznija u onome što radi u svom susjedstvu', ocijenio je Obućina.

Prilično neuvijeno Turci su optužili SAD, svoje saveznike iz NATO-a, da pomažu YPG-u u Siriji. Jako su nezadovoljni ponašanjem Washingtona. Obućina kaže da to nije ništa novo jer je riječ o bjelodanoj činjenici.

'Nije to neka udarna vijest, kao što nije udarna vijest ni to da Turska ne stoji baš dobro unutar NATO-a i da su druge članice dosta kivne na nju iako ne bi htjele izgubiti drugu najveću vojnu silu u savezu', navodi ovaj stručnjak.

Obućina ne može dati jednoznačan odgovor na pitanje je li YPG ekstenzija PKK-a. 'Jednim dijelom da, drugim ne', kaže.

Kako je pojasnio, Kurdi su specifični po tome što nemaju jak središnji dio.

'Možda na neki način Kurdistan u Iraku spaja sve Kurde, ali to je vrlo blago spajanje. Oni su podijeljeni, koliko klanovski, toliko i politički, i kada netko u Siriji na neki način podržava PKK, to ne znači da je orijentiran PKK-ovoj ideji i ideologiji, nego samo time što bi tako mogli zajednički naštetiti Turskoj, ali zapravo nema nekog dubljeg interesa', ustvrdio je.

Upravo zbog Kurda Turska blokira Švedsku i Finsku zbog ulaska u NATO. U Švedskoj žive mnogi kurdski disidenti za koje Turska smatra da su prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

'To za sobom povlači, ako ništa drugo, barem određena pitanja koja Ankara postavlja', kaže Obućina i dodaje da bi, čak i nevezano za to koliko je realno da Turska blokira Švedsku ili Finsku, svaka država trebala postaviti ta pitanja bez obzira kako to sada okarakteriziramo - je li to pravedno ili nije, podržavamo li disidente ili ne.

Ako je Turska ravnopravan član NATO-a, nastavio je, kao sve druge članice, što jest, i ako ima određenu ideju o sigurnosnoj prijetnji određenih ljudi, što ima, onda smatra da će biti potrebno i službeno odgovoriti na njih.

'Turska nije tolika snaga da će spriječiti njihov ulazak, to neće biti moguće jer će se suočiti sa snažnim pritiskom prije svega SAD-a, ali i nekih drugih zemalja', zaključio je.